https://www.tacno.net/zagreb/drago-bojic-bez-asistencije-crkve-i-oltara-nacionalisticka-ideologija-ne-bi-imala-toliku-moc/
Drago Bojić: Bez asistencije Crkve i oltara, nacionalistička ideologija ne bi imala toliku moć
Dokad će komunizam biti korišten kao izlika? Prošlo je već 26 godina od njegova pada, a i čini mi se kako je pod njegovom vladavinom u Jugoslaviji ipak ostvaren i harmoničan suživot različitih vjera koji je danas teško zamisliti.
Sve vjerske zajednice, pa tako i Katolička crkva, bile su marginalizirane u komunističkom režimu, pretrpjele su velike materijalne štete (oduzimanje i otuđivanje vlasništva) i što je najstrašnije i najbolnije njihovi članovi su često bez ikakve krivnje bili izloženi torturi toga režima. U tom kontekstu je razumljivo da Katolička crkva na komunističko vrijeme gleda kao na vrijeme „sužanjstva“, progona i potčinjenosti, iako se ni to vrijeme ne može isključivo gledati na taj način jer je bilo i pozitivnih iskustava. No, otada je prošlo gotovo tri desetljeća, komunistički sistem se raspao i danas nema razloga da Katolička crkva i dalje širi strah od komunizma i da za sve probleme sadašnjeg hrvatskog društva optužuje komuniste. Pritom ta ista Katolička crkva uglavnom prešućuje i umanje zločine ustaške Endehazije, zločine zadnjeg rata i zlo koje je učinjeno u pljačkačkoj poratnoj privatizaciji. Ne bih se složio da je u bivšoj Jugoslaviji ostvaren harmoničan suživot različitih vjera. Sve one su se našle u sličnoj situaciji i njihova suradnja je bila više rezultat nužnog povezivanja da bi se zajednički štitile od toga sistema. Zbog toga su njihova međusobna neprijateljstva i isključivosti privremeno bile „zaleđene“, a kakvi su stvarno njihovi odnosi pokazalo se krajem osamdesetih godina kad se odjedanput rasplamsala međukonfesionalna mržnja koja je poslužila nacionalističkim ideologijama i njihovim ratnim ciljevima. Da je taj navodno „harmonični suživot“ bio privid i posljedica tadašnje nemoći i nepovoljnog društvenog statusa, vidjelo se ratnih devedesetih godina kada su preko noći oživjela stara neprijateljstva.
Možda je mlad, možda neobrazovan, ali prva i zadnja rečenica mu se nikako ne poklapaju...
Najprije tvrditi da je u komunizmu ostvaren "harmoničan suživot različitih vjera koji je danas teško zamisliti", a u zadnjoj rečenici to sam sebi poreći "Da je taj navodno „harmonični suživot“ bio privid i posljedica tadašnje nemoći i nepovoljnog društvenog statusa, vidjelo se ratnih devedesetih godina kada su preko noći oživjela stara neprijateljstva" - može samo onaj koji piše tek toliko da nešto napiše i usput malo oblati Crkvu.
Domovinski rat nije bio međukonfesionalni rat - to je bio rat između totalitarnog komunizma i demokratskog sustava, doduše demokracije u povojima.. Crkve su nažalost uništavane, izvršen je velik kulturocid, ali upravo zato što komunistima vjera ništa i nije značila.