Vidiš, to mene zanima, napisao si, mogu ako žele prestat griješiti, dal tu govorimo o tijelu koje je slabo? Oni možda i bi prestali griješiti, a opet, gdje je tu čovjekova volja za prestankom činjenja grijeha? Naravno pod uvjetom da je svjestan toga odnosno grijeha i što zapravo on predstavlja, jer, kako čovjeku posvjestit što je grijeh ako ga ne vidi na taj način, nego on sam sebi prezentira na način, tipa:" to je možda nešto loše, al aj ok, nije tak strašno, ovdje se priroda malo poigrala", pa i prirodi ima gejeva među životinjama i sl".
Gledao sam intervju na yt s Markom Grubnićem, mogu reć da je čoek na mjestu, dok je došlo do teme djece, on je rekao da ne vidi problem da posvoji dijete i mislim da će poduzet sve da se ostvari kao roditelj, a znamo da je on gej. Htio sam reći s ovim, on ne vidi u ničemu sporno oko tog, dal li je ovo društvo jednostavno izbrisalo sve granice, dovoljno da se čovjeka dodatno zbuni.
U sadašnjem vremenu ispada da je svejedno dal su dva muška ili dvije ženske u u zajednici, mada oni teže ka nešto višem, a to će se dogodit praktički nikad, svi znamo ili većina nas da je obitelj (odnosno muško i žensko u braku) stup civilizacije tj društva, a svaki pokušaj imitiranja Božjeg dijela nikad nit nije imalo dobru prognozu za društvo, jer nije tako zamišljeno.
Čitao sam o preobraćenjima gejeva, što je eto čovjeku nemoguće, Bog to s lakoćom ispravlja.. A vjerujem i da ima u Crkvi koji se bore protiv toga, na način suzdržavanja od tog čina.
Slažem se s tobom da sudbina tih ljudi je u rukama Boga, ali i svih nas tj svakog čovjeka, odnosno, sud bi trebalo Bogu prepustit, al ovo sad nije samo pitanje homoseksualnosti nego i drugih stvari gdje čovjek pokušava bit sudac.
Da, na svjetovne institucije ne treba računat, bar po pitanju toga i to promicanje za koje se zalažu samo štete čovjeku.
Mi ovdje govorimo o kršćanskim istospolnim parovima koji su svjesni da se nalaze u grijehu isto kao i rastavljeni heterospolni
parovi koji su sklopili crkveni brak te se rastali i našli druge partnere te žive u izvanbračnim zajednicama.
I jedni i drugi su članovi Crkve za koje crkva treba osmisliti pastoralnu pomoć jer brine o svima a naručiti o grešnicima koji trebaju pomoć ili lijek.
Crkva se ovdje ne postavlja kao sudac nego kao Majka po uzoru na nebeskog Oca koji daje kišu i sunce dobrima i zlima.
Dakle i zli na ovome svijetu primaju neprestani blagoslov jer kao prvo imaju život, zatim sve blagodati ovoga svijeta i ništa im nije uskraćeno, Bog i neizmjerno voli jer su njegova djeca tako isto i ovi koji žive u istospolnim zajednicama su također Božja djeca mi im ne smijemo suditi i trebamo se prema njima ponašati bratski i sa ljubavlju.
Crkva pred sobom ima osobe te djeli blagoslov osobama a ne njihovim djelima, ona ih prihvaća kao dvije osobe svaku za sebe i udjeljuje im blagoslov, ne kao zajednici nego kao osobama.
Drago mi je što si prihvatio sudjelovanje na ovoj teškoj temi i što ozbiljno i konstruktivno pokušavaš sagledati problem.
Crkva se susreće sa nečim što se nikada u povijesti nije morala baviti na ovaj način tj. gdje treba naći rješenje za nešto što je prisutno u društvu a ne okretati glavu, zato mislim da ovakvim postupkom u skladu sa evanđeljem može biti samo koristi za sve.