Katolički odgovori

Predbračna apstinencija jedno je od najtežih i najbolnijih područja u laičkom životu. Prema mojem osobnom mišljenju, ne bismo trebali ići dalje od religioznih razloga za nju. Mislim da je potpuno apsurdno tvrditi da je, u okviru današnjeg društva, ona opravdana na bilo koji drugi način. Ja ne apstiniram zato što je seks vanbraka «sebičan» ili zato što bi mogao narušiti njegovu stabilnost u budućnosti- sve su ovo «izlike» nastale da barem daju nekakvo objašnjenje osim religioznog. Ako mene pitate, te su nam priče nanijele više štete nego koristi, i uvijek sam više zagovarao pristup mistike od pristupa sociologije.

Teškoće za mladog Katolika/Katolkinju su , što se sociologije tiče, činjenica da je naredba bila dana u okviru jedne kulture, a njen oblik u našoj ima drukčiju praksu. Naredba je bila dana u doba kad su se ljudi ženili mnogo ranije, i nisu morali praktički uopće apstinirati prije braka jer je ženidba prilično brzo riješila te probleme. Dapače, bila je moguća i rastava braka. Danas sazrijevamo mnogo kasnije, budući da nismo u stanju prenijeti znanja i vještine novoj generaciji u tako kratkom roku kao u tadašnje doba. Posljedica je nezavidan položaj gdje se vjernik mora mnogo zakidati i suprotstaviti nagonu koji je poprilično agresivan.

Inače, seks je kao što smo već ovo i prije dotakli, uvelike podijelio Crkvu. S jedne strane imamo ljude koji su u otvorenom buntu protiv stoljetnog nauka, s druge imamo činjenicu da se ignoriraju pravi izazovi predbračne apstinencije. Čini se da se tom praksom bave osobe koje nemaju iskustva u «aktivnoj borbi», dakle laici koji su nauk o njoj prihvatili nakon što su ušli u brak, ili svećenici čiji je celibat mnogo drukčiji u praksi od apstiniranja.

Dakle, apstinencija je nešto što moramo držati jer je- eto- stanje takvo kakvo jest. Naravno da bih volio neke promjene u nauku, ali kao što sam već mnogo puta naveo, ne znam kakve i trebale biti. Seks je doveden do apsurda u društvu, tako da smo i mi zbunjeni s njegovim trenutnim doživljajem. S jedne strane dar od Boga, s druge strane predmet velikih kušnji, a s treće prirodni nagon koji ima svoje mjesto u životnom trajanju.

Istina je da je držanje predbračne apstinencije veliki problem mladima, no nije najteža stvar u životu.
Predbračni odnosi su grijeh, koji u praksi uvijek vodi u još jedan grijeh - kontracepciju, te utječe na ostalo društeno ponašanje. Grijeh nikada nije samo nečija osobna stvar, već uvijek utječe na bližnje i na cijelo društvo. Zato se ne mogu odvajati "religiozni" razlozi od socioloških.

Zanimljivo je pitanje zašto ljudi ako vole drugu osobu ne žele ući u brak?
Ako nekoga volimo, zašto je problem obvezati se na vjernost i vječnu ljubav?
Po meni ako netko nije spreman na takvu odluku nije spreman ni za ljubav, a time ni na potpuno predanje
postajući jedno tijelo, već se radi o djelomičnoj ljubavi i djelomičnom predanju.

Upravo to sam jučer upitla jedne roditelje čija je kčer u vezi 7 godina, zapravo ona živi u tzv. divljem braku.
I što su mi rekli njeni roditelji?
Prije godinu dna su udali stariju kčer i za svatove dali od prilike 100.000,00 kn.
Sada su u priličnom minusu, a ovoj kčeri ne mogu napraviti "slabiju" svadbu....

Mnogima je danas problem vjenčanja u crkvi, jer kad se vjenčaš u crkvi ipak to treba na nešto izgledati. Treba se prigodno obući i treba se pozvati u svatove. Ne mora to biti 200 ljudi, ali koliko god ljudi da pozoveš to zahtjev određenih materijalnih troškova koji nisu mali.

Tako je to danas u društvu.
Ne mogu osuđivati te ljude, ali ne mogu niti reći da je to u redu kako žive.
Žive u grijehu.

Danas sam naišla na jednu lijepu kinesku poslovicu : Voli me kad ne zaslužujem, jer tada mi je ljubav najpotrebnija.

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Mislim da je teža nego neki Crkveni krugovi pokušavaju ostaviti dojam. Tu se ne radi samo o otporu prirodnom nagonu, već i problemima u društvenim vezama, a budući da je jako malo vremena posvećeno pripremi za istu, desi se i da imamo problema u braku radi skrupula koje su zadobivene prije njega.




Ovdje se moram žestoko usprotiviti. Naime, zabranu kontracepcije vidim isključivo kao religioznu sferu, ne i društvenu. Za razliku od abortusa, kojeg čak i mnoštvo ateista smatra ubojstvom, kontracepciju većina ljudi na zemlji (uključujući Katolike) smatra prihvatljivim. Mi se možemo groziti na seks prije braka, ali on nije norma društva, već je njegova zabrana naše religiozno pravilo.

Ovo je važno za razumijeti jer utječe na sliku Katolicizma u društvu. Ateist koji se seksa prije braka, oženi se i vjeran je supružniku, koristeći kontracepciju napravi dvoje djece, usvoji još dvoje iz sirotišta i živi pošteno- u društvu se percipira kao moralnija osoba od nekog tko ima dvanaestero djece i živi na socijalnoj pomoći. Potonja je poštovala religiozne sfere, ali društvo ga ne doživljava moralnim.

Tako da moramo shvatiti da sfere religiozno i društveno prihvatljivog nisu iste, i ne možemo svoj nauk uvijek vezati za nešto van naše tradicije.



Razlozi su različiti. Ja sam već rekao zašto nisam spreman na brak, i ne vjerujem da sam ičim time prekršio nekakvo pravilo, ili ispao kao čovjek koji ne voli dovoljno. Dapače, Crkva upozorava mlade ljude da ne srljaju uvijek, i da jasno proniknu što je zaljubljenost a što ljubav.

A ljubav je ipak nešto za što treba zrelost i odgovornost. Donijeti odluku o njenom vječnom trajanju treba napraviti s mnogo vjere i mudrosti.

Grijeh utječe na cijelo društvo, to nažalost možemo i u praksi svakodnevno iskusiti. Ne može se tome usprotiviti, jer istina se ne može zanijekati.
Ne treba ni gledati (očiglednu) statistiku, već samo stanje oko sebe. Danas se treba dobro namučiti da se nađe vjenčanica, jer su modeli većinom za trudnice. Ulazi se sve više u brak radi djeteta, a to djete nije željeno (nego je kontracepcija zatajila). Takvi brakovi često zbog toga kratko traju, dolazi do rastave, te do preljuba u "civilnom" braku. Ovo je samo jedan vid "kontracepcijskog mentaliteta".
Pošto nema potpune ljubavi, a sjedinjenje je samo radi užitka, oni koji ostaju u braku danas sve češće varaju bračnog druga.
Sve je to danas društveno prihvatljivo, no ta prihvatljivost ne određuje istinu niti određuje Crkveno učenje.
Što učiniti? Ne možemo reći da ne znamo, jer nam je Crkva dala riješenje: ljubav i vjernost u kršćanskom braku.

Eto, ja tako ne vjerujem. Kontracepciju i seks prije braka smatram zabranjenim iz religioznih razloga, nikako društvenih. Kao što sam naveo, ateist koji zrelo promišlja brak, imajući u svojem doživljaju slične norme kao i mi, ne gubi stabilnost braka ako koristi kontracepciju ili ako se intimizirao prije braka. Za preljub je potrebno mnogo više od seksa i kontracepcije- čovjek nespreman na izazove i slabe ljubavi.

Možemo pričati o negativnostima koje je dovela kontracepcija u naše društvo, ali temelj naših kritika je religiozan, što je važno u sekularnom društvu.

Htio bih možda naglasiti da smo mi na istoj strani ovdje, samo promatramo situaciju iz drugog kuta. Moja kritika drugih pristupa istom cilju utemeljena je na istom svjetonadzoru- Katoličkoj Crkvi.

A zašto onda ti ne želiš koristiti kontracepcju niti se intimizirati prije braka?

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Kao što je objašnjeno u prošlim postevima, kontracepciju i seksualni odnos prije braka smatram grijehom. Grijeh je termin iz religioznih, ne sekularnih, sfera. Naša su tijela Hramovi Duha Svetoga, i postoji specifičan "pravilnik" na temeljima kojih funkcioniramo. Kad činimo grijeh, ranjavamo mističnu prirodu sebe.

S tim na pameti, priznat ćemo da postoje i sekularne sfere društva. Ovdje koristimo termin "ateist", ali mi smo dijelom tog svijeta jednako kao i ljudi koji ne vjeruju u Boga. U tom svijetu nešto što mi smatramo "grešnim" nije nužno "krivo", iz isključiva razloga jer se ne veže za naš doživljaj svijeta. Ima ljudi koji ulaze u intimni odnos prije braka, bez varanja, kasnije se ožene- i funkcioniraju kao par. Mi možemo reći da su učinili grijeh, ali ne možemo reći da im je ovo nužno napakostilo u odnosu.

Postojanje Boga nije relativno. On ne može postojati za vjernike, a za nevjernike ne postojati. Ako Bog postoji, onda postoji za sve, priznavali oni to ili ne. Sa njime postoji i cijela religiozna sfera i pojam grijeha. Grijeh je odmak od Boga koji po naravi šteti čovjeku. Ako netko ne priznaje tu činjenicu, to ne znači da ta činjenica ne stoje. Prema tome, ako je spolni odnos prije braka grijeh, dakle šteti čovjeku, onda on šteti i ateistu, iako on to ne zna. Zato mi nije jasno kako si mogao reći da on činjenjem tog grijeha ne gubi stabilnost braka. Gubi li možda nešto drugo? Što mi to gubimo činjenjem grijeha spolnog odnosa prije braka?

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Gubi se stabilnost braka do kojeg tek treba doći. Kako? Pa lijepo, recimo ako ti je djevojka imala seksualne veze prije tebe, normalno da će te to kad tad kopkati, da ćeš joj u nekoj svađi ili krizi braka, čak i spustiti to...ili da ćeš se uvijek pitati da li je ona više voljela u krevetu s nekim drugim nego li s tobom. Nemiri i razne krize nagrizaju brak, a onaj koji je nastao iz čistoće biti će manje nagrizan nego ovakav "svakodnevni" brak. Naravno da to ne znači da će neminovno doći i do rastave, ne mora, mada je takav brak krhak. Povjerenje je jače u brakvoima gdje su partneri obdržavali predbračnu čistoću.

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Nastala šteta je duhovne prirode, i naše shvaćanje tog grijeha čvrsto je vezano na način na koji mi doživljavamo ljudsko tijelo. Seksualnost u duhovnosti ima jedno odijeljenje od seksualnosti u ljudskim odnosima, i treba tome pristupiti s objektivnim umom.

U praksi se pokazalo da "otvoreni brakovi", u kojima supružnici jedan drugog varaju bez ikakvih skrupula, imaju jednu dozu stabilnosti koja se može pripisati isključivo njihovom poimanju tijela. Doslovce rečeno, njihovoj vjeri što tijelo jest. Nikad ne bi svog partnera napustili radi ijednog ljubavnika. Zapravo, prepričavaju jedni drugima svoje preljube i znaju se čak i smijati naivnosti svojih ljubavnika koji misle da su im jedini na svijetu.

Naravno, takav brak nama je nepojmljiv - ne toliko iz sekularnih razloga- već iz vjerskih, jer držimo da je bračna postelja sveta, i naša tijela su Hramovi Duha Svetoga koji takve stvari ne smiju doživljavati.

Tako da je sve zapravo u vjeri i shvaćanju tijela. Seks prije braka možemo smatrati štetnim za ateista na duhovnoj razini, ali tu se radi o objektivnoj činjenici iz vjerskih, ne sekularnih razloga.

Uistinu žalim čovjeka kojeg takve stvari kopkaju. Ili ženu, zašto ne, uvijek može misliti da joj je muž prije bio sretniji u krevetu? Ali brak je nešto više od seksa, a apstinencija u današnje doba umnogome je zakidanje prirodnog nagona koji zna nadjačati u trenutcima potrebe za nježnošću.

Ima jedna sjajna anegdota kad su se mladić i djevojka zaljubili, i ona mu je priznala da nije djevica. On joj je odgovorio da on jest, ali i da je ona. Kad ga je pitala kako to misli, rekao je da nikad nije spavala s frajerčinom poput njega. Držali su čistoću. Mislim da takvom stavu treba težiti.

Ma znaš, ljudi se sa svime opterečuju...ali kako danas biti i ostati "čist"? pa sve te "zamaže" otvoriš TV, ako je reklama već je dovoljno, sve je tako puno seksizma, odeš kupiti razglednicu...novine..
Znam da se u Americi jako cijeni ovakv0 nastojanje predbračne čistoće. Postoje klubovi. Nitko im se ne izruguje.

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Pa zašto onda ti nemaš to poimanje tijela ako je svako poimanje jednako točno? Ovo njihovo izgleda bolje i slobodnije.

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Čistoća je problematično područje, budući da se društvo izmijenilo i predočilo izazove koji mlade Kršćane stavljaju u nezavidan položaj. Već se o tome pričalo na temi o spremnosti za brak- u prošlosti su ljudi sazrijevali i psihološki i financijski mnogo ranije. U današnja vremena, ljudi tu zrelost dobivaju u dvadesetim godinama, nakon što je seksualni nagon već poprilično aktivan. U poziciji su, a ovo se konačno mora izjaviti, da se moraju aktivno zakidati za prirodan nagon. Apstinencija u tim godinama protuprirodna je , i potrebna je velika disciplina, ali i kvalitetan mentorijat ne bi li se mogla izvesti što bezbolnije i bez velikih utjecaja na kvalitetu života.

Ako smijem biti iskren, tog mentorstva najviše fali u Crkvi. Posebno u Hrvata. S jedne se strane čuju (laičke) gluposti da seks prije braka nije grijeh i da je Bogu svejedno što se i kad se radi, dok s druge strane imamo jednu popriličnu prazinu svijesti (klera) što je predbračna apstinencija kao seksualna orijentacija i na koji se je način može postaviti u današnjem društvu. Amerika se tome dosta dobro dosjetila uredivši klubove u kojima nije potrebno suviše raspravljati o apstinenciji, jer se ona podrazumijeva. Mi imamo nekakva druženja mladića i djevojaka, ali se često puta osjeti nekakva umjetnost takvog druženja ("tu sam da si uspijem pronaći curu"). Bilo je Katoličkih disko-večeri, ali neki su propusti u organizaciji razrijedili njihov efekt.