Katolički odgovori

Kada sanjas da si ptica, recimo... u toku sanjanja ti cvrsto vjerujes da si ptica koja leti. Medjutim, kada se budis shvatas da nisi nikad doista bio ptica. San jeste postao, trajao i nestao. Ali nakon budjenja shvacas da ti jesi uvijek bio i nesto vise od tog sna. Postajes svjestan prave prirode sebe.

Tako i to tvoje pitanje. Da, u ovom trenutku kozmicki san traje. Bog sanja da je cijeli svijet, sanja da je svako pojedinacno bice. To znaci da su svaki Adam i svaka Eva ujedno i Bog sam. Dok god sanjaju da su Adama ili Eva, oni se ne bude i ne shvacaju da su uvijek bili sam Bog osobno.

Bog je beskonacan, ne moze biti vise bogova. To je kao kada bi se kapljica spojila s oceanom. Ne mozemo reci da bi tada nastala 2 oceana. Samo se kapljica (Eva npr.) vratila u svoje izvorno stanje (Boga).

Indijska Rg Veda kaze:

Beskonacno je ovo, beskonacno je ono.
Od beskonacnog beskonacno oduzmi,
beskonacno jednako beskonacnim ostaje!



Ja mislim da mi stalno dobivamo drugu priliku. Bog stalno sam sebe budi iz vlastitog sna. Isus je svakako jedna takva divna druga prilika, ali i Buddha, Krshna, Lao Ce... ja sam jedino jako sumnjicav prema Muhamedu. On za mene nije bio nista drugo nego pustinjski pljackas i ubojica, vodja jednog opasnog vjerskog kulta... ali ostavimo njega za sada. Osobno mislim da se Bog stalno budi iz svojeg vlastitog sna.

Fazlija, budistička filozofija i kršćanstvo su suprotni jedan drugome. Najvažnije je to u ljubavi, kako kaže Ivan "Bog je Ljubav".
Kršćanska ljubav i budistička nemržnja nemaju ništa zajedničko, budizam govori o odsutnosti neprijateljstva a ne o ljubavi. Velika je razlika između nemati neprijateljstva i ljubiti.
Ta nemržnja je kod budiste tromost, neosjetljivost, nehtjenje smetnje. Tu čovjek ima samog sebe za cilj a ne ljubiti drugoga, zapravo bježi od stvarnih križeva i traži samo svoj mir. A to je pravi egoizam i isključuje svaki drugi cilj.
Kršćaninova je sreća prava, realna, aktivna, u živom odnosu prema drugome.
Kršćanska savršena ljubav se ne može usporediti sa ljubavlju budista. Oznaka kršćanske ljubavi je nesebičnost. Kršćani ne idu za koristi kakvu traže budisti iz svoje ljubavi poput dobro spavati, zadovoljan se probuditi, biti ljubljen od ljudi, itd.
Kršćanin je naprotiv svima sve, ljubi druge jednakom ljubavlju, jednakim duhom kao što ljubi sebe. A to ne ide ljudskim naporima bez Boga, stoga svi mi nužno trebamo Boga i njegovu Ljubav kojom se hranimo.

Dragi Giovi, ja se bojim da ti imas vrlo iskljuciv stav koji krece iz pogresne pretpostavke - samo smo mi u pravu, a svi drugi su u zabludi.

Onaj koji doista nesebicno ljubi sva bica nece niciju ljubav nazivati krivom, sebicnom i nesavrsenom. Pretpostavljam da osoba koja bolje, vise i savrsenije ljubi moze samo htjeti da se i moja ljubav i saosjecanje rasplamsaju jos jace.

Stovise, krscani cesto vjeruju da su sva druga ucenja opasna jer vode u propast duse i vjecnu kaznu u paklu. To je naravno cisto praznovjerje, zasnovano na strahu a ne na cinjenicama. Jer onaj koji doista razumije stvari kao sto su saosjecanje ili dobronamjernost... taj ih nece nazivati krivima i pogresnima kada ih susretne kod drugih ljudi.

U osnovi to je strah da ljubav nije prava, ako neka partija ili crkva nije dala potvrdu da je prava. Onaj kome treba necija potvrda da iskreno ljubi ustvari ne zna sto je iskrena ljubav.

Dakle ako na katoličkom forumu pišem o katoličkoj vjeri kao istini onda sam eto "vrlo isključiv". Isus Krist je rekao da je jedini "Put, Istina i Život", i da se samo po njemu možemo spasiti. To je vrlo isključivo, Isus je vrlo isključiv.
Za tebe kršćanin ne bi smio biti uvjeren da je kršćanstvo istina, nego bi sva druga mišljenja trebala biti barem ravnopravna Isusovim i to bi onda bila tolerancija i neisključivost. Naravno da nije tako.
Ono što kršćanstvo razlikuje od drugih nauka je da ono nije rezultat ljudskog traženja. Nije tek jedan od putova kojim čovjek traži Boga, tako nešto nikad ne može biti puna istina, jer čovjek sam ne može spoznati potpunu istinu. Budizam ne može biti potpuna istina. Tvoja mišljenja (i moja) nikad ne mogu biti apsolutna istina.
Za razliku od ljudskih umovanja, Isusov nauk je istina koju nam je sam Bog objavio i jedino je apsolutna istina.

Nije problem u tome sto na katolickom forumu ti kao katolik pises iz katolicke pozicije. To uopce nije dvojbeno. To se od tebe i ocekuje. Ono sto jeste vrlo upitno je to sto bi ti htio voditi samo dijalog (ili vise monolog) sa svojim istomisljenicima. Sto te ocito ljuti i zivcira svaka rasprava s bilo kime tko drugacije misli, a posebno s nekatolicima. Sto te ljuti i samo njihovo sudjelovanje na formu. Sto nisi u stanju suvislo i normalno razgovarati s bilo kojim sugovornikom. Sto nesposobnost da vodis suvisao i pristojan dijalog s nekatolicima (pa cak i na temi otvorenoj samo za nekatolike) nadoknadjujes time da sabotiras njihovo pisanje do tocke da im se smuci sudjelovanje na formu i da sami odu odavde. To su pravi problemi na ovom formu, a ne to sto ti ili bilo koji drugi sugovornik iznose katolicke stavove.

Nije uopce upitno da zastupas stav da je Isus put, istina i zivot. To svi znamo da je istaknuti dio Isusovog ucenja. Ono sto bih ja kao profesor orijentalistike tome mogao dodati jeste da upravo taj dio krscanskog ucenja neodoljivo podsjeca na slicno ucenje u hinduizmu. Dvoje suvislih, zrelih i nacitanih sugovornika bi o tome mogli pristojno i otvoreno porazgovarati bez da se ljute jedan na drugoga. Mogli bi smo razgovarati o slicnostima i razlikama i na koncu se mozda sloziti (ili ne, posve svejedno ako su sugovornici pristojni) da odredjene slicnosti postoje, ali da je to posve drugacije razumljeno u evandjeljima, Bhagavad Giti ili puranama.

To bi se ocekivalo od suvislih sugovornika, a ne da zloupotrebljavas svoj polozaj moderatora i onemogucujes pisanje sugovorniku koji ne dijeli nuzno tvoje misljenje. Konacno, takvo ponasanje samo razotrkiva tvoju nemoc da vodis suvisao i obestrascen razgovor. A to ne baca bas najbolje svjetlo na cijeli formu. Pogotovo jer si ti moderator.



A sto da ti kazem na ovo? Vrlo mi je zao sto si tako uskih pogleda. Ti si nesumnjivo zamislio ovu temu - Teme vezane za nekatolike - kao mjesto gdje ces blatiti svako ucenje koje nije katolicko, umjesto da to postane prostor dijaloga katolika s nekatolicima.

Ali dijalog nije to da ja od tebe (ili ti od mene, posve svejedno) trazim da odbacis svoje stavove i prihvatis moje. Dijalog je da upoznamo sto onaj drugi misli i da nadjemo slicnosti i razlike. Nema potrebe razgovarati na nacin da je katolicanstvo jedina istina, a budizam, islam, hinduizam i sl. laz.

Za budizam bi se doista moglo reci da je plod ljudskog trazenja. Buddha to nikada nije niti skrivao. Cak je isticao da je to nije nikakva nova religija, nego put ka prestanku patnje. U tom pogledu si potpuno u pravu, i vidis kako vec nalazimo mjesta slaganja. Ne samo slaganja mojeg i tvojeg osobnog misljenja, nego i mjesto tvojeg slaganja sa samim Buddhom.

Ono gdje se tvoje misljenje ne bi poklopilo sa Buddhinim jeste tvrdnja da covjek sam ne moze spoznati istinu. Ako budes imao volje mozemo popricati o tome sto je to istina za tebe ili mene osobno, sto za budiste, a sto za katolike ili neke druge religije. To je sigurno podrucje neslaganja tih religija i ja ne vidim problem u tome da se slozimo oko toga da se u tome te religije razlikuju. Zar je tako tesko reci - hm, vidim da se u tome razlikujemo, ali postujem tvoje misljenje.

Dapace, u usporedbi krscanstva i budizma, mi ih mozemo usporediti i s nekim drugim religijama. Recimo s islamom, judaizmom ili hinduizmom i mozda doci do zakljucka da postoji mnogo vise podudarnosti izmedju krscanstva i hinduizma, ili izmedju budizma i judaizma nego sto se to obicno misli.



Eto mene bi u tom dijalogu zanimalo sto je kljucna poruka Isusovog nauka. Zasto mislis da je ona plod bozje objave, a ne Isusovog osobnog iskustva? Konacno, sto je to za krscane Bog? Sto bi Isusovom ucenju nedostajalo ako bi ono bilo plod njegovog osobnog iskustva, a ne plod bozje objave? Sto je to za tebe apsolutna istina?

Eto vidis koliko tema za pristojan i zanimljiv razgovor uz uvazavanje sugornika.

Eto, cekaju se "katolicki odgovori", ali nema ih. Ne dolaze. Modetator, koji je zamislio ovaj forum kao mjesto na kojem ce samo on razgovarati sa svim sudionicima (ali ne i oni medjosobno bez njegovog uplitanja) i jednosmjerno im davati "katolicke odgovore" i pojasnjavati katolicko ucenje, se ne osjeca niti pozvan, niti voljan... a mozda niti siguran... uci u dijalog o temeljnim pitanjima Isusovog ucenja?!

Nije li to malo cudno?!

Apsolutna istina je samo istina koju je Bog objavio. Do nje čovjek nije došao nekim vlastitim mudrovanjem, nego je njemu objavljena od Boga koji je i sam Istina.
Kršćanstvo nije ljudski put k Bogu, nego Božji put k čovjeku, u prvom planu nije ono što čovjek čini za Boga, nego ono što je Bog učinio i čini za čovjeka. Pritom Bog nije "što" nego "tko", Bog u kojega vjerujemo nije slijepa, neosobna sila koja prožima svemir, nego je Osoba koja se cijela daje za nas. Ivan kaže: "Bog je Ljubav".

Zato kažem da budistička nemržnja i kršćanska ljubav nemaju ništa zajedničko.
Budizam govori o hladnoj odsutnosti neprijateljstva a ne o ljubavi. Velika je razlika između nemati neprijateljstva i ljubiti. Budist zapravo bježi od križeva i traži samo svoj mir, njega ne zanima Bog, nego je centar on sam, čovjek sam svojim snagama dolazi do otkrivanja istine o sebi, a ne o Bogu. Sve vježbe i sve drugo što budisti čine je sve usmjereno isključivo na sebe i svoje osobno prosvjetljenje.
Dok nam je Isus objavio jedinu istinu koja nas spašava i pokazao svoju Ljubav sve do križa, koja rađa ljubav prema bližnjemu (čak i neprijatelju, a taj neprijatelj u svakodnevnom životu može postati svatko).

Dragi Giovi, pa ti me stvarno ugodno iznenedjujes. Oprosti ako sam bio malo kritican, sad stvarno mozemo razgovarati...



Hm, ako je krscanstvo Bozji put prema covjeku, zasto mi to ne osjecamo? Zasto se od nas ocekuje da nesto tu poduzimamo? Meni se cini da kada bi to bilo istina, da bi to svi ljudi jednostavno mogli osjetiti. Bila bi to bjelodana cinjenica. Nesto poput topline Sunca ili tako nesto. Medjutim, moras priznati da usprkos predanja Bogu, vecina nas ljudi ima ozbiljne probleme u zivotu sa slabostima. Zasto, ako Bog ide prema nama i pomaze nam?



Tko je uopce spomenuo budizam?! Ja znam podosta o tome, i ovdje ne zelim razgovarati o budizmu. Pogotovo ne s nekim tko o tome zna manje od mene. Ali ako zelis mozemo jednom pricati i o budizmu, biciklizmu ili alpinizmu... svejedno. Ne znam doduse zasto mislis da budisti gaje ne-mrznju? Koliko ti uopce znas o njihovoj vjeri?



Mislim da imas vrlo krivi pogled na budizam. Ali ako te ta tema zanima, mozemo o tome popricati posebno. Mene vise zanima razgovor o tvojem dozivljaju duhovnosti. Zelim vise saznati o tvojem iskustvu vjere.




Meni je ta tvrdnja bila oduvijek bila upitna. Kada bi ta objavljena istina doista spasavala sama po sebi, spasila bi i mene i tebe jednako. Ne bi iskrene vjernike satjerala u grijeh. Dakle, i ti ces se sloziti da povrh objave i covjek mora nesto sam ciniti. Moras priznati da je to vazan dio krscanskog ucenja i zato mislim da neopravdano napadas budiste... mada pustimo njih sada. Dakle, nije dovoljno procitati objavu i to je to, zar ne?

Zar nije to mjesto na kojem se bar djelomicno slazemo? Vidis li kako se otvara prostor za dijalog?

EDIT: Prebačeno sa "Pitanja za administratora i moderatore".

Adrijana, ja stvarno ne razumijem... eno tamo na temi Fazlijina misljenja (ili kao li se vec zove) sugovornik (Giovi) meni imputira budizam. A ja ga pozivam upravo da ne razgovaramo o budizmu jer to nije tema, nego me zanima njegov dozivljaj vjere i duhovno iskustvo. Naravno, i tvoj, svi ste pozvani na razgovor, dapace.

Na temi o socijalnom nauku RKC sam napisao koliko sam mogao i znao, u nadi da cete vi sad nesto jos dodati... tema neaktivna. Meni zabranjeno pisanje, vi ne prilazete svoj doprinos. Da smijem tamo pisati, mozda bih ja jos nesto dodao. Meni prijecite da udjem na temu, a vi ne ulazite. Ispada da mene jedinog na forumu, medju tolikim katolicima, zanima socijalni nauk Crkve.

Ima tu hrpa stvari oko kojih vas poticem da pricamo, ali cim ste culi da nisam katolik, odmah ste zauzeli obrambeni stav. Ne znam zasto?! Ja vas stvarno ne salijecem na svim temama, ima par tema na kojima sam pisao, ali ste mi zabranili. Ne razumijem zasto? Zar samo zato sto nisam katolik i sto sam par puta naveo citate iz neke druge knjizevne ili duhovne tradicije.

Evo npr. Kopitar, cini se odlican sugovornik. Vrlo nacitan. U kontekstu jedne svoje misli je stavio i citat iz islamske (sufi) tradicije. Da ne spominjem da je pomenuo i Goetheovog Fausta. Hoce li i on dobiti zabranu pisanja?! Da li se tu smije uopce ista citirati sto nije krscansko? Smije li se citirati Schopenrauer, Matos ili Al-Gazali a da se vi ne osjetite napadnuti?

Ne shvacam zasto imate potrebu kontorlirati sugovornika, da mu cak propisujete sto ce misliti, govoriti i citirati prilikom razgovora. Zar se toliko osjecate nesigurni razgovarati o bilo cemu, osim o jednom malom i uskom dijelu unutar katolickog diskursa?

Giovi, Adrijana i svi ostali, bas smo ovdje poceli lijepo razgovarati... volio bih nastaviti ako ste raspolozeni.

Izgleda da, nazalost, ipak niste previse raspolozeni za razgovor.

Moram priznati da me to neodoljivo podsjeca na moja prva djetinja iskustva s vjerom. Evo, dopustite mi jednu malu intimnu ispovijest moje obiteljske situacije.

Ja naime imam jednu tetku koja je (valjda, pretpostavljam, navodno, usudujem se vjerovati) velika vjernica. Moja obitelj nije nesto vjernicka i ja nisam bas daleko pao od stabla od kojega sam ponikao, ali ova tetka je jedina u obitelji koja je stalno isla u crkvu itd.

Ja bih u onim godinama kada se u klincima javi znatizelja za sve sto ne razumiju obicavao s tom tetkom zapodijevati razgovore o vjeri, ali nazalost ti razgovori nisu bili vrlo dugi i plodonosni. Ona bi se vrlo brzo zatvorila i prestajala razgovarati. Obicno bi iznijela neku tvrdnju svoje vjere, i kada bih se ja poceo o tome malo sire raspitivati... pa kako, pa zasto... tetka bi se potpuno zabetonirala. Prekidala je svaki razgovor i utonula bi u tvrdoglavi i uporan muk. Cesto imam taj problem s krscanima. Taman pocnemo pricati, a oni umuknu...

Tako da evo... ponovio bih samo 2 pitanja iz razgovora koji smo onomad tek zapoceli:

a) Kakvo je duhovno iskustvo krscanina?

b) Zar se ne slazete s tvrdnjom da se i u krscanstvu od vjernika ocekuje da mnogo toga sam mora uciniti, napraviti, potruditi se... Dakle, nije Bog samo taj koji spasava, a covjek ne treba nista raditi. Pa ako je to tako, zasto osudjivati istocnjacke du'ovnosti zbog toga sto zagovaraju samousavrsavanje covjeka?

Eto nam tema za razgovor... samo ako budete raspolozeni...

Odgovorio sam ti već nešto na temi o Čistilištu, što ću prebaciti kad stignem jer tematika ne spada tamo.
Kršćansko iskustvo je iskustvo živoga Boga, iskustvo Boga koji je Ljubav.
Razliku između otkupljenja i spasenja sam tamo objasnio, da bi se spasili trebamo prihvatiti dar Duha kojeg nam Isus šalje nakon Uzašašća, a plodovi Duha su ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, a prva od svega je ljubav.

To je u suprotnosti sa egoističkim "samoostvarenjem" sebe, bez pravog odnosa prema drugome i bez Boga. Ideal samoostvarenja stavlja čovjeka u središte, sve se vrti oko njega, čak bi i Bog trebao služiti njemu i njegovu samoostvarenju.

Pod tom krinkom samoostvarenja čovjek se zatvara u samodopadnost i samodostatnost gdje je jedino važno da se ja osjećam dobro.
Isus naprotiv otvara čovjeka drugome i kroz susret s Bogom vodi i dubljem susretu s bližnjim. Inicijativa i djelo spasenja ne dolaze od čovjeka što je iluzija, nego od samog Boga. Bog u svojoj milosti spašava čovjeka iz okova grijeha, pruža mu slobodu i daje mu status vlastitoga sina. U svom trudu čovjek nije ovisan neprekidno primjenjivati brojne tehnike za samoostvarenje, već zajedništvo s Bogom ima već sada kad Duh Božji prebiva u njemu i rađa plodom koji ga mijenja kako bi s vremenom bio sve sličniji Kristu. Trud u egoističkom samoostvarenju i kršćanskoj ljubavi nije isti, sasvim je drugačiji cilj.

Pretpostavljam da nije tesko prihvatiti takav dar, zar ne? Ako donosi takve plodove kako sto su ljubav, radost, mir itd. Vjerovatno ste jako blagoslovljeni ako bastinite takve darove u svojem svakodnevnom iskustvu. Jako mi je drago zbog vas sto ste toliko obagoslovljeni i sretni!



Pa ako je covjek toliko pun ljubavi, mira, velikodusnosti, dobrote... kao sto ste vi puni tih darova, onda mu vjerovatno i nije toliko bitno sto drugi misle ili rade. Sretan covjek ne sudi svoju srecu prema sreci drugih. Kao da postoji prava i kriva sreca?! Sreca je jednstavno sreca i potpuno ispunjenje. Covjek je prihvaca i radosno dijeli s drugima. Ako je sreca prava i iskrena, sretan covjek ne osudjuje druge...



Dobro, to smo vec zakljucili da se desava samo u teoriji. U praksi to nije slucaj, jer i vjernici dolaze pod teske kusnje i skloni su potpasti pod utjecaj grijeha. Bog ih od toga ne oslobadja i stoga je gornja tvrdnja netocna. Podloznost grijehu se, naravno, ne odnosi samo na krscane, nego i na sljedbenike svih drugih religija podjednako. To je opca ljudska pojava. Nitko nas od grijeha ne oslobdja... to je jako naivno vjerovati.



To isto bas nije posve tocno, jer smo vidjeli da se jednako u krscanstvu, kao i u svim drugim religijama, vjernik nuzno mora potruditi dostici odredjeno stanje milosti. Ono ne odlazi samo po sebi i bez ikakvog truda. Tako da se i u tom pogledu ne razlikuje puno stanje u kojem se nalazi krscanski vjernik od sljedbenika drugih religija. Ako si iskren, to ces morati priznati.



Zar samoostvarenje moze biti egoisticno?! Zar ljubav moze biti samo krscanska?! Onaj koji je ostvario sebe kao bice potpuno u Bogu, taj i sve druge gleda u Bogu. Zar moze ista biti izvan ili protiv Boga?! Ako je ljubav prava i iskrena, da li ona moze ista osudjivati?

"Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje (1 Kor 13,4-8)".

Baš zanimljivo!Ta vaša rasprava...Fazlija,da te uvjeriti,bio bi najjači kršćanin...
Ono što ljude odbija,je da bi kršćanin,katolik,po defaultu trebao biti pun ljubavi prema svojim bližnjima,to bi trebao biti odraz njegove vjere...ali,di su ti ljudi?

Ah, draga sugovornice, duhovnost je po meni stvar iskustva, a ne uvjerenja



Po meni u osnovi to i nije toliko pogresno ocekivati od duhovnih ljudi (posebno svecenika i redovnika/ica) kako ljudi obicno misle. Zar nije i sam Isus na krizu molio Oca da oprosti njegovim muciteljima, jer ne znaju sto cine?

Ono sto se meni cini kao problem (u takvom ocekivanju od duhovnih ljudi) je da nedostaje kvalitetno razumijevanje takvog iskustva pa samim time i nerazumijevanje nacina kako se ono postize ili barem razumijeva kao prirodno i uobicajeno.