Katolički odgovori

Ove retke Lukinog evanđelja promišljam ovako:Ljudi koji vjeruju da su pravedni,a ljudi oko njih nisu i osuđuju druge i smeta im njihova nepravednost Isus daje usporedbu farizeja i carinika.Oni ulaze u hram da se pomole.Farizej zahvaljuje Bogu što nije kao drugi ljudi,zahvaljuje Bogu što je dobar,a ne kao carinik.Carinik ostaje skrušen,daleko i moli Boga da mu se smiluje premda je griješnik.Mislim da mi Isus ukazuje kako se carinik vraća opravdan jer se ponizio,skrušio,kajao,a farizej se uzvisio te ne razumije da smo svi pred Ocem jednaki,da smo svi grješnici.To što je farizej rekao u sebi govori mi kako sam ne podnosi takve ljude,a zaboravlja da je najveća zapovijed,zapovijed ljubavi.Meni to govori da nije najveća zapovijed budi dobar,ne smiješ pogriješiti,nego prva je ljubi,prihvati ljude,ljubi ih kako ih Bog ljubi,da se ne uspoređujem s nikim,da je svaki čovjek ljubljeno dijete Božje,Bog je želio da svatko od nas postoji,Bog vodi sve.Mislim da to carinik dobro zna,jer kaže da iako je griješnik nek mu se Otac smiluje i to s vjerom da Bog zaista vodi njegov život i da će mu oprostiti i smilovati mu se,pomoći da se popravi.Možda se sama ne mogu popraviti,zato je Bog tu,On je glavni,ne proslavljam sebe,već Njega.
Sveta Majka Terezija je rekla da smo mi samo olovke u Božjim rukama.Mislim da je zaista dobro rekla,On piše našu priču,naš život,našu zadaću na ovoj zemlji.Svi je imamo,svaki svoju,svaka individua.Nema na ovom svijetu niti jedna osoba jednaka drugoj,svi smo na svoj način originalni.A ja ću moliti da ne padnem u napast misliti kako sam bolja od drugih i isto tako skrušiti se pred Bogom u svetoj ispovijedi svaki put sa novom odlukom da budem ponizna s čvrstom vjerom da je Bog samo milosrđe i da sve prašta i da moram i ja zato praštati i sebi i drugima.

-Da, Marinafridl, hvala ti na ovoj meditaciji. Posve je ispravna!
U pravu si. Farizej se smatra bezgrešnim, on čak smatra da je Bog naprosto njemu nešto DUŽAN jer je "pravedan", jer živi po Zakonu.
Da, u pravu si, carinik je svjestan da je čak izdajnik svog naroda od kojeg ubire porez za neprjatelja, za rimskog okupatora. I baš zato osjeća još veću potrebu za Bogom. On se PREDAJE Božjem milosrđu. ZNA da je jadan, grješnik, odlutao i od Zakona. Ne uspoređuje se ni sa kim. U sebi moli. Za skrušenog carinika postoje samo Bog i on. On, bespomoćno stvorenje velikoga Boga koji ga ljubi. I nada se oproštenju.
Farizeju nije ni na kraj pameti da uopće pomisli da je njemu potrebno to Milosrđe. Za njega je posve normalno što sebe smatra pravednijim, čovjekom "višeg reda" - rekli bismo živim svecem na Zemlji. U srcu je jad, bijeda, umišljena veličina koja ne treba Boga i Njegovu pomoć da se promijeni. JER TO NI NE ŽELI.

Znaš, Marinafridl, sama ta slika u hramu bi svima nama trebala biti pred očima, na umu. I u pravu si: Svaki dan bismo trebali nositi spoznaju da je zbilja svatko univerzum u malome, unikat, jedinstven i neponovljiv, da je onaj čije je ime Bog znao još prije postanka svijeta; onaj koji nije bez razloga stvoren i smješten baš u njegovo vrijeme, u njegovu sredinu i s dobivenim talentima/darovima (nezasluženima) od kojih su - barem tako po sebi procjenjujem - samo trećina za mene, a ostatak namijenjen za djelovanje prema braći ljudima.
Samo nastavi... Poticajna su tvoja promišljanja!
Mir i svako ti dobro!

Hvaljen Isus i Marija zdrave i hvala ti!

I stvarno na moje promišljanje izvrsno si nadopunio svoje,uvijek ima puno za promišljati,ali nas dvoje smo puno ovim zajedničkim promišljanjem rekli pa nek bude svakome na dobro...

Mir i dobro želim tebi,svim forumašima,svima koji će ovo čitati,kako si rekao svakom unikatu