Ignisardent je napisao/la:
Evo nekih primjera dokumenata 2. vatikanskog koncila koji se razlikuju od ranijih. Navodim ono što mi se čini najvažnijim.
Dei Verbum p. 8: Kako stoljeća prolaze, Crkva se konstantno kreće naprijed prema punini Božanske istine dok riječ Božja ne dosebne potpuno ispunjenje u Crkvi. Krivo jer crkvena predaja već ima svu puninu Božanske istine od apostolskih vremena.
"Stoga, jer tko njega vidi, vidi i Oca (usp. Iv 14, 9) - sveukupnom svojom prisutnošću i pojavom, riječima i djelima, znacima i čudesima, a osobito svojom smrću i slavnim uskrsnućem od mrtvih i konačno poslanjem Duha istine - On objavi daje puninu i dovršava je te božanskim svjedočanstvom potvrđuje: Bog je s nama da nas iz tmina grijeha i smrti oslobodi i na vječni život uskrisi.
Ta Predaja koja potječe od apostola uz prisutnost Duha Svetoga u Crkvi napreduje, raste naime zapažanje kako predanih stvari tako i riječi: na temelju razmatranja i proučavanja onih koji vjeruju i o tom u svom srcu razmišljaju (usp. Lk 2, 19.51); zatim, na temelju u srcu doživljena razumijevanja duhovnih stvari; a i na temelju navješćivanja onih koji su s nasljedstvom biskupstva primili i pouzdan milosni dar istine. Crkva naime tijekom stoljeća stalno teži k punini božanske istine dok se u njoj ne ispune Božje riječi." (Die Verbum)
Očito krivo čitamo jedan te isti dokument. Čak nisi ni točno citirao po tebi spornu rečenicu.
Citat:
Gaudium et spes, p. 62: Ako je u pojedinim razdobljima i okolnostima bilo nedostataka u moralnom ponašanju ili crkvenoj disciplini, ili čak u načinu na koji je crkveno učenje bilo formulirano - razlikujući ih od Poklada vjere, takve manjkavosti treba ispraviti u povoljnom trenutku. U suprotnosti s Pascendi p. 11 i Lamentabili p. 63 i 64 Sv. Pija X. kao i Humai Generis Pija XII.
Citat:
Gaudim et Spes u glavi 36. pogrešno pripisuje hinduizmu i budizmu da su "oduvijek slušali njegov glas koji se objavljuje stvorenjima"; njihovi pojmovi o općem načelu uopće ne daju mjesta bi objavi ni razlikovanju stvoritelja i stvorenja (osim jedne hinduističke sekte).
Ako možeš biti tako dobar pa mi pojasniti ove glave, pasuse i citate. Ovdje ti je link pa mi naznači odakle si ovo izvukao jer ja to ne nalazim:
https://zrno.wordpress.com/teoloske-tem ... spes-1965/Citat:
Unitatis redintegratio t. 4: Podjele među kršćanima sprečavaju Crkvu da ostvari puninu svog katoliciteta u onim njenim sinovima koji su, premda ujedinjeni s njom u krštenju, ipak izvan punog jedinstva. Crkva nalazi da joj je puno teže ostvariti svoj katolicitet u stvarnom životu u svim njegovim aspektima. U suprotnosti s Mystici Corporis t. 22 Pija XII.: Samo oni su članovi Crkve koji su kršteni i ispovijedaju pravu vjeru i koji se nisu odijelili od jedinstva s Tijelom ili koji nisu odijeljeni zbog teškog grijeha. Prema tome, protestanti nisu sinovi Crkve.
Jer samo se po Katoličkoj Kristovoj crkvi, koja je opće pomagalo spasenja, može postići sva punina spasonosnih sredstava. Vjerujemo, naime, da je samo apostolskome zboru na čelu s Petrom Gospodin povjerio sva dobra Novoga saveza radi uspostave jednoga Kristova tijela na zemlji; njemu se potpuno trebaju pritjeloviti svi koji već na neki način pripadaju Božjemu narodu, Premda taj narod, dok traje njegovo zemaljsko putovanje, u svojim članovima ostaje podložan grijehu, on ipak u Kristu raste i Bog ga blago vodi u skladu sa svojim skrovitim naumima, sve dok radostan ne bude prispio k cjelovitoj punini vječne slave u nebeskom Jeruzalemu.(Unitatis redintegratio)
Opet selektivno čitamo ja i ti. Meni je ovaj dio zakon. Svi trebaju postati članovi KC.
Citat:
Lumen Gentium 8: Crkva ... subsistira u Katoličkoj crkvi vođenoj Petrovim nasljednicima i biskupima koji su s njim u jedinstvu. Ipak mnogi elementi posvećenja i istine postoje i izvan njenih vidljivih granica. Slično i u Unitatis redintegratio poglavlje 3. I jedno i drugo je različito od onog što govore Firentinski i Tridentski koncil. Ne mogu biti i jedni i drugi u pravu. Posvećenja i spasenja izvan Crkve ili ima ili nema. Treća mogućnost je isključena, i ne mogu obje opcije biti istinite. Tim prije što mnoge protestantske zajednice poriču posvećenje, a druge istinu shvaćaju isključivo subjektivno, pa poriču objektivnost čak i samoj Objavi.
To je jedina Kristova Crkva koju u Vjerovanju priznajemo jednom, svetom, katoličkom i apostolskom; nju je Spasitelj poslije svoga uskrsnuća predao Petru da ju pase (usp. Iv 21, 17); njemu i ostalim apostolima povjerio je njezino širenje i upravljanje (usp. Mt 28, 18 ss) i zauvijek ju je postavio »kao stup i uporište istine« (usp. 1 Tim 3, 15). Ta Crkva, u ovome svijetu ustanovljena i uređena kao društvo, postoji u Katoličkoj Crkvi kojom upravljaju Petrov nasljednik i biskupi s njime u zajedništvu, premda se i izvan njezina ustroj nalaze mnogi elementi posvećenja i istine koji, kao darovi svojstveni Kristovoj Crkvi, snažno potiču na katoličko jedinstvo.(Lumen Gentium)
I čorava koka ponekad ubode zrno. Tako i protestanti. Naglasak je da je KC jedina Kristova Crkva isto kao i u citatu gore.
Citat:
Nostra Aetate 2: (Katolička Crkva) gleda s poštovanjem na one načine života i ponašanja, ona pravila i učenja koja, premda su različita u mnogim elementima od onog što ona vjeruje i uči, često izražavaju trak istine koja obasjava sve ljude. Komentar nepotreban. U istom dokumentu slijedi čitav niz prijedloga i sugestija da bi katolici trebali imati poštovanja prema npr. budističkom učenju o nirvani isl. npr. "Budizam naučava put kojim ljudi, kroz pobožnost i vjeru, mogu dosegnuti stupanj apsolutne slobode ili najviše prosvjetljenje njihovim vlastitim naporima ili nadnaravnom pomoći" valjda od strane nesvjesnog apsoluta. I tako redom. Po meni, ovo je vjerojatno najkontroverzniji dokument s tog sabora.
Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta. S iskrenim poštovanjem promatra te načine djelovanja i življenja, te zapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome razlikuju od onoga što ona sama drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude. Ali ona bez prekida naviješta i dužna je naviještati Krista, »koji je put, istina i život« (Iv 14, 6), u kome ljudi nalaze puninu religioznog života, u kome je Bog sve sa sobom pomirio.(Nostra Aetate)
Poštovanje prema svima. I neprestano naviještanje Isusa Krista ,što je naša dužnost. Najbolji primjer mi je Majka Terezija.
Citat:
Što je najvažnije, greške koje mogu nanijeti tešku štetu Crkvi i spasu duša ne moraju biti nužno sadržane u službenim dokumentima koji su nezabludivi obavezuju na poslušnost. Primjer čiste hereze već sam spomenuo u vezi s dokumentom poslije rasprave nedavne sinode o obitelji.
Bogu hvala što vodi svoju Crkvu i što je onaj dokument bio samo radni.