Josip_Mo je napisao/la:
Ignisardent je napisao/la:
Ako sspx bude tu, onda ni to više nije važno. Možda o tome razmišljaju i na Kaptolu. Žao mi je, ali stvari idu u tom pravcu, za sada. Crkva se raspada.
Da li si ti katolik? Sjećaš li se ono: "Ni vrata paklena neće Ju nadvladati".
Jedno vrijeme su postojali Papa i po dvojica antipapa (kako iz kojega gledišta, ovisilo je tko je kome antipapa) pa ju vrata paklena nisu nadvladala. Odvajali su se pravoslavci, migoljili se i koprcali ali se na kraju opet podjelili u mnoge crkve. Protestanti se već za života njihovih prvih prvaka počele djeliti. Danas ih ima mali milion.
Kako ne vidiš da ti i tebi slični se sami odvajate od jedinstva i da će te sutra biti otpadnici kojima je KC kriva za sve.
A sada tebi a i svima na forumu preporučujem dvodjelni film o padre Piu. Pravednik, svetac po ugledu već za života kojega su neki ljubomorni i zločasti crkvenjaci i vjernici klevetali jer je bio dobro. A zlo u njima samima ih tjeralo protiv njega. On pravednik, nepravedno šikaniran od svojih pretpostavljenih koji nisu baš živjeli čestito. Naravno, ne svi, pojedini. Pokoravao se crkvenoj hierarhiji iako je znao da je on pravedan a pretpostavljeni u najmanju ruku nedobar.
Danas smo svi čuli za padru Pia i njegovu svetost. Nitko ne zna za kardinala iz inserta. Dobrota se ne da sakriti i zatrjeti. A da je pristao uz puk i rekao: "Jeste u pravu si. On je ženskar i neće on meni pravednom govoriti što da radim. Neću mu se pokoriti". Da li bi on danas bio to što jeste? Ne. Iako je znao da je u pravu a ovaj drugi kriv opalio je šamar brki i rekao kako se protiv sotone ne može boriti sotonom.
https://www.youtube.com/watch?v=cU-k7qY-Yaw#t=1h21m0sPogledaj do 1:32:50. To ti pokazuje kako se pravi svetac treba odnositi prema crkvenoj hierarhiji makar se sa njome i ne slagao. A svi smo pozvani na svetost već na ovome životu, zar ne? Ne može: Ja sam katolik i biti ću katolik. Ali ću Crkvu slušati samo onda kada meni odgovara. A kada ne živjeti ću po svojim uvjerenjima. Ali i dalje ću nastaviti inzistirati da me ta KC prizna kao punopravnog člana. Neka se ona mjenja na moju sliku. Ne ja na njenu.
Pitanje je, na čiju se sliku Crkva promijenila, ili, da budem precizniji, na čiju se sliku promijenila hijerarhija. Nikada se neću mijenjati na sliku koju mi hoće nametnuti Kasper i njegovi istomišljenici. A kako će me hijerarhija klasificirati, to nije moja briga. Svatko od nas mora služiti Bogu, a ne ljudima.
Vrata pakla neće nadvladati, ali Crkva se u ovom trenutku nalazi u stanju potpunog rasula. U Češkoj i Nizozemskoj katolika je gotovo nestalo, statistike u Latinskoj Americi pokazuju da će se i tamo dogoditi isto za par desetljeća: u Gvatemali danas ima 600.000 pravoslavaca, gdje ih prije 30 godina nije bilo uopće, a rast protestanata je još vrtoglaviji, kao i ateista/agnostika i neopogana. U onom što je preostalo od KC sukobi, podvale i hereze na svim mjestima. Uostalom, zar nije i Novi zavjet najavio takve događaje?
Biti vjeran Crkvi znači biti vjeran njenom nepromjenjivom i nezamjenjivom nauku, a ne težiti za jedinstvom po svaku cijenu. Taj nasilni irenizam, kad je jedinstvo samo sebi svrha kao da Crkva nije usmjerena ne nešto veće od svojih članova, već dugo pokazuje svoje tragične posljedice. Danas u vodstvu Crkve postoje pojedinci koji žele tradicionalni nauk zamijeniti nečim novim, uskladiti Crkvu s ovim svijetom koji umire od grijeha. Ne radi se tu o ženskarima; njihov je grijeh u tome što žele ono što je krivo nametnuti kao normu.
Sv. Robert Bellarmine, papa Inocent III, i mnogi drugi pisali su o dužnosti kršćanina da se odupre nadređenima kad oni zapadnu u herezu.