Nas danas Japanci i Kinezi dolaze učiti što je to kontemplacija, jer se mnogi od nas nisu susreli uopće tijekom svoje vjerničke izobrazbe sa spisima, recimo, jednog Ivana od Križa ili Terezije Avilske...
A oni nisu bili "sveci tvrde pravovjerne patine sa slojem prašine", Terezija Avilska je recimo učila svoje susestre molitvi i kontemplaciji pomoću - riječi Očenaša. Ništa komplicirano.
Kontemplacija je bila logičan nastavak i produžetak molitve (na koju smo pozvani svi kao vjernici), ali kako naglašava ona MOLITVA je bitna. Nije važno ako netko i ne doživi kontemplativni zanos, za to ne postoji određena tehnika, to je Božja milost.
Jednako tako benediktinci učivši Lectio divinu, nisu odvajali kontemplaciju od čitanja Svetog Pisma, misaone molitve i akcije (čina)...
Zajedništvo s drugim narodima i religijama jest jako bitno na više razina (globalnoj, političkoj, ekološkoj)... ali dobro je znati što koja religija uopće misli pod pojmom kontemplacija - jer ne misle svi na istu stvar, isti cilj i istu tehniku.
Samo sam to htjela dodati,
puno pozdrava
i Božji blagoslov.
Zahvaljujem ti na otvorenosti - to je dobra osobina i to cijenim
To što se ne slažeš u svemu samnom je po meni normalno jer smo jedinstveni. Nismo klonovi. Bog nije stvorio klonove, ali je zakon po kojem živimo valjan za sve:
Mt 7, 12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."Po tom zakonu sve funkcionira. Nema tu puno filozofije, a opet mi ljudi smo skloni filozofirati oko toga... Ja ne vidim tu nikakav problem
Kod svoje vjerničke prakse koja je u zadnje vrijeme kontemplacijska nisam se sreo sa tekstovima/knjigama Sv. Ivana od Križa i Sv. Terezije Avinske.
Dajem si u zadatak da to proučim. Vjerujem da mi može samo pomoći. No ja sam dokaz da to nije nužno znati...
A zgodno mi je za primjetiti da sam počeo kontemplirati moleći baš molitvu Oče naš.
Kasnije sam shvatio da je to kontemplacija - do tad nisam niti znao taj pojam.
Nije to nikakva posebna tehnika, posebna vještina. To može svatko od nas napraviti uz Božju pomoć. Što više Isus nas poziva da tako molimo i ja sam bio samo poslušan - ništa više.
A onda mi dolazi razočaranje kad spoznajem da tu jednostavnost neki smatraju darom za određene...
To mi nije jasno, ali ako slušam Isusa - jasno je. Isus govori da smo mi ljudi često takvi.
Nisu se po tom pitanju ljudi ništa promjenili.
Ribari i čobani lakše slijede poziv Isusa nego uzoriti pismoznanci, teolozi, filozofi, sociolozi, znanstvenici, političari...
Ja npr. nemam nikakve veze sa teološkim i društvenim studijima, a bez problema kontempliram tj. od srca sa žarom molim - povezan sam sa Bogom ponizno vršeći njegovu volju ovakav grješan i slab, nenačitan i priprost.
Mogu reći da odaziv Boga kad kontemplativno molim i nije ključan tj. ja ga niti ne očekujem.
Ali gore spomenuti zakon (zakon akcije i reakcije) određuje odaziv Boga na molitvu mijenjajući me (jačajući kreposti u meni).
Jasno mi je da svatko ima jedinstven odaziv na molitvu, no kad nas molitva ne mijenja - naša akcija nije bila iskrena. Na žalost - to je tako...
Koliko sam puta molio npr. Oče naš i ništa se nije događalo. Nisam se mijenjao, nisu mi kreposti rasle (nada, vjera, ljubav).
Ali ja sam to površno molio. Površno znači da ne osjećam to što izgovaram.
Tek kad sam počeo istinski osjećati ono što izgovaram u molitvi Oče naš - tek tada sam osjetio odaziv Boga koji me mijenja.
A tek kad sam počeo istinski osjećati (kontemplirajući moliti) poziv Isusa u Lk 6,27-36 - to je ono što "obara sa nogu".
A to je ono što tvori zajedništvo sa drugim osobama koje su jedinstvene, to je ono što probuđuje ljubav koja nas veže i spaja, samo Ljubav
Poniznost, zahvalnost, nada, vjera, ljubav - kako samo to eksplodira u nama kad vršimo volju Božju iz Lk 6,27-36
A za to nije potreban poseban studij, potrebno poznavati neke tehnike, umijeća...
Potrebna je najprije samo želja iz zakona koji nam je Isus rekao:
Mt 7, 12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."Svako dobro
Login
Registracija
FAQ
Traži
