Nemoguće je ljubiti neprijatelja svojim ljudskim snagama. Zato nam je i potrebna Božja pomoć, jer onoga koji nam čini dobro možemo po naravi voljeti i ljubiti. A Isus kaže: "Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju" (Lk 6,27,28)
To spada u same osnove kršćanstva, i ne može se jednostavno zanemariti ili zaobići. Naravno da nije lako voljeti neprijatelja, a tko nema crkveno vodstvo nego sve bira kako mu paše, u praksi tu sigurno pada. Jer nikome ne paše voljeti neprijatelja, svatko bi to najradije nekako zaobišao. A zavaravanje je da onaj koji me povrijedi, onaj koji mi ne paše, koji mi prijeti ili me mrzi, da mi on onda nije bližnji i da mu ne trebam pomoći i željeti dobro.
Samarijanci i Židovi su bili navjeći neprijatelji, ta dva naroda mrzila su se neizlječivom mržnjom, oni su bili gori neprijatelj i od pogana, i od nevjernika, i od okupatora Rimljana. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu odnosi se upravo na one koje mrzimo, u našoj blizini. Isus nas poziva "Idi pa i ti čini tako", da iskažemo svakome, pa i neprijatelju milosrđe, svi su to naši bližnji kojima trebamo pomoći i više nego što možda mislimo da zaslužuju.
Zaobilaženje tog Isusovog nauka ovdje na katoličkom forumu nije zanimljivo, i takvo bježanje od svega što nam ne paše ne vodi spasenju.
Potpuno se ja slažem s tobom.U teoriji je to tako,u praksi,,,e to je puno teže.Ja mogu neprijatelja ne mrzit
a i to je već nešto.Taj duhovni nivo da ga volim nisam dostigao.Npr . da sretnem četnika koji mi je 91- ubio mamu i sestru,samo zato što su Hrvatice,neznam kako bih reagirao.
Login
Registracija
FAQ
Traži
