T.H. je napisao/la:
Barnaba je napisao/la:
Ne nije, nego smo tada raspravljali o tome kojem Papi biti poslušan, međutim naravno da ti ne možeš objasniti apsurd da je konzervativcima, ponašanje Aleksandra VI prihvatljivije od ponašanja Ivana Pavla II, pa to izbjegavaš.
Barnaba, kad je riječ o poslušnosti onda je riječ o
nauku, a ne o postupcima. Na kraju krajeva Aleksandar VI nije ni od koga tražio da ga nasljeduje u postupcima, prema tome stvarno ne znam što tebi znači izraz "poslušnost Aleksandru VI". Ako gledamo stvari u kojima je A6 doista
tražio poslušnost od vjernika (a to je vjekovni crkveni nauk), u njima nema ništa sporno. Ako pak gledamo ono što je sporno (život i postupci dotičnog pape), to nije predmet poslušnosti ni po kojoj definiciji.
Citat:
Njega se treba i mora sagledati prema plodovima koje donosi jer je pisano u Evanđelju po Mateju 7,15-20.
Baš mi je drago da si se dotakao pitanja plodova. Evo nekoliko linkova o plodovima postkoncilskog razdoblja u Crkvi:
http://olrl.org/misc/jones_stats.shtmlhttp://www.seattlecatholic.com/article_20040119.htmlhttp://www.stas.org/apologetics/crisis/Vatican_II/statistics.shtmlCitat:
Neosporno iz toga proizlazi da bi konzervativni vjernici a pogotovo oni koje za sebe kažu da su tradicionalisti morali pokazivati plodove Duha koji su opisani u Galačanima 5,22-23
"Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona."
I pokauzuju ih, ali prema konkretnim ljudima a ne prema krivim idejama.
Navedeni citat ne može se tumačiti kao licenca za infantilnu bezbrižnost. Katkada postoje razlozi za opravdanu kritiku i tada kritika treba biti izrečena. Pa i sam sv. Pavao, kojega citiraš, prednjačio je u kritikama u svojim poslanicama - to valjda znaš i sam, nemoj da ti sad tražim citate.
Standardno je katoličko načelo: mrzi grijeh, ljubi grešnika. Na ovo se jednako pozivaju i tradicionalisti i modernisti i "centristi". To što ti nazivaš "pesimizmom" i "bijesom" tradicionalista usmjereno je prema grijehu i zabludi, a ne prema osobama; tradicionalisti upravo iz ljubavi pozivaju te zabludjele osobe da se vrate na pravi put, za njihovo vlastito dobro i za dobro cijele Crkve. Kritike osoba? Da! Ali kritika nije mržnja, i opravdana kritika je savršeno spojiva s radosšću, mirom, velikodušnošću, uslužnošću, dobrotom, vjernošću, blagošću, uzdržljivošću. Opet, vidi poslanice sv. Pavla koje su često prepune kritike.
Citat:
Međutim ja ništa od toga nisam vidio na jednoj stranici koju drže ti tzv. tradicionalisti. Već naprotiv baš suprotno vidio sam pesimizam, nemir, malodušje, cjepidlačenje, niti jednog znaka međusobne dobrote ili uslužnosti, bijes na članove Crkve koji ne misle isto kao tih par "velikih" vjernika a od uzdržljivosti ni U, no zato ima more srdžbe, razdora, strančarenja, zavisti…
Pa vidiš, upravo te stvari ja vidim kod tebe, u tvojim upisima (postovima) kad se povede tema o tradicionalizmu. Kao što kaže papa u svom novom pismu biskupima, oni su za tebe i za većinu modernih katolika "skupina prema kojoj se ne smije pokazivati niti malo tolerancije; koju se može bezbrižno napadati i mrziti."
Čudi me što ti braniš te napise kao da jasno znaš o kojoj se WEB stranici radi iako ja nisam naveo tekstove. Dakle jasno je s koliko ti predrasuda pristupaš dijalogu i kako unaprijed sve znaš što ko misli i kako sam ja to krivo shvatio.
Rekao sam da se više neću natezati s tobom jer unatoč dobroj vjeri na početku i iskrenoj želji za dijalogom od tebe nije bilo ni malo iste želje već samo želja za anatemiziranjem onih koji ne misle kao ti. Radije idem brojiti vlakove i učiti vozni red napamet.
sad mi se čini da bi to bila veća korist. Tako nešto mi je i Angelus savjetovao