Vidim se da priča o mijenjanju muža
Nedavno sam pročitala Ljubav i poštovanje. Ista je "šema" koju spominju forumašice iznad- poslušna i pokorna ženica i ljubeći muž.
Volim svog muža i poštujem, iako se ne mogu zamisliti kao servilnu, submisivnu ženicu koja samo sluša, kima glavom i provodi dane u kuhinji barefoot and pregnant. Dosta sam jake volje, temperamentna, puno promišljam o svemu i volim duboke razgovore o životu, svijetu, a posebno o Bogu i vjeri. Ti duboki razgovori su i povezali muža i mene i on je sam priznao u više navrata da ga je upravo to i privuklo. U "Ljubav i poštovanje" spominju nešto što sam pročitala i na nekoliko vjerskih portala- nemojte ga opterećivati sa dubokim razgovorima, ne očekujte od njega da vam bude prijateljica, on ima svoj muški način rješavanja problema. Pa, ja imam problem s time!
Moj muž je u dlaku to! U braku je preuzeo ulogu providera, ali su duboki, intimni, intenzivni razgovori prestali (s istim objašnjenjem- on je praktičan čovjek i želi da sve bude kako treba, da mi/nam ništa ne fali)- a znam da je itekako sposoban za njih! Naime, upravo ti razgovori su nas i spojili i povezali i na to ssm i "pala".

Sad, u braku se mijenja ploča- ako želiš pričati o emocijama, odi mami ili prijateljici

Ne kaže on to, nego kršćanski autori koki pišu o braku, ali moj muž bi se vjerojatno složio s njima.
Jako mi fali to s početka- ta dubina, milina, poniranje duboko, dijeljenje slabosti, mana, vrlina, skrivenog... Ja sam još itekako sposobna za to i čeznem za tim

Ne znam zašto sam napisala sve ovo... Samo jedna crtica iz relativno svježeg braka.