Zahvaljujem ti na otvorenosti - to je dobra osobina i to cijenim

To što se ne slažeš u svemu samnom je po meni normalno jer smo jedinstveni. Nismo klonovi. Bog nije stvorio klonove, ali je zakon po kojem živimo valjan za sve:
Mt 7, 12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."Po tom zakonu sve funkcionira. Nema tu puno filozofije, a opet mi ljudi smo skloni filozofirati oko toga... Ja ne vidim tu nikakav problem

Kod svoje vjerničke prakse koja je u zadnje vrijeme kontemplacijska nisam se sreo sa tekstovima/knjigama Sv. Ivana od Križa i Sv. Terezije Avinske.
Dajem si u zadatak da to proučim. Vjerujem da mi može samo pomoći. No ja sam dokaz da to nije nužno znati...
A zgodno mi je za primjetiti da sam počeo kontemplirati moleći baš molitvu Oče naš.
Kasnije sam shvatio da je to kontemplacija - do tad nisam niti znao taj pojam.
Nije to nikakva posebna tehnika, posebna vještina. To može svatko od nas napraviti uz Božju pomoć. Što više Isus nas poziva da tako molimo i ja sam bio samo poslušan - ništa više.
A onda mi dolazi razočaranje kad spoznajem da tu jednostavnost neki smatraju darom za određene...
To mi nije jasno, ali ako slušam Isusa - jasno je. Isus govori da smo mi ljudi često takvi.
Nisu se po tom pitanju ljudi ništa promjenili.
Ribari i čobani lakše slijede poziv Isusa nego uzoriti pismoznanci, teolozi, filozofi, sociolozi, znanstvenici, političari...
Ja npr. nemam nikakve veze sa teološkim i društvenim studijima, a bez problema kontempliram tj. od srca sa žarom molim - povezan sam sa Bogom ponizno vršeći njegovu volju ovakav grješan i slab, nenačitan i priprost.
Mogu reći da odaziv Boga kad kontemplativno molim i nije ključan tj. ja ga niti ne očekujem.
Ali gore spomenuti zakon (zakon akcije i reakcije) određuje odaziv Boga na molitvu mijenjajući me (jačajući kreposti u meni).
Jasno mi je da svatko ima jedinstven odaziv na molitvu, no kad nas molitva ne mijenja - naša akcija nije bila iskrena. Na žalost - to je tako...
Koliko sam puta molio npr. Oče naš i ništa se nije događalo. Nisam se mijenjao, nisu mi kreposti rasle (nada, vjera, ljubav).
Ali ja sam to površno molio. Površno znači da ne osjećam to što izgovaram.
Tek kad sam počeo istinski osjećati ono što izgovaram u molitvi Oče naš - tek tada sam osjetio odaziv Boga koji me mijenja.
A tek kad sam počeo istinski osjećati (kontemplirajući moliti) poziv Isusa u Lk 6,27-36 - to je ono što "obara sa nogu".
A to je ono što tvori zajedništvo sa drugim osobama koje su jedinstvene, to je ono što probuđuje ljubav koja nas veže i spaja, samo Ljubav
Poniznost, zahvalnost, nada, vjera, ljubav - kako samo to eksplodira u nama kad vršimo volju Božju iz Lk 6,27-36
A za to nije potreban poseban studij, potrebno poznavati neke tehnike, umijeća...
Potrebna je najprije samo želja iz zakona koji nam je Isus rekao:
Mt 7, 12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."Svako dobro

U svemu napisanome imaš potpuno pravo, istina, nekad se ne trebamo slagati u svemu, ali ovdje potpuno jednako razmišljamo...
Kažeš da iako nisi "učen" doživljavaš kontemplaciju, to je dobar zaključak: ona se može naučiti samo - moleći se... Ne ovisi o naobrazbi, ni teoriji, ni pročitanim knjigama...
Vidim da puno citiraš Sveto pismo: drago mi je što nas ima ovdje dosta kojima je to važno i vidimo vrijednost u tome...
Nisi čitao Tereziju Avilsku - nema uopće problema... Malo ih je čitalo, a mnogima je ona komplicirana, jer je svoja djela pisala isključivo za svoje susestre i čak za života nikada nije htjela da se njeni spisi objave...
Ali naš Katekizam zna koliko je ona važna, pa ju citira na samom početku odlomka o unutarnjoj molitvi (kontemplaciji). To je vrlo lijep i jednostavan tekst, a vrijednost mu daje što je dio Katekizma, znači cjelovitog nauka naše vjere...
(Jako volim tu knjigu, zato oprosti ako sam dosadna, nekima ju je teško naći na internetu ili snaći se u njoj jer je golema, pa ću samo preporučiti one odlomke koji se odnose na kontemplaciju - od 2709 do 2719 - a naravno, tko ima vremena, i cijelo zadnje poglavlje o molitvi...)