Katolički odgovori

Koji je smisao ovakve geste?

http://realitieswatch.com/wp-content/up ... signal.jpg

Ili npr. pozivanja Patti Smith u Vatikan. Ovo već postaje smiješno.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Nije baš smiješno kada se vidi o čemu se stvarno radi.
Papa i kardinal Tagle tom su gestom prenijeli gluhonijemim osobama koji su došli na susret s njima da ih vole - na znakovnom jeziku.
"Znak je bio upućen filipinskoj obitelji Cruz koja je svjedočila o svom kršćanskom životu pred Papom i čiji su članovi (roditelji i petoro djece) gluhi."
http://www.bitno.net/vijesti/kakav-znak ... nal-tagle/

A Patti Smith nije pozvana u Vatikan, već na humanitarni koncert u Rimu na kojem su i do sada nastupali razni izvođači nevezano uz katoličku vjeru. "Dakle, riječ je o događaju koji prije svega ima humanitarni, ne nužno i vjerski karakter."
http://www.bitno.net/vijesti/video-glaz ... drugi-put/

Takvo kopanje za papinom pogreškom u svakom trenutku, kako uhvatiti papu u nekoj "smješnoj" pozi nije nešto čemu mislim davati svoje vrijeme, time se zapravo samo traže razlozi da ga se ne sluša. Takvo zavlačenje me ne zanima, već želim slušati što papa govori za moj život i živjeti konkretno vjeru, a ovakvim beskorisnim postovima koji samo odvlače od bitnih tema neću davati prostora.

Hvala za objašnjenje "rogova", ali ovo s Patti... pa dobro, ako te veseli. A što se tiče greške, mora li nužno biti baš papina? Ali kao da je nekom stalo da se oko Vatikana i Crkve uopće stvori osjećaj otvorenosti prema modernim subkulturama, istim onim koje razaraju našu civilizaciju. Koliko se pri tom otvaranju, u svrhu obraćenja pripadnika tih subkultura, naglašavaju ili ne naglašavaju vrijednosti kršćanske objave i vjere, i tko će se tu obratiti, pitanje je. Ja mislim da je odnos između otvaranja i naglašavanja nepromjenjivog karaktera Objave loš. Ako ti misliš da je to zavlačenje, ne mogu ti pomoći, ali s vremenom ćeš shvatiti, osim ako Papa pod "Bogom iznenađenja" ne sprema neku toljagu za liberalne kvazikatolike, recimo na idućoj sinodi na jesen, pa time uspostavi ravnotežu. Ipak, sve govori protiv toga, tj. slika Pape koju plasiraju liberalni mediji i nije baš tako pogrešna.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

mislim da bi se papa franjo trebao ugledati na ovoga pastira crkve: http://uzjutarnjukavu.com/crkva/intervj ... -wanderer/

to je pravi beskompromisni čovjek, stijena crkve kao naš kardinal Stepinac!

Oni koji su skloni vlastitim nagnućima umjesto Božjim, sigurno imaju nekoga (sujetnog zakulisnog igrača) koji im bolje paše od današnjeg Pape. Ipak, Providnost je na goru posadila jedan svjetionik po svojoj volji, papu Franju, koji nama kao i njegovi predhodnici u svoje vrijeme, svijetli svom zemljom i pomaže razlikovati istinu od zablude, dobro od zla.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

možda ga je Bog postavio da se ugleda na kardinala Burkea, da time pokaže svoju poniznost. Možda ga je postavio tako da kazni crkvu za njezine grijehe, možda ga je postavio radi sto milijuna drugih razloga......misteriozna je ta Božja volja.

Katolik nikada neće tako gnusno pisati o Papi!
Jedna je od bitnih karakteristika svakog katolika, a pogotovo onog rimskog obreda, je ljubiti svetog Oca Papu i sve svoje misli i djela ravnati prema njegovim odredbama i željama.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

ja ljubim njegovo dostojanstveno mjesto na kojega ga je Krist pozvao a njega kao osobu sažaljevam! sorry.

Srećom, dosjetio si se napisati "u svoje vrijeme". Svako vrijeme ima svoje svjetlo.

Živio kardinal Burke, kojeg je Papa emeritus nazvao velikim kardinalom.

A živio i Papa Franjo, svjetlo svog vremena.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Misliš novus ordo rimskog obreda? Nije valjda da i grkokatolike vidiš kao manje podobne?

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Papa mora biti predmet našeg posebnog štovanja i naše ljubavi, dio života naše duše.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pa, to bi bilo tako idealno, ali s vremena na vrijeme dođu Pape, koji teško mogu biti dio života ičije duše, uključujući i svoju vlastitu. Ne govorim sad o Franji, nego načelno. Kad si citirao Bl. Ivana Merza, rekao si da se to odnosi na naš odnos prema Papi, a ne na njegove ljudske karakteristike. Znači da to vrijedi i onda kad se ne slažemo s njim. Npr. Aleksandar VI. je bio sigurno dio života duše Girolama Savonarole.

Ali ako tvrdiš da uvijek moramo štovati i voljeti karakter konkretnog Pape, njegov stil i mentalitet, njegove procjene i postupke i onda kad su i ako su krivi i pogrešni, griješiš. Kad bi kardinal Burke, ili netko drugi od velikih kardinala Benedikta XVI. postao Papa, ja ni tada ne bi rekao o Papi to što ti kažeš. Jer vrijeme je veće od prostora a stvarnost veća od ideja, ako ništa drugo.

Jer kad bih tada rekao to što ti sad tvrdiš, zar ne bih tada svoje osobne preferencije i subjektivno doživljavanje nametao braći kao normu, mjereći tako njihovu dušu kao da sam za to dobio nekakvu licencu.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Ovo je sada tvoj obračun s blaženim Ivanom Mercom koji ti je lakše uklopiti u obraćanje prema meni. ne bih na to odgovarao no zanimljiv mi je zbog spominjanja Aleksandra VI poznatijeg kao Borgia. Objektivna i poštena osoba neće podlegnuti jeftinom blaćenju tog pape već će kritički vrednovati i podmetanja koja su dolazila od pojedinih kardinala koji nisu dobili ono što su tražili od pape Aleksandra VI ili su mu iz nekih drugih razloga željeli uništiti ugled. Paralela u opisu ponašanja takvih podmetača i kardinala Burkea je očita no paralela između Aleksandra VI i pape Franje ne postoji. No i bez toga ja se ne želim uhvatiti u kolo izrugivača i kampanju protiv samog papinstva.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Po čemu moj obračun s blaženim Ivanom Merzom? Pa ti si sam rekao da se njegova izreka da u Papi vidi "Gospodina svoga i Boga svoga pod prilikama čovjeka" odnosi na naš odnos prema Papi a ne na njegove ljudske karakteristike. Onda si ti napisao "Papa mora biti predmet našeg posebnog štovanja i naše ljubavi, dio života naše duše". Ako Merz nije pod time mislio nužno na osobni karakter, nego u prvom redu na službu i našu poslušnost, kako onda ja napadam Merza. Ja imam dojam iz tvoje rečenice da takav odnos mora biti usmjeren baš na osobu, a Borgiju sam spomenuo kao primjer da to ne mora uvijek biti tako, a ne da bih ga usporedio sa sadašnjim Papom.

Što se tiče Borgije, užasna stvarnost o njemu je poznata, a zna se i koja su podmetanja (nema ih puno, stvarno; jedno je takvo da je bio otac sina svoje kćeri). Privatizacija Papinske države da bi stvorio kneževine za svoje sinove, ratovi u tu svrhu, spletke, atentati, ubojstva, promiskuitet, sve je to previše dokumentirano da bi se moglo svesti na podmetanja. Zato, ako ne bi na njega primijenio citiranu rečenicu, nemoj onda to predstavljati kao obavezu u svakoj situaciji.

I takvo podmetanje napada na blaženika radi tvog osobnog animoziteta prema mojim stavovima je još žalosnije od tvog poistovjećivanja s Merzom. Konačno, njegov izraz odanosti prema Papi ne spada u vjerske istine.

Kad si već spomenuo kardinala Burkea, može se pročitati na internetu da su ga papinski pr Thomas Rosica i kardinal Wuerl, nadb. Washingtona, nazvali disidentom. Osobno, mogu reći da, ako je to mišljenje Pape Franje, zahvaljujem Bogu na postojanju Bratstva Sv. Pija X., jer ne bih želio imati nikakav fizički dodir s organizacijom koja smatra prelata Burkeove vjere disidentom. No, ako i dalje budem prisiljen na dodir s tom i takvom organizacijom unutar Crkve, neću se previše zamarati; sam Bog će pročistiti svoj hram. Sveto Pismo, Tradicija i Crkva su nedodirljivi.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Neobično mi je za jednu katoličku vjeroučiteljicu da odgovor na Romančev post počinje ironiziranjem pobožnog sklapanja ruku, kojeg očito doživljava kao nešto svojstveno samo izvanrednom obliku. Drugo je pitanje kako netko uopće misli da se može izrugivati izvanrednom obliku a bez da se istovremeno ne izruguje i čitavoj povijesti krćanstva do 2. vatikanskog (pod izrugivanjem mislim na čitav niz tvojih postova koji su se doticali pretkoncilske liturgije, a ne samo na ovaj odgovor Romancu). Možda bi mogla porazmisliti o tome kakve posljedice proizlaze za vjernika koji inzistira na vjernosti osobi jednog pape a prezire dvije tisuće godina Predaje. Ja bih to nazvao idolatrijom, ili preciznije "papolatrijom" (Ratzingerov termin koji je na ovom forumu nedavno spomenut).

Ovo navodim zato jer je simptomatično za današnje stanje u Crkvi nastojanje dobrog dijela hijerarhije da se prema Tradiciji uspostavi odnos kao prema nečem što se može prihvaćati i odbacivati kao opcionalno, osim naravno 2. vatikanskog. Pri tome se uvijek računa na spremnost velikog dijela vjernika da osobnu odanost pojedincima prihvate kao istovjetno odanosti Tradiciji, kao da ovo prvo može zamijeniti drugo, kao da su Crkva i Tradicija djelo biskupa i papa, a ne Boga, kao da između Crkve i njenih slugu nema razlike.

Mislim da je najbolja strana današnjeg pontifikata što je zapravo ojačao tradicionalizam. Ironično je što će i povijest Crkve pokazati ispravnost načela prelaska kvantiteta u novi kvalitet, i to baš zahvaljujući Latinoamerikancu.

Pada mi na pamet, možda Papa zapravo glumi sav taj liberalizam, možda to čini zapravo zato da krivotvoreni duh jednog ionako dubioznog koncila poraste dovoljno da prijeđe u svoju suprotnost?

Kako bilo, činjenica jest da je tradicionalizam u porastu u Crkvi koja se smanjuje, a i jednom i drugom je znatno doprinio sadašnji Papa.

Evo nešto iz Afrike; pobožno sklapaju ruke i sudjeluju na Misi u izvornom rimskom obredu:

http://www.newliturgicalmovement.org/20 ... erian.html

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."