Katolički odgovori

Krajem godine iz tiska je izašla knjiga "Seks, Bog i brak" Johanna Christopha Arnolda, koju je preveo don Ivan Matulić, župnik Dola i Škripa.
U predgovoru djela Majka Terezija je istaknula: "Poruka ove knjige je poziv na čistoću, kojeg bi se trebalo čuti po cijelom svijetu. Biti čist, ostati čist, ima svoju cijenu. Samo onaj koji sluša Boga i njega doista ljubi, može biti poslušan njegovoj volji. I Bog će nam dati snage da čuvamo čistoću kao nešto dragocjeno. Čistoća je plod molitve. Obitelj koja zajedno moli, bit će blagoslovljena slogom i međusobnom ljubavlju, koja će biti tako istinska kao Božja ljubav prema nama. Čisto srce je posuda ljubavi Božje. Gdje je ljubav, tu je sloga, radost i mir". Knjiga je i odgovor na mnoge zablude modernog vremena na području ljudske seksualnosti.
Budući da se na knjizi ne smije zarađivati, ona se daruje - uz mogući dobrovoljni doprinos za poštarinu. Troškove tiskanja snose biskupi krčki Valter Župan i hvarsko-bračko-viški Slobodan Štambuk. Knjiga se može naručiti na adresi Župni ured Dol 21410 Postira, telefon 021 632 700 ili na e-mail adresu svecenik13@gmail.com
http://www.molitve.info/index.php/20090 ... -brak.html

Nisam pročitao knjigu no nislim da se o ljudskoj seksualnosti u braku premalo govori i fali literature o tom segmentu života. Vijest o izlasku knjige sam odabrao kao uvod u temu.
Da li je sex u braku uopće vjersko pitanje?
Da li se Crkva uopće treba baviti tim pitanjem?
Koje su zablude modernog vremena po tom pitanju?
Može li se brak živjeti u punini bez sexa, odnosno bračnog darivanja?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kao prvo meni riječ "sex" zvuči užasno sirovo i grubo. Kada se vrhunac tjelesne bkliskosti (jedinstva) muža i žene naziva tako, meni to izgleda samo kao sebični konzumizam. Nisam mislio da je bilo tko takav pa ni ti, Barnaba, jer si uporabio tu riječ, samo meni ta riječ tako zvuči jer se upotrebljava masovno na svakom koraku baš u gore navedenom kontekstu. Uostalom u samom imenu knjige stoji ta riječ...možda da bi privukla i širi krug potencijalnih čitatelja.



Sveti Pavao ovako piše u I poslanici Korinćanima:

7
"1Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. 2 Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. 3 Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. 4 Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. 5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 6 Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. 7 A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako."

Možda se i može iako nisam ni razmišljao tako činiti. U tom slučaju oboje supružnika moraju biti na nekom sličnom stupnju duhovnog napretka i zajednički donijeti takvu odluku. Nadalje, čini mi se da bi to bilo vrlo teško nekom mladom bračnom paru bez djece, osim ako nije u pitanju posebna Božja milost.

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Što mislite o tezi da je uživanje koje bračni drugovi imaju pri bračnom darivanju zaslužena plaća za odgoj djece?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

šta je onda s onima koji ne mogu imat djece ili s onima koji tek nakon više godina braka dobiju djecu? Po tome bi ispalo da uživat mogu samo oni koji odgajaju ili odgoje djecu a koliko sam upoznat dosta parova u godinama kad su im djeca odrasla tj.kad su već odgojili djecu odnose više i nemaju ili su vrlo rijetki.

Znam da je Ivan Pavao II jednom spomenuo da bračni čin nije samo za prokreaciju nego je i vrlo bitan za produbljivanje bračne ljubavi.

Iz svega toga ja zaključujem da je moguće da možda Bog posebno nagradi one koji su odgojili djecu posebnim užitkom ali ne bi rekao da je užitak pri bračnom darivanju privilegija onih koji su odgojili djecu

Pozdrav!

U teoriji, problem seksualnosti u Crkvi leži u fundamentalnom poimanju navedene aktivnosti. Čini se kao da je svaka strana seks reducirala do apsurda. Svečenićki celibat, predbračna apstinencija, zabrana kontracepcije i naglasak na prokreativnoj strani ljudske seksualnosti na kraju nas je izdvojio kao jednu od najrigoroznijih religija po ovom pitanju. S druge strane, pornografija, slobodne veze, društveni pritisak, nedostatak intimne dimenzije seksualnosti banalizirali su ljudske odnose.

Da li bismo mi Katolici trebali smekšati svoj stav? Mi to ne možemo, i svatko tko je iole upućen u Kršćanski nauk zna da je nemoguće neke stvari samo tako staviti u drugi red. S druge strane, postoji objektivno pitanje što učiniti kad je Zapovijed "Ne sagriješi bludno" postala u praksi "Nema seksa do 30. godine". Zapovijed koja je bila dana prije 2000 godina zapravo je u praksi bila zabrana protiv pedofilije i preljubništva, kad seks prije braka nije bio česta aktivnost (jer ako ti se dopala cura, ženio si je, a u jednom periodu se čak moglo i rastati ili legalnim putem imati još jednu ) .

Ja zapravo nemam odgovor na ta pitanja, ali eto, za sad toliko.

Pozdrav Sinke, dobrodošao brate, malo bi bilo da kažem kako smo počašćeni što si s nama.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Crkveni nauk nema isključivi naglasak na prokreativnoj strani ljudske seksualnosti, već na ljubavi,
iz koje onda prirodno proizlazi i rođenje djece. U crkvenom učenju je dakle ravnoteža seksualnosti,
a ne naglasak samo na jednom njezinom djelu, što bi bilo pogrešno. (ili svjetovni hedonizam
ili fundamentalističko samo rađanje).
U tom smislu teza "da je uživanje koje bračni drugovi imaju pri bračnom darivanju zaslužena plaća za odgoj djece"
u startu nije dobro postavljena.

U vezi predbračne apstinencije, potrebno je shvatiti što Crkva nudi.
Po intimnim odnosima dvoje ljudi postaju jedno tijelo.
Taj odnos će biti zaštićen u braku kao trajnoj, odgovornoj i ozbiljnoj vezi, koja i jednoj i drugoj
strani daje sigurnost da će ostati zajedno, bez straha da će netko nekoga
ostaviti. I zato se mogu predati jedno drugom, bez bojazni da će djeca doći
na svijet i pomrsiti im račune.
Samo u takvom braku ljubav može biti potpuna.

U vezi zabrane kontracepcije, treba naglasiti da i tu ima svakakvih shvaćanja.
Opširnije o tome i o Crkvenom nauku o odgovornom roditeljstvu ima na početnoj stranici:
http://www.katolicki.info/planiranje.htm

Zadovoljstvo je sasvim moje. Već sam odavno tu trebao doći.



Sasvim se slažem. Osobno mislim da je ideja da se seks nagrada ili plaća za nešto apsurdna- seks je uistinu dar od Boga, ali ne bismo ga trebali doživljavati kao nekakvu konkretnu nagradu za nešto. Na kraju krajeva, ima ljudi koji nisu baš nekakvi roditelji, a imaju uspješan seksualni život. Seks je zadovoljstvo, i tako ga treba doživljavati, zahvalni Bogu što imamo i tu prirodu.

Ne bih olako odustao od ove teze o nagradi jer ako ništa onda zbog rasprave same.
Ukoliko smatramo seksualnost kao dar Božji kao takav, na njega imaju pravo svi ne samo oni u braku, dakle to bi trebalo objasniti, zar ne?
Naime radi se o uživanju kod bračnog darivanja koje baš zbog činjenice da se odvija u braku ima se pravo zvati nagradom jer su ljudi otvoreni za novi život i na žrtvu odgoja djece.
Pritom dar nije uvjetovan količinom dobrote roditelja prema djeci ili postojanjem djece. Bitna je opredijeljenost roditelja za otvorenost životu i na osnovu nje su oni nagrađeni.
Naravno da u sexu mogu uživati i oni koji nisu u braku ali baš zato se može govoriti o sebičnosti takvih ljudi.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ipak, ja drukčije gledam na stvar. Odgoj djece ne smatram nekakvom žrtvom, jer ipak se ne radi o nečem teškom na razini žrtve. Naravno da trošimo vrijeme i živce (oh da, ovo zadnje pogotovo) na klince, ali ne bih išao toliko daleko i nazvao takvo što žrtvom.

Tako da seks ne vidim kao nagradu, već dar na općoj razini. Dar je napravljen da u njemu uživaju supružnici, ali činjenica da ljudi van braka uživaju u seksu je činjenica da nije usko vezan kao nagrada "za nešto".



Poanta je da smo dali poprilično velike zahtjeve društvenoj ulozi Katoličkog braka, koje mnogi nisu u stanju zadovoljiti u svojoj mladosti, ali niti u životu. Uvjete u kojima možemo pružiti zrelost i stabilnost bračnoj zajednici u današnjem društvu postižemo tek u tridesetim godinama.

Naravno,do tad smo u periodu najviše seksualne mogućnosti, što nas nužno uvaljuje u neprilike. Ja zato ne govorim mnogo o sebičnosti vanbračnog seksa, jer jednostavno nije štos u tome. Apstinenciju od seksa prije braka propagiram iz mističnih razloga.

Zapovijed: ''Ne sagriješi bludno'', sigurno je tumačena u Starom zavjetu poprilično drugačije nego u Novom zavjetu.
U Novom zavjetu ta je zapovijed dovedena do moralnog savršenstva. Isus u evanđelju: Ako samo s požudom pogledaš ženu, već si s njome sagriješio.
To je lijepo čuti, ali tko se može toga držati. Prigovori kako je danas na tom području silna raspuštenost i da se stavovi u svezi čistoće trebaju mijenjati, ne drži vodu. Raspuštenosti je bilo uvijek, sukladno čovjekovoj naravi, ali nikada kao baš u vrijeme nastupa kršćanstva na scenu.
Ono što je bitno za bolje shvaćanje problematike je odnos zakona i prakse.
To je najbolje istumačio sv. Pavao, koji kršćanski život uspoređuje sa sportskim najecanjem u trčanju. Svi trče, ali svi ne mogu jednako. Stariji, slabiji će zaostajati, ali će biti nagrađeni, ne prema rezultatima, nego prema trudu.. I tu je poanta. Koliko sam truda uložio da sačuvam kršćansko dostojanstvo u odnosu na danu zapovijed.
Svaki čovjek je svijet za sebe. Nitko nema isti životni put. Nekome se posreći da nađe bračnog druga ili družicu, oženi se i sve ide kako treba. Drugi nemaju tu sreću. Ili se ne može oženiti, jer nije našao srodnu dušu, ili je zbog službe i posla rastavljen mjesecima ili čak godinama, a napasti su velike. Tijelo traži svoje. Jači ostaje čvrst, slabiji popušta. Bitno je ne odustati. To vrijedi i za sve ostale zapovijedi.
Stoga je Isus u svojoj božanskoj mudrosti rekao; kako su grijesi duha (zavist, mržnja, zlo oko...) daleko teži od grijeha tijela.
Stoga je hvale vrijedno uzajamno poticanje i hrabrenje, a ne osuda.

Uzaludan ti je trud mističe!
Osim ako ne slijediš neka ezoterijska i magijska učenja, prema kojima je apstinencija skupljanje ''energije'' i uzdizanje na ljestvici prema ''božanskom''; u kršćanstvu, pa i u drugim respektabilnim religijama, mistika nikada nije cilj nego posljedica. Posljedica nesebične ljubavi prema Bogu.
Mistik se utapa u Vječnom kao kap u moru. Rezulat te silne težnje za sjedinjenjem sa Stvoriteljem su mistični doživljaji.
Naprotiv, ako su ti mistični doživljaji cilj nikada ih nećeš doseči iz jednostavnog razloga jer umjesto da dozvoliš da tvoj ja ''odumre'' ti ga želiš ojačati i okrijepiti nedozvoljenim iskustvom.

Shvaćam da imaš drugačije mišljenje to nije ništa loše dapače razmjenu mišljenja shvaćam kao korisnu.
Kad kažem da je odgoj djece žrtva govorim o samoj biti žrtve u Kršćanstvu koja je neosporno čin ljubavi, ne samo na žrtvu kao čin odricanja i patnje. U religijskom smislu žrtva je prinos - dar Bogu i postoje razni oblici te žrtve. Kad se govori o odgoju kao žrtvi to je neosporno žrtva koja uvažava volju Božju i može se o njoj govoriti kao činu ljubavi davanja života za druge.


Ako bi tako gledali na stvar onda i ljudi izvan braka imaju pravo imati seksualne odnose koji su najčešće vezani samo uz užitak. Sama činjenica da i ljudi izvan braka uživaju u sexu ne znači da je to u skladu s voljom Božjom. Jer ako bi se to tumačilo tako (kao volja Božja) zar se ne bi moglo reći kako je izostanak Božje kazne, neposredno poslije ubojstva, zapravo dozvola da čovjek počini ubojstvo!?


Ne slažem se, prije je to bilo puno teže.


Povijesno gledano to nije točno jer su ti uvjeti posljedica želje za većim konforom i pomanjkanja spremnosti na žrtvu.


Ne bih išao izvan teme ovdje jer ne raspravljamo o seksu prije braka (o tome postoji tema viewtopic.php?f=3&t=151 ) nego o njemu unutar braka.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

1.Da li je sex u braku uopće vjersko pitanje?
-"Plodite se, i množite, i napunite zemlju,…" - i td.(Knjiga postanka 1, 28).
Donekle je Marijan u pravu što se tiče samog izraza…no, znamo o čemu je riječ(:
Ako je Bog blagoslovio vezu muža i žene, a što On spoji, čovjek neka ne rastavi…naslućujemo li u što bi se mogao pretvoriti brak bez bračnoga čina? Tu je i:
"Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!" - (Gal 5,4)
"Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi sebe…"-(Gal 5,28).
.
2.Da li se Crkva uopće treba baviti tim pitanjem?
-Ako svećenik u ispovjedaonici ČUJE za bračne probleme…može li da se ne bavi tim "problemom"? Smatram da se moraju baviti...pomagati i da za sad čine malo.
.
3.Koje su zablude modernog vremena po tom pitanju?
-Zablude? Vjerojatno kao i sve ostale kod "modernih" kršćana/katolika - koji redovito prate horoskop, npr.
Bračni čin nije nešto ukalupljeno, no, zar bračni drugovi MORAJU kopirati sve što vide na TV? To kao prvo, ako polazimo od toga da brak treba biti SVET.
A da nekakvih zabluda ima, ima ih. Vidim da se ovdje poistovjećuje PREDBRAČNO "iskustvo" s brakom(ili se varam? Pa…onda već samo pitanje unosi zabunu:.!
.
4.Može li se brak živjeti u punini bez sexa, odnosno bračnog darivanja?
-Dakako! Problem današnjeg vremena su tzv. "divlji brakovi", zar ne? Kolega je sklopio brak s rastavljenom ženom. Ona bi na sv. Pričest, njen prvi, crkveno sklopljeni brak je skoro bio proglašen nevažećim(po onome što sam čuo, kao da i nije sklopljen, no…u zadnji čas se od toga odustalo). Pročitao sam(ne sjećam se više iz koje knjige i čije): Moraju odlučiti da žive kao brat i sestra, jer su već i u godinama, djecu, osim jednog sina poudali i oženili. Idu na misu(barem ona)...no, sve je ubrzo palo u zaborav i ostalo u staroj kolotečini.Ali zato
NORMALNO vjenčani(u Crkvi), ne vidim razloga zašto bi živjeli u čistoći, tj. Josip i Marija, tim više što Hrvatska ima veliki problem, zar ne?
Natalitet je pregažen mortalitetom - izumiremo, zar ne?
Ali dakako: BOG na prvome mjestu!

Možda se nismo razumjeli. Apstinencija od seksa, kao uostalom niti išta drugo na svijetu tog tipa, ne može mnogo učiniti za neku duhovnu dimenziju. Htio sam reći da ne vjerujem u pojedine navode koje imamo prilike čuti iz Crkvenih krugova o tome da je seks prije braka štetan za brak, ili da je sebičan.

Ako brak i seks doživljavamo kao mističnu zajednicu, ta zajednica mora biti bazirana na nekim pravilima. Pravila u Kršćanstvu nalažu da je seks van bračne zajednice grijeh- ali grijeh je pojam iz religijskog područja (mističnog) , a ne iz nečeg "općeg".

Tako da apstinenciju opravdavam mistikom, ne društvenim razlozima.