Katolički odgovori

Iskreno, iz vlastitog iskustva, Isusov zahtjev je velik i puno znači za nas, no nije on za ostvariti nemoguć.
Daleko od toga da je nemoguć, ali zahtjeva umiranje prolaznom sebi.
Dakle, dok god nam je u mislima prolazno kraljevstvo - Isusov zahtjev je nemoguć.
No nije Bogu - treba samo vjerovati u vječno i otpustiti prolazno. Vjera u Boga nas spašava!

Blagosloviti neprijatelja je pretvorba nas iz društva prolaznog neprijateljstva u naš Savez vječni sa Bogom apsolutnom savršenom ljubavi.
Stoga, samo je potrebno poslušati Isusa.
Po meni, nije potrebno čitati pojašnjenja i slijediti teološke rasprave i nauk. Potrebno je poslušati Isusa i to je sve!

Neke knjige pomognu da lakše spoznam nešto, no osnova su Isusove riječi i djela.
Često vidim da se puno toga drugoga stavlja u prvi plan. Iz mog iskustva to ne pomaže nimalo.
Često vodi u slično stanje društva u Isusovo vrijeme gdje su bile velike podjele nas (pismoznanci, svećenici, pravednici, uzvanici, velikodostojnici i slični kojima se ne treba puno opraštati i oni koji su ološ društva: gubavci, pokvarenjaci, odbačeni, nepravednici, grešnici, bolesni, hendikepirani, rugobe, samotnjaci, čobani, nepismeni, bludnici... tj. oni kojima se oprašta puno jer ljube puno).

Kako Isus postupa sa grešnicima:
Lk 7, 36-50
Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu.
Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti
i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica."
A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on:
"Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset.
Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?"
Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio."
I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla.
Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati.
Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza.
Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi."
A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi."
Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?"
A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

Amen!

No logičari i dalje vuku na ovozemaljsku podjelu: pravednici i nepravednici, dostojnici i nedostojnici...
Te podjele nisu osnova tj. logika nije osnova.
Logika je samo povod obraćenja.

Kad spoznam što nisam, tad slavim ono što jesam!
Služimo, ljubimo, otpuštajmo, obratimo se ostavljajući logiku, a prigrlimo savez vjerom u vječno u savršeno u ljubav u život u Boga

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Da, blagosloviti neprijatelje - potpuno se slažem, ali ne možemo očekivati da ćemo ikad živjeti u ovom svijetu u takvom miru sa svima, to je utopija... Isus je sam rekao da ćemo imati neprijatelje.
Ljude koji će nas mrziti iz čistog mira (nemira).
Ljude koji će nam htjeti napakostiti iako mi njima nismo učinili ništa nažao.


Što je bolje: smatrati sam sebe grešnikom ili pravednikom?
Trik - pitanje!
Nije dobro ni jedno ni drugo: ako se smatramo samo grešnikom, upadamo u napast malodušnosti i očaja;
ako se smatramo pravednikom, može nas prevariti oholost...

Ipak je bolje smatrati se grešnikom, ali uz jedan važan uvjet: da imamo nade i pouzdanja u veliko Božje milosrđe i da se skroz prepustimo Njemu koji nas neizmjerno ljubi (...da nas ne ljubi, ne bi nas ni stvorio...)

Ako ne očekujem promjenu sebe, ona se ne će niti dogoditi tako brzo. No kako smo apsolutno svi jedno:
Svemu čemu se opirem - ustraje!

Kako se sve mijenja (život se mijenja), ja se svojim opiranjem opirem životu.
Ali nakon opiranja promjeni sebe ja prihvaćanjem (vječnoga) života , umnažam radost slaveći život slaveći Boga.

Dakle ponovno ponavljam: gledam svoju kladu, a tuđe trunje gledam preko gledanja svoje klade.
Ne uzdižem se iznad svoje klade da vidim drugoga i njegovo trunje. No često to i ne napravim jer sam čovjek grešnik/pokvarenjak i ne mogu se kleti u ništa u ovom relativnom svijetu.

Ovo o čemu pričam je rijedak put. Ja još nisam naišao na osobu koja je rekla da je to što sam rekao za sebe OK...
A kamoli da je rekla da i ona to nastoji na neki način.
A kamoli da je rekla da je poslušala i učinila po pozivu Isusa...

Uvijek će biti raznih izgovora ili stavova da je to strano, da je to opasno, da to stvara nemir, da to donosi mač...
Toga sam svjestan i to nije ništa novo.

Drugi ljudi imaju slobodu Bogom danu da donesu odluke i ja mogu samo blagosloviti druge drugačije odluke, stavove, djela.
Kad blagoslovim njihovu odluku koja nije kao moja nimalo, ja dobivam blagoslov, ja sam u duši u srcu radostan.
Mnogi su ljudi umrli sa radošću u srcu.

Ne ću biti niti prvi, niti zadnji.
No da sam jedinstven - i to sam svjestan. Kao i svatko od nas.

Ovaj svijet je takav. Mi možemo svojim primjerom pokazati tj. blagoslovom drugoga (blagoslovom neprijatelja čime mi taj neprijatelj postaje bližnji čime sa Duhom Svetim širim umnažanjem plodova ljubavi).
Drugi, iako je zao prema nama/meni, je isto Božje dijete, je isto hram Duha Svetoga.

Vrti se sve u krug. Na kraju se, kao i na početku, dođe do vjere u vječni život u apsolutno savršenstvo u Boga

Kad prevrtimo 10 Božjih zapovjedi, opet se sve vrati na 1. zapovijed/objavu

Nema bolje ili lošije što se tiče pravednosti. U tome je trik da svi putevi/odgovori vode k Bogu.
No ima jedinstvenih neprocjenjivih Bogu naših osobnih puteva koji svaki na svoj način doprinose vječnom životu vječnoj ljubavi.
Usporedbe dovode do prosudbi (teško je da se samo stane na usporedbi...) i osuda.
A za suđenje nismo ovdje, no slobodno sudimo čime pokazujemo da smo od ovoga svijeta.

Stoga još jednom mogu reći:
Neka nama nas ovakvih jedinstvenih na slavu i hvalu Bogu

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Volio bi kad bi se držali teme ovoga posta.
Zanima me vaše mišljenje o sakramentu Euharistije i na koji način shvaćate pričest?

Razgovarao sam sa svojim župnikom u Vrapču o ovome pitanju ...

Da li prilikom pričesti ulazimo u odnos sa potpunim eshatološkim i uskrslim Kristom u kojem je i Crkva od postanka do svršetka svijeta?

Odgovorio mi je da je svaka sveta misa u biti ta realnost.
Zato vas i pitam kakvim se Kristom pričešćujete?
Zatim vas pitam, da li Krist nas kroz pričest uzima i unosi u tu misteriju svoga mističnog tijela- Crkve ili mi uzimajući njega kroz sebe ulazimo u tu realnost?

Da li je potrebno da realnost kraljevstva Božijeg bude prvo u nama ili je to nešto što je izvan nas i što treba tek doći?

Ja ne vjerujem u, kako si naveo, eshatološkog Krista.
Ja vjerujem u živog Krista.

To je meni velika razlika, a nekima i nije. Da nije, ne bi niti nastala ta riječ eshatologija...
Objašnjenje sam našao npr. ovdje u enciklopediji:
https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18357

Eshatološki način vjere postavlja ovaj prolazni svijet za osnovu i daje odgovor za budućnost.
Ta osnova je po meni klimava, da ne rečem koju žešću riječ...

Meni je apsolutno vječno osnova.
Ja vjerujem u apsolutnoga Krista u bezuvjetnog Boga koji služenjem ljubi i stvara dajući se i primajući.

Isus lijepo kaže o brizi za budućnost:
Mt 6, 25-34
"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"
"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?
A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?
I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu.
A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.
Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?"
"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?'
Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova."

Kako samo lijepo Isus podučava
A mi ga guramo zajedno sa riječju eshatološki...
Hvala ti Kriste na ovim poučnim riječima koje se često bore sa našom logikom koja drži da je osnova ovaj prolazni svijet i da smo mi od ovoga svijeta!
No ta logika je izgubila

Krist je u sve vrijeme sa nama.
Ja to osjećam. Kroz osjećaj ljubavi to osjećam. Kroz osjećaj radosti to osjećam. Kroz osjećaj mira to osjećam.
Komunicirajmo sa Kristom! Ljubimo! Služimo! Dajimo se! Molimo u vjeri da nismo od ovoga svijeta, već u njemu. Primajmo Krista prihvaćanjem svoga/našeg križa! To činimo Kristu u spomen

Ljubav je vječna i mi smo sazdani od vječne ljubavi. Ljubav se mijenja, život se mijenja, mi se mijenjamo, ja se mijenjam.
Neka nama našeg Učitelja Spasitelja, neka nama nas!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Pitao si nas, pitao župnika (ako) i dalje kompliciraš nekim nebulozama "kakvim se Kristom pričešćujete"...sigurno si pitao i na svojim pravoslavnim forumima pa valjda oni imaju nešto tebi uvjerljivo što nam hoćeš prodati...
U Novom zavjetu imamo sve jasno napisano " I ja sam s vama sve dane do svršetka svijeta"...

Ljudi, da ne bude zabune, ovo sam ja, izmeđunebaizemlje...Morala sam se preregistrirati jer nemam pojma više koja mi je bila lozinka i tako to...

ajde neka ako je tako
il ti je dosadilo da si stalno između neba i zemlje?

Bolje ovako, bar je kraće...No i jedan i drugi nick već sam negdje vidjela pa samo ukrala ideju.

Može li mi neko odgovoriti da li se u pričešćujemo i sa Božanstvom Kristovim u smislu Njegove Božanske osobe u Presvetom Trojstvu? Ili samo sa Tijelom i Krvi čovječanske Kristove naravi?

I jedno i drugo naravno
Imaš u krunici Božanskog milosrđa zaziv :
Vječni Oče, prikazujem ti tijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta.

21 liječnik kaže biskupima da je primanje pričesti na jezik sigurnije nego na ruku

https://mladosunce.com/21-lijecnik-kaze ... o-na-ruku/

Što vrijedi...Samo ja i još jedan se pričešćujemo na usta u mojoj crkvi...

Tako je, ne samo zato jer je to iz krunice božanskog milosrđa sestre Faustine, nego ta definicija pretvorbe potječe od crkvenog učiteljstva (Rimski katekizam i ranije još, mislim, Toma Akvinski).
https://hr.wikipedia.org/wiki/Pretvorba ... ancijacija)

Ovdje privatna objava (sv. Faustine) potvrđuje dogmu koju vjeruje Crkva od početka, a to je prisutnost čitavog Krista u euharistiji i krunica označava naše prikazanje Njegove žrtve za grijehe naše i za spas svijeta (to jest, ono što sama euharistija predstavlja = njena srž).

Ova privatna objava bila je potrebna i radi odijeljenih kršćana, a još više da mi katolici bolje shvatimo što imamo u euharistiji i što zapravo slavimo na Tijelovo.

... ne mogu urediti jučerašnji post, pa evo ispravnog linka:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Pretvorba_(transupstancijacija)