Katolički odgovori

Od Crkve odbačeno učenje i to je činjenica.
Znamo da je Origen idejni tvorac te teorije a na neki način i sv.Grgur, Bazilije, Efrem Sirijski, Didim slijepi itd nastavljaju u blažem obliku tu priču.

Moram priznati da je dosta teško spojiti milosrdnog Boga i vječne muke Pakla i svaki normalan kršćanin o tome razmišlja.

Recimo uzmimo situaciju da je neko nama blizak završio u Paklu i s obzirom na tu spoznaju dovodi se pitanje i naša vječna sreće i blaženstvo u Raju.

Kako na to gledate?

Nije istina. Uopće se ne dovodi u pitanje naša vječna sreća i blaženstvo u raju. Riječ raj se piše malim slovom.

Ufam se da nitko meni blizak neće završiti u Paklu a za sebe nisam sigurna.
Za mnoge što su mi priuštili stres, nisam došla u taj stadij da im želim dobro. Unfortnately. No mislim da to već ovdje počinje.

To je točno sa tvoga stajališta međuljudskih odnosa, međutim ima i onih kojima je važan drugi jer kako reče jedna pametna osoba " naše spasenje je u drugom".

Riječ Raj kao i Ljubav neki pišu malim, međutim u određenim uvjetima i u kontekstu pišu se i velikim, očigledno da ta riječ za nas dvojicu ima različito značenje.

Stajališta Tome Akvinskog tolovaju jedan, ne mojeg, nego Tominog. A ako je točno sa Tominog stajališta, onda znači da jest točno. Nema dalje od toga.

Šta o tome kažu Jovan Ćulibrk, Beređi Dušan Bera i Zoran Đurović?!


Riječ raj se uvijek piše malim slovom. Nemoj kipati.


Očito da ima.

Kako bi se to Zemlja pisala velikim slovom, a vječno stanovište duša vjernih Bogu, malim slovom? Raj, mjesto koje je Bog namijenio bićima koja ga ljube, malim slovom??? E, to je prava hereza.

Po čemu je ovo tema za crkvene pokrete? Ovdje se radi o temi koja se javlja često u filozofiji i nema smisla s katoličke pozicije.
To se vidi i ovdje kada je tema skrenula u besmisleno blebetanje o velikom i malom slovu pa u "propisivanje Bogu" koga mora spasiti...
No danas ljudi vole takve teme i to ne čudi kad ima puno besposličarenja i protivljenja pravoj spasiteljskoj katoličkoj vjeri.

Dobro je nadati se i moliti da se svi spase jer tako i Bog želi.

Ajde ženo prestani trolati, krivo si mjesto našla. Nitko ne benda tvoje upise, ubacuješ se gdje ti nije mjesto. Daleko si od "prave spasiteljske, ponajmanje katoličke vjere"
Ja se nisam ni rodila kad su bile te mise na latinskom i mislim nitko ovdje i vrijeme je da prestaneš s tom propagandom. Tko voli, nek izvoli, ali nažalost, čitajuć upise tvoje i tvog istomišljenika, izgleda kao neka sekta. Nađi si neko mjesto za propagiranje, ali, molim te, ne ovdje.

Draga totus tebi se opet pričinja. Kad bi znala što je apokatastaza i što je katolička vjera ne bi napisal ono što sada pišeš.
Kopitar trola Crkvene pokrete s tim glupostima jer to nikada nije bio katolički ni crkveni pokret već odbačena filozofija.
No što god ti umišljala objektivno bi trebala biti sretna što postoje ljudi koji te mogu uputiti što je katolička vjera. Sjeti se što je Bog tražio u Sodomi? Bar jednog pravednika i kada ga nije mogao naći tek tada je uništio grad pun raznoraznih perverzija i oblika nevjere (apokatastaza).

Preegzistencija duše
Nauk o preegzistenciji duše Origen uklapa u svoj širi teološki sustav apokatastaze, tj. svojevrsne univerzalne restauracije, odnosno povratka svih stvari na njihovo prvtono stanje, no samo u duhovnom smislu. Pritom bi put od preegzistentnih duša do apokatastaze pratio sljedeći slijed: Bog stvara cjelokupno stvorenje kao duhovno i slobodno, a korištenjem te slobode na različite načine stvorenja se dijele na anđele (i jednu ljudsku dušu sui generis koja je uvijek ostala uz Boga – Isus Krist), demone i ljudske duše. Bog potom stvara vidljivi svijet u koji ljudske duše bivaju ubačene, no neke od njih po svršetku života završavaju u paklu, druge u raju. Bog, prema Origenu, u svojoj želji za spašavanjem svih stvorenja stvara nove svjetove, jedan za drugim, sve do posljednjeg takvog svijeta u kojem i posljednji demon u apsolutnoj slobodi ne odluči služiti Bogu. Tada nastupa posljednja faza – apokatastaza koja započinje drugim Kristovim dolaskom, gdje svi ljudi bivaju uskrišeni sa duhovnim tijelima u navedenom prvobitnom stanju.

Stav nekih teologa je da je Crkva odbacila ovaj origenski vid apokatastaze zbog spomenutih ne spojivih elemenata sa kršćanstvom kao što je preegzistencija duše. Dok određeni ublaženi oblik koji je nastavio sv. Grgur Nisanski, Bazilije i dr crkva do neke mjere tolerira. ( to je njihovo mišljenje a stav Crkve je jasan apokatastaza je hereza, mislim da sam to već rekao ali za svaki slučaj da ponovim).

Moguće je da tako bude...pitaš da li takav tužan završetak bliske osobe u paklu može utjecati na našu sreću i blaženstvo u raju...valjda može, ali nije sigurno kako sve to funkcionira u raju, naše sjećanje na naš raniji život i na ljude koje smo voljeli isl??recimo da nas u raju može boljeti taj gubitak voljenih

Ali zato se moramo boriti dok je ta osoba ovdje na zemlji da joj pomognemo koliko je u našoj moći da ne završi u paklu
To je ono što možemo pokušati učiniti mi...ali najviše je ipak na toj osobi koja bi mogla ili će završiti u paklu...tu smo ipak dosta ograničeni
Na njima je ipak konačan odgovor i način ponašanja i djelovanja

A ne uzimaš u obzir da i sami možemo tamo završiti?
Ukoliko je netko zaslužio biti tamo, briga me i da mi je blizak.
Ovo je trik pitanje poput onog čija će žena biti u raju ona koju su oženila sedmorica brače.

Bog želi da se svi ljude spase...

https://www.google.com/url?sa=t&source= ... hAW6FQUb57

Onda zašto pakao?