Katolički odgovori

U posljednjih nekoliko desetljeća na području besmrtnosti duše i uskrsnuća otvorilo se novo pitanje. Rasprava koja je uslijedila sve je više mijenjala cjelokupnu panoramu teologije i pobožnosti. A to se pitanje jamačno ne može formulirati kraće i dramatičnije nego što ga je formulirao Oscar Cullmann:

Ako danas prosječna kršćanina, bio on protestant ili katolik, bio intelektualac ili ne, upitamo što Novi zavjet naučava o sudbini pojedinaca nakon smrti, uz malobrojne će mo iznimke redovito dobiti odgovor: "besmrtnost duše".
U ovome je obliku ovo mišljenje jedno od najvećih pogrešnih shvaćanja kršćanstva
J. Ratzinger ( Eshatologija)

Dio Apostolskog vjerovanja ti nalaže da je duša besmrtna.

"Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni."

Također, Cullman kojeg spominješ je protestantski heretik.

Ne pominjem ja Cullmana nego Ratzinger i pri čemu nemam dojam da ga smatra heretikom.

Ako je pitanje što je novo donio Novi zavjet, to je uskrsnuće...
Jer u besmrtnost duše su vjerovali i mnogi pogani, a i današnji new age koji vjeruje u sile prirode i jedan oblik besmrtnosti duše...

A mi također vjerujemo u besmrtnost duše, a novost Evanđelja je uskrsnuće tijela. Kao što Mertz piše, i u Vjerovanju stoji.

Ne znam što smatraš pod pojmom "besmrtnost duše"?

Kažeš da po vjerovanju ispovijedamo uskrsnuće tijela što je točno.
Nigdje u vjerovanju se ne spominje "besmrtnost duše".

Kao kršćani bi do sada valjda trebali znati da je naš vječni život vezan isključivo za Krista ili u Kristu u čiju smrt smo po krštenju ukopani i to je jedini zalog naše besmrtnosti.

Pitanje teme nije da li je po suštini stvari duša smrtna ili besmrtna nego da li je naša vjera vezana za Krista i njegovo a time i naše uskrsnuće kao jamstvo vječnog života ili se naša vjera oslanja na to da postoji neko stanje preživljavanja kao što je pojam besmrtnost duše jer budući da je uskrsnuće nešto što dolazi na kraju trebalo je ispuniti međuprostor i međustanja ( smrt i posle toga do uskrsnuća) sa ovim pojmom " besmrtnost duše".

Luther koristi pojam spavanja do uskrsnuća vezan isključivo na biblijsku predođžbu o nedjeljivosti čovjeka na dušu i tijelo.

Problem vjerovanja u egzistenciju duša u Raju koje čekaju sudnji dan i ponovno vezanje sa tijelom može biti problematično ako se neispravno shvati i može umanjiti uskrsnuće kao temelj naše vjere.

Neka vrsta revolucije u teologiji se dogodila sa pojavom teorije da Uskrsnuće dolazi odmah poslije smrti jer prelazimo iz vremena u vječnost gdje je sve dovršeno time se " rješava problem razdvajanja čovjeka na entitete kao posljedica helinističke filozofije ali s tim ulazimo u neke druge probleme na što Ratzinger upozorava.

366 Crkva uci da Bog svaku duhovnu dusu neposredno stvara, da dusu ne "proizvode" roditelji i da je dusa besmrtna. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smrcu i ponovno ce se ujediniti s tijelom u konacnom uskrsnucu.

ne moraš razbijati glavu,Crkva uči ovo i to je jedina istina.
367 Katkad se pravi razlika izmedju duse i duha. Tako sveti Pavao moli da se nase "cijelo bice - duh i dusa i tijelo" - sacuva besprijekornim, savrsenim za Dolazak Gospodina nasega Isusa Krista (1 Sol 5,23). Crkva uci da to razlikovanje ne uvodi dvojstva u dusu. "Duh" znaci da je covjek od svojega stvaranja odredjen za svoju nadnaravnu svrhu, i da je njegova dusa sposobna da po cistom daru bude uzdignuta u zajednistvo s Bogom.

Čovjek je protestant, svaki je protestant heretik jer odbacuje barem jednu dogmu.

Postoje četiri konačne stvari:
1. Smrt
2. Sud
3. Raj
4. Pakao

Sve su duše besmrtne, one koje su osuđene na propast gorjet će u plaku zauvijek, dok će one u Raju također zauvijek biti tamo (naravno,, na sudnjem danu će s duša sjediniti s uskrslim tijelom).

Ne znam da li si primijetio mi ovdje ne govorimo o duši u smislu da li je smrtna ili besmrtna.
Zapravo bila je i takva tema u kojoj sam tvrdio da je duša besmrtna ali samo po milosti a ne po prirodi jer je samo Bog jedini po prirodi vječan , bespočetan i besmrtan dok je duša stvorena i ima svoj početak ali budući da je stvorena na sliku Božju a imamo u stvaranju da Bog napravi čovjeka od zemlje i u nosnice mu dahnu te postade živa duša tj čovjek.( pri tome imamo tijelo i udahnuti dušu nakon čega se kaže postade živa duša - čovjek, dakle biblijska misao kad kaže duša misli se na čitavog čovjeka.

Tako da možemo reći duša je po svojoj prirodi smrtna ali po milosti koju joj daje Bog postaje vječna.
Dakle duša je po milosti vječna a ne sama po sebi jer da je sama po sebi vječna bila bi jednaka Bogu.

O čemu mi zapravo govorimo u ovoj temi?

Samo to da li je uskrsnuće jedini temelj našeg budućeg života poslije smrti ili besmrtnost duše.

Znamo da su duše besmrtne a besmrtne su samo zahvaljujući tome što je Bog postao čovjek, što nas je otkupio na križu i svojom, smrću i uskrsnućem uništio SMRT i nakon čega nam je otvorio nebo ( ili kako kažu sveti oci Bog je postao čovjek da bi čovjek postao Bog - on uzima našu smrtnu narav a nama predaje svoju besmrtnu Božansku narav. Sv. Petar u svojoj poslanici kaže da smo postali dionici Božanske naravi.

Pa te zato pitam da li smo našu besmrtnost u Bogu dobili jer smo besmrtno stvoreni ili samo zahvaljujući Kristu i njegovom uskrsnuću.

Isus kaže Marti: Ja sam Uskrsnuće i Život.
Možemo li imati besmrtnost na drugačiji način osim po ovome?

Možeš imati besmrtnost duše u kontekstu pakla, život vječni se odnosi na vječnost duše u Raju. Naravno, s obzirom ns to je Bog stvoritelj svega, samim time nam je podario i milost da nam spasi duše vječnim životom u Raju.

Ti govoriš o besmrtnosti duše po svaku cijenu kao nešto što je automatski predodređeno čovjeku a Bog je tu skoro nepotreban odnosno potreban je za one koji će biti u Raju tako da im to zasluženo dobro omogući.

Ja pokušavam staviti Krista u centar(središte i uzrok svemu) ili biti Kristocentričan.

Bez ove Kristocentričnosti besmrtnost duše kao dogma može biti štetna.

Ništa ti ne bi koristilo što si stvoren besmrtan da nisi po Kristu i Kristu uveden u Život.

Kažeš možeš imati besmrtnost duše u kontekstu pakla.

Ja tvrdim da ne možeš imati ništa izvan Boga koji je Život.

I Pakao postoji zahvaljujući Božjem milosrđu jer Bog je i u Paklu.
Izvan Boga nema života kako je moguće da pakao postoji izvan Boga?
Tvoj odgovor će biti pa zato jer su duše besmrtne ne mogu nestati nego moraju vječno živjeti u Paklu. Međutim ne postoji mjesto koje se zove Pakao nego samo stanje.

Ne razumijem koja je tvoja poanta s konstantnim ponavljanjem jednog te istog. Došao si do zaključka da je Bog stvoritelj svega, čega smo svi vjerujem svjesni.

Kako to prelazimo iz vremena u vječnost?
Po meni vjerom.
Vječnost je stanje vjere, a vrijeme je stanje nevjere tj. da smo od ovoga svijeta.
Apsolutno vrijeme ne postoji, no vrijeme je u ovome svijetu (i mnogi ga drže za osnovu nas) da bi se proslavio Bog.
Vječnost je osnova i ona je sada.
Tko se drži vremena (što je bilo i što će biti) nije u vjeri. Tu često padnem i spotaknem se jer nas se uči da se baziramo na vrijeme i da nam je ono osnova po kojoj živimo.
No u vjeri apsolutno ta osnova vrijeme je promjenjiva i raspadljiva tj. vrijeme kao osnova donosi ispraznost nas, a vječnost kroz vjeru donosi proslavu nas

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

pakao je mjesto.