Ako je pitanje što je novo donio Novi zavjet, to je uskrsnuće...
Jer u besmrtnost duše su vjerovali i mnogi pogani, a i današnji new age koji vjeruje u sile prirode i jedan oblik besmrtnosti duše...
A mi također vjerujemo u besmrtnost duše, a novost Evanđelja je uskrsnuće tijela. Kao što Mertz piše, i u Vjerovanju stoji.
Ne znam što smatraš pod pojmom "besmrtnost duše"?
Kažeš da po vjerovanju ispovijedamo uskrsnuće tijela što je točno.
Nigdje u vjerovanju se ne spominje "besmrtnost duše".
Kao kršćani bi do sada valjda trebali znati da je naš vječni život vezan isključivo za Krista ili u Kristu u čiju smrt smo po krštenju ukopani i to je jedini zalog naše besmrtnosti.
Pitanje teme nije da li je po suštini stvari duša smrtna ili besmrtna nego da li je naša vjera vezana za Krista i njegovo a time i naše uskrsnuće kao jamstvo vječnog života ili se naša vjera oslanja na to da postoji neko stanje preživljavanja kao što je pojam besmrtnost duše jer budući da je uskrsnuće nešto što dolazi na kraju trebalo je ispuniti međuprostor i međustanja ( smrt i posle toga do uskrsnuća) sa ovim pojmom " besmrtnost duše".
Luther koristi pojam spavanja do uskrsnuća vezan isključivo na biblijsku predođžbu o nedjeljivosti čovjeka na dušu i tijelo.
Problem vjerovanja u egzistenciju duša u Raju koje čekaju sudnji dan i ponovno vezanje sa tijelom može biti problematično ako se neispravno shvati i može umanjiti uskrsnuće kao temelj naše vjere.
Neka vrsta revolucije u teologiji se dogodila sa pojavom teorije da Uskrsnuće dolazi odmah poslije smrti jer prelazimo iz vremena u vječnost gdje je sve dovršeno time se " rješava problem razdvajanja čovjeka na entitete kao posljedica helinističke filozofije ali s tim ulazimo u neke druge probleme na što Ratzinger upozorava.