Katolički odgovori

adrijana:




Kao prvo, da se Bratstvo nije udaljilo od Crkve izjavili su nebrojeni vatikanski izvori – među njima i kardinal Hoyos, nekadašnji predstojnik komisije Ecclesia Dei koja je bila zadužena za odnose s Bratstvom: http://www.renewamerica.com/columns/mershon/070410 Prema tome, radi se o čistoj lažnoj optužbi

Drugo, sama Sveta Stolica priznala je da je dopušteno ići na Mise koje služe svećenici FSSPX-a (isti izvor).

Treće, svaka Misa je sigurno valjana ako postoji ispravna materija, forma i nakana. To vrijedi i za pravoslavne svećenike koji definitivno nisu u zajedništvu s Crkvom (i samo to eksplicitno priznaju), a kamoli ne za jednog katoličkog svećenika čiji je jedini 'grijeh' neprihvaćanje modernističke orijentacije današnje Crkve. I naprotiv, valjanost se može postaviti u pitanje kod svećenika moderne Crkve s obzirom na nakanu – zablude koje se šire o pojmu sv. Mise i razvodnjenosti novog obreda koji to ne izražava.

Četvrto, osim redovne, postoji i dopunska jurisdikcija o kojoj Crkva govori u svom Zakoniku:

Kan. 144 - § 1. U općoj zabludi o činjenici ili o pravu, te u zbiljskoj i vjerojatnoj dvojbi, kako pravnoj tako i činjeničnoj, Crkva dopunja izvršnu vlast upravljanja i za izvanjsko i za unutrašnje područje.


Kako ovdje definitivno postoji dvojba – da li je jurisdikcija svećenicima Bratstva opravdano oduzeta s obzirom da ne postoji valjani razlog zašto je to učinjeno, Crkva nadopunja oduzete ovlasti s obzirom na sve vjernike koji to traže te su sakramenti ispovijedi i ženidbe valjani i dopušteni, a svako drugo djelovanje dopušteno.

Nasuprot tome, nedopušteno je služiti obred koji je prethodno osuđen od Crkve jer taj obred može ugroziti vjeru, kao i svako djelovanje koje se temelji na osuđenim modernim zabludama.

Adrijana i Hipolite, hvala. Moje je osobno mišljenje da je Hipolit u pravu.
"A slava Jahvina uđe u Doma na vrata koja gledaju na istok."

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Krije se tko je to odobrijo i je li taj netko bio potpuno svjestan svećenikova nekanonskog statusa. Dakle to je više podvala nego akt kojim se rješava kanonski status lefebreovaca.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Da, zbilja, to nije nikakav dokaz ni za šta, s obzirom na to kolika je crkva itd. vjerojatno se može i prošvercati. Mada mi je to malo teško povjerovati. Moža se radilo o sabotaži iznutra? Možda ih je kardinal Hoyos prošvercao?

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Ozbiljnost i vjerodostojnost neke vijesti se procjenjuje prema cjelovitosti izvještaja. Ako je tebi takva vijest kojoj fale važne informacije mjerodavna, onda si u rangu s onim što se naziva "rekla kazala".

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne postoji nikakva opća zabluda glede sspx-a, sve je to prošlo kroz ruke nekoliko Papa i nekoliko Kongregacija za nauk vjere... Znači, Crkva ne može nešto takvo nadopunjati.

To je stara "smicalica" sa stranih tradicionalističkih blogova i stranica, koji uspiju uvjeriti jedino one koji isključivo takve stranice i čitaju, a zaobilaze tumače Kanonskog prava koji su isto tako prisutni na internetu...

Korijen problema nije kanonsko pravo, nego 2. vatikanski koncil i njegovo provođenje. Kad bi se, npr. dogodilo, hipotetički govoreći, da jednom neki Papa ili ekumenski sabor kaže ex cathedra nešto što je u suprotnosti s Naukom, ne bi li odredbe kanonskog prava bile nevažne? Nije li, po kanonskom pravu, Vigilijevo izopćenje Atanazija bilo valjano? I sramotno, u isto vrijeme. Ovo govorim ne zato jer je identična situacija Atanazija i Lefebvrea, nego zato jer mislim da nije stvar samo u kanonskom pravu. Zato i jest Crkva u agoniji, od kad je u rukama Kaspera, Daneelsa i njihovog dream-teama.

Mnogi od nas nadali su se da će pontifikat Benedikta XVI ukinuti okolnosti koje su opravdavale postojanje sspx, ali nažalost to se nije dogodilo, nego je situacija postala gora nego ikad.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Meni i jest jedan od problema to što naša Crkva, ne računajući sspx podzemlje, kao da odustaje od samorazumijevanja sebe kao "jedine i prave Crkve"; šta drugo znače Papine izjave tipa "Pastoralno služenje Crkve ne može biti opsjednuto prenošenjem nepovezanog mnoštva doktrina, koje bi trebal biti uporno nametane", ili "Crkva je ponekad znala biti zatvorena u male stvari, u uskogrudna, sitničava pravila", ili "Oni koji danas uvijek teže za disciplinskim rješenjima, koji teže za pretjeranom doktrinarnom sigurnošću... imaju statičan i prema sebi okrenut način mišljenja", sve iz interviewa s Antoniom Spadarom

http://w2.vatican.va/content/francesco/ ... adaro.html

Usprkos trudbeničkim naporima, ni Giovi, ni itko nije uspio dokazati (a ni neće) da Papa ne smatra da pastoralno služenje treba imati primat pred Naukom; Evangelii Gaudium, s dodatnim svjedočanstvom svih Papinih interviewa i snimki preko mobitela itd. kao i propovijedi na službenom siteu Vatikana, sasvim jasno govori suprotno. Skandal s nedavnom sinodom o obitelji, i njegovim sramotnim Izvještajem nakon rasprave, samo dopunjuje ionako užasnu sliku. Uostalom, sve je to nagovijestio nedavno preminuli milanski nadbiskup Martini, Crkva ubrzano nadoknađuje raskorak s današnjim vremenom od cca 200 godina, pa ko živ ko mrtav.

Žao mi je, ali ja ne vidim tu nekog prostora za Tradiciju, a očito ne samo ja, nego i neki koji je smatraju suvišnom.

Što se tiče masona i drugih napada izvana, oni se svi redom mogu opustiti: daleko najveću štetu Crkvi danas čine napadi iznutra, iz usta biskupa i kardinala, koje se više ne može ni nabrojati, a nije više ni potrebno, sve je jasno. Imamo konfuziju i otpadništvo na najvišim mjestima.

Nadalje, usudio bih se primijetiti da u posljednje vrijeme raste broj ateista i drugih nevjernika koji baš hvale Crkvu, ili bar neke njezine službenike. Kako to da Benedikt XVI nikad nije proglašen osobom godine u Timeu? Ako već sspx napada Crkvu "u rangu s najborbenijim ateističkim (masonskim) napadačima, ne bi li onda Fellay ili netko iz sspx-a trebao biti osoba godine?

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Situacija je puno, puno bolja nego u mnogim godinama kroz povijest Crkve. Uvijek je bilo onih koji su si prisvajali pravo da određuju što je nauk i što je Tradicija i onda još i sami tumače kako ih treba razumjeti i živjeti, samo je to bilo manje očito. A bilo je vremena i protupapa i biskupa koji su bili, po ponašanju, sve samo ne vjernici, i simonije i koječega. Ili ne poznaš povijest Crkve ili guraš glavu u pijesak.
A mi se trebamo sjetiti da biti kršćanin znači, prije svega, nastojati živjeti vjernost Kristu u čemu je dobrota prema bližnjemu prvo mjerilo, jer kako ljubiti Boga koga ne vidimo ako mrzimo brata koga vidimo. Sigurno je da je Crkva i ljudska stvarnost i da treba bdjeti i nad pologom vjere. Samo, valjalo bi malo više dobrote prema bližnjima i malo više povjerenja u Duha koji, ipak, vodi Crkvu.

Hoćeš reći, malo više realnosti, a malo manje ideja=ideologije.

A Bog, Duh Sveti, on će već srediti stvari i pomesti to smeće inovacija tamo gdje i spada.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Ili će očistiti natruhe vremena i ideologija vlasti, časti i moći što već čini!

1. Ovo nije rekao Benedikt XVI. (tada još nije bio papa), pa čak ni kardinal Ratzinger kao prefekt Kongregacije za nauk vjere, nego Joseph Ratzinger kao privatna osoba. Čak ni kao papa Benedikt on nije iznad tradicije, a kamoli privatna osoba. S druge strane, u nekim drugim privatnim izjavama kao teolog kazao je npr., da je Gaudium et Spes protu-Syllabus. U tom slučaju, definitivno vjerujem papi Piju IX. i čitavoj katoličkoj tradiciji koja stoji iza načela izraženih u tom dokumentu negoli jednom privatnom, modernom teologu.

2. Sedevakantisti su oni koji odbacuju autoritet pape uopće, pod pretpostavkom neograničenog papinskog autoriteta, gdje je on praktično u svemu mogućem nezabludiv i savršen. No to nije katolička pozicija. Bratstvo sv. Pija X. slijedi katoličku tradiciju koja nam govori da je dopušteno suprotstaviti se autoritetu koji dovodi vjeru u pitanje svojim skandaloznim postupcima, kao što je učinio sv. Pavao prema sv. Petru, ili sv. Atanazije prema papi Liberiju koji ga je izopćio jer nije htio potpisati ispovijest vjere koja je pogodovala arijancima. Tako i danas vjerni katolici ne žele pristati na stvari koje odstupaju od tradicije te tako pogoduju širenju hereza i otpada od vjere.

1. U povijesti Crkve su uvijek postojali raskoli i krivovjerja, pa zašto bi nas čudilo ako jedan biskup i grupa svećenika upadne ne u raskol ili krivovjerje, nego u ekscentrični, rigorozni pristup sadašnjem stanju u Crkvi.

2. Za razliku od fsspx-a gdje se svi doktrinarni i moralni problemi rješavaju putem autoriteta koji vrši svoju ulogu (kako je to uvijek bilo u Crkvi), u modernoj Crkvi autoritet je zbog načela kolegijalnosti paraliziran – toleriraju se sve moguće hereze i zablude kao i moralni prijestupi. Hereticima poput Kunga i Tomislava Kovača dopušta se nesmetano djelovanje; kao i onim drugim modernistima čiji je nauk prije koncila bio osuđen. Tu su još nebrojeni pokreti i zajednice koje se udaljavaju od katoličkog duha – poput neokatekumena koji drže javne ispovijedi i protestantske propovijedi, fokolarina koji mole skupa s budistima i muslimanima itd. Zato treba malo pogledati, koliko podjela ima u modernoj Crkvi – odgovor je bezbroj.

3. Nije se radilo o mijenjanju kursa kod fsspx-a, nego upravo kod autoriteta u Rimu. Isprva je bio stav, da je papa sprema priznati Bratstvo sv. Pija X. u stanju kakvom on jest, bez ikakvih zahtjeva prihvaćanja modernih reformi. No onda je modernistički lobi napravio pritisak i papa to nije mogao provesti u djelo (neki nagađaju da je taj pritisak modernista općenito bio jedan od razloga njegove ostavke), te se dogodilo isto što u prijašnjim pregovorima 1988. - kada se traži od fsspx-a da prihvati novu Misu i zablude koje proizlaze iz koncila a ugrožavaju katoličku vjeru.

4. Nije čudno da se neokonzervativci slažu s biskupom Williamsonom jer su im iste pretpostavke – odbacivanje suradnje s fsspx-a (tj. službenim autoritetima), i njihovo demoniziranje (u slučaju neokonzervativaca); ili pak da se slažu sa sedevakantistima, gdje je jednak pojam slijepe poslušnosti i držanje pape nezabludivim i savršenim u de facto svim postpcima i izjavama. Jedina je razlika da neokonzervativci zatvaraju oči pred stvarnošću, dok sedevakantisti drže oči otvorene ali onda iz krivih pretpostavki izvuku krive zaključke.

Govorio sam ne o error communis, nego o dvojbi; no uzmemo li i taj princip, on opet opravdava svećenicima fsspx-a jurisdikciju, i to neovisno o pojedinačnom sudu pape – jer iza njega stoji kanonsko pravo. Opća zabluda o pravu govori to, da Crkva nadopunja jurisdikciju u slučaju jedne objektivne činjenice koja navodi na mišljenje da jurisdikcija postoji, neovisno o činjenici da li dotični svećenik jurisdikciju stvarno ima (gdje se radi o pitanju opće zablude o činjenici). Primjerice, ako neki vjernik dođe u crkvu fsspx-a na kojoj stoji obavijest da se redovito služe sv. Mise po tradicionalnom rimskom obredu, i upravo prije Mise vidi da se svećenik u ispovijedaonici sprema slušati ispovijedi, Crkva u tom slučaju – zbog činjenice da postoji katolički svećenik u katoličkoj crkvi koji ispovijeda, nadopunja potrebne ovlasti. To je objektivna stvar koju možeš pronaći u bilo kojem priručniku kanonskog prava, bilo prije bilo nakon koncila.

To ne bi vrijedilo za neke izolirane slučajeve – primjerice, izvan redovitih termina kada se ispovijeda u crkvi. Tu je onda odgovor na pitanje don Grubišića – dakle da on dođe u zagrebačku katedralu ili Mariju Bistricu ispovijedati kada se inače ispovijeda, ispovijedi su valjane zbog načela opće zablude o pravu; ali nisu valjane ako bi primao privatno vjernike u svom prostoru. U njegovom slučaju nema razloga za dvojbu da li kazna vrijedi jer je utemeljena i pravedna. S druge strane, kod svećenika fsspx-a sve kazne su očito neutemeljene (jer nasljedovanje nauka i života Crkve do II. Vatikanskog, lišenog modernih zabluda, nije grijeh) i zato postoji barem opravdana dvojba, u kojem slučaju Crkva nadopunja ovlasti za sve slučajeve; zato je djelovanje fsspx-a u svakom pogledu dopušteno. A kako rekoh, nije dopušteno ono djelovanje koje se temelji na zabludama koje je Crkva jednom zavazda osudila – pa makar ono službeno gledano bilo zajamčeno redovnom jurisdikcijom.

Osim toga, pogledajmo kako su kontradiktorni stavovi modernih katolika o ovom pitanju. Moderni kanonisti danas tvrde da su ispovijedi valjane kod pravoslavnih svećenika, koji su definitivno izvan Crkve. Ti si sama prije izjavila da je Bratstvo u istom statusu (što je očito lažno, ali dopustimo za trenutak tu pretpostavku). Pa ako bi bilo tako, sama sebe pobijaš; jer ako su pravoslavcima valjane ispovijedi, onda moraju biti i Bratstvu ako bi ono bilo izvan Crkve. No i u stvarnosti kakva jest - koliko je apsurdno tvrditi da netko tko je izričito izvan Crkve, ima ovlast za ispovijedati, dok jedan katolički svećenik koji će dati svoj život za svaki članak vjere, to nema samo zato jer ne želi prihvatiti moderne ideje? Protivno bilo kakvoj logici; i ta koncilska orijentacija po svom liberalizmu sama sebe opovrgava jer razvodnjuje svaki disciplinski kriterij, i onda ova rasprava zaista nema smisla.

Ovo je stvarno relativiziranje bez premca koje nema veze s stvarnosti zato što lefebvreovci ispovijedaju po dvoranama u raznim hotelima, zgradama raznih društava ili domova, možda uskoro i po vatrogasnim domovima itd. Isto tako, ako netko napravi nekakvu zgradu, koja može i ličiti na crkvu, to ne znači kako je ta zgrada katolička crkva. Jadna je legitimnost koja počiva na zabuni vjernika kako je ušao u katoličku crkvu i ispovjedio se. Dakle ne može se niti takvim nasiljem nad logikom koju vrši Hipolit dati legimitet ispovjedi kod lefebvreovaca jer im je situacija kao i kod Ivana Grubišića ako on ispovijeda po hotelskim salama.


U kojem dokumentu Crkve stoji kako je Ispovjed katolika kod pravoslavaca dozvoljena, zakonita i učinkovita?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.