|
Evo još malo mojih riječi... Poništenje loših navika podrazumjeva izgradnju zdravih, jer što bismo inače radili... Kvaliteta životnih iskustava po mojem mišljenju temelji se na zdravim navikama koje smo usvojili, na poslu koji radimo s ljubavlju, na ljubavi prema sebi i drugima oko sebe i tek tada možemo biti spremni pružiti pravu, iskrenu ljubav svome partneru ili partnerici. Bez ovisnosti, čovjek se vraća svojoj izvornosti, i budi se dijete u njemu.
Svi mi imamo rane iz djetinjstva, neki bolnije, a neki manje bolne, ali one su tu. Naši roditelji nisu bili savršeni niti su nas savršeno odgajali, a isto tako, njihovi roditelji ni njima nisu pružili savršen odgoj. I tako se priča nastavlja iz generacije u generaciju, s koljena na koljeno. Što mi možemo po tom pitanju učiniti? Možemo prihvatiti sebe takvi jesmo sada, ne kriviti roditelje ni za što, jer svi mi imamo svoje probleme, bitke i krize; ali isto tako možemo odlučiti mijenjati sebe, sada, ovdje, i danas! Uvijek je moguća promjena na bolje, uvijek je moguće raditi na sebi, i to je barem besplatno, nema cijenu! Samo je stvar naše odluke.
U jednoj knjizi sam pročitao, i u potpunosti se slažem s tim, da postoje samo dvije korijenske emocije. I sve ostale emocije proizlaze iz te dvije. A to su strah i ljubav. Iz straha proizlaze mnogi psihički poremećaji i sve negativne emocije kao što su tjeskoba, bijes, ljutnja, ljubomora, zavist, lijenost... Iz ljubavi proizlaze sve pozitivne emocije, a to su dobrota, poštenje, pravednost, marljivost... Zato, kad god sretnete neku osobu koja vam ne paše, koja vam se ne sviđa, koja vam je negativna i ne zrači vam ugodno samo se sjetite da je ta osoba zapravo preplavljena strahom, a ono čime se predstavlja je zapravo njen štit, njen obrambeni mehanizam. Neki ljudi su prekriveni s 5, 6 slojeva maske, iza kojih stoji mnogo emocionalnih rana i na kraju samo jedna jedina emocija - strah! S tim saznanjem, lakše ćete razumjeti druge ljude. Svi mi imamo svoje rane i bolne točke, i zato treba poštovati i razumjeti ponajprije sebe, a na taj način ćemo razumjeti i ljude oko nas. Razumijevanjem drugih postižemo kvalitetniju verziju sebe, ispunjenu ljubavlju i toplinom.
Kažu da ljubav pokreće svijet, a ja kažem da, bok uz ljubav, i glazba pokreće svijet! Glazba je neprocjenjiv Božji dar koji nam je On dao preko ljudi - darujući im inspiraciju za stvaranje glazbe! Slušanje glazbe ne samo da ima terapeutsko djelovanje i može znatno popraviti raspoloženje već je svaki fizički posao duplo lakši i jednostavniji uz slušanje glazbe koju volimo. Svaka vrsta glazbe je posebna na svoj način i svaku vrstu glazbe možemo podijeliti na onu kvalitetnu i onu nekvalitetnu. Bitno je poštovati tuđe i različite ukuse u glazbi. A u jedno sam siguran - slušanje pozitivnih pjesama koje ulijevaju optimizam, vjeru i nadu na sve ljude ima jednak učinak - a to je podizanje raspoloženja i vibracije na viši nivo! Glazba također potiče na ples, a ples podiže dodatno razinu sreće u mozgu! Nekad stanem ispred zrcala, pustim pjesmu koju volim, glupiram se i plešem na svoj način. Nakon toga odmah se osjećam bolje. Glazba je prisutna svugdje; u kafićima, restoranima, diskotekama, kazalištima, filmovima, serijama, poslovnim uredima, jednostavno svugdje, i bez nje bi definitivno život na Zemlji bio "poluprazan" !
Pitate se zašto tek sad spominjem ljubav i posao, a velik broj ljudi smatra da su upravo te dvije stavke ključne u postizanju sreće. Slažem se i ja u potpunosti s tim. Svi mi težimo za pravom, iskrenom i instinskom ljubavi i za poslom koji volimo. Ljubav pokreće svijet, a čovjek koji radi ono što voli, u životu neće raditi. Ali svi znamo da je danas nažalost rijetkost prava i iskrena doživotna ljubav i da toliko ljudi radi poslove koje ne voli. A koji je razlog tomu? Upravo sve navedeno prije. Kad se te komponente poslože, kad uspostavimo mir i ravnotežu sami sa sobom, kad naučimo voljeti i poštovati sebe, kad počnemo vjerovati u sebe i svoje potencijale i kad se pokrenemo, tad smo tek spremni uživati u brojnim poslovima, hobijima i aktivnostima. Tek smo tad spremni i otkriti svoje talente i skrivene sposobnosti. I tad smo tek spremni za ulazak u dugotrajnu, stabilnu vezu. To je moje mišljenje, moj stav. Dakako da vjerujem u pravu ljubav, ali je ona nažalost rijetkost u današnjem svijetu, upravo zbog nesređenog života i jedne i druge osobe prije ulaska u ljubavnu vezu - i radi toga što im Bog nije prioritet!
Ali isto tako, jednom sam vidio sliku, na kojoj dvoje staraca šeta i netko ih upita : "Kako to da ste toliko dugo ostali skupa?" A starac odgovori: "Zato što smo rođeni u vrijeme kad su se stvari popravljale, a ne bacale i mijenjale novim!" I opet se tu vraćamo na rad na sebi, jer ne možemo mijenjati drugoga, već jedino sebe. Današnja vremena su izazovnija nego ikad, a jedini kutak svemira koji mi možemo promijeniti je sami sebe. A tek mijenjanjem samih sebe, promijenit ćemo i odnos ljudi prema nama u našem životu.
Kad bih izdvojio neku vrlinu koja sadržava sve druge vrline, to bi bila dobrota. Dobrota ne samo da sadržava mnogobrojne druge vrline, već uključuje i inteligenciju. Kad za nekoga kažete da je dobar, automatski podrazumjevate i da je inteligentan. Dobrota s inteligencijom ima moć da mijenja svijet! Dobrota bez inteligencije nije dobrota, nego naivnost. A podao i zao čovjek ne može biti inteligentan, to ne ide jedno s drugim. Dakle u dobroti je sadržano sve dragocjeno. Kad za nekoga kažete da je dobar, rekli ste sve! To je dovoljno, ne treba više ulaziti u detalje! Danas znamo da je inteligencija višestruka - osobna, stvarateljska, društvena, duhovna, osjetilna, seksualna, fizička, brojčana, verbalna, prostorna - sve to čini sveukupnu čovjekovu inteligenciju! Ali dobar čovjek će znati upotrijebiti svoje potencijale u razvijanje svih vrsta inteligencije, truditi se i napredovati jer je to jednostavno bit dobrote! Dobrota prema sebi, dobrota prema drugima... Ovo poglavlje posvećeno je svim dobrim ljudima ovog planeta i onima koji će to tek postati! Živjeli!
O prijateljstvu su napisani mnogi tekstovi, a ono što bih ja htio samo spomenuti da u svakom slučaju, bolje jedan pravi, nego 5 lažnih. Svi imamo mane i vrline, ali sada već znamo da većina ljudskih mana potječu iz emocionalnih rana u djetinjstvu. Neke osobine su dio karaktera i genetike, ali puno veću ulogu igra razvoj 'emocionalnog tijela' osobe u djetinjstvu (do 7. godine) i razina njegovog obnavljanja u odrasloj dobi.
Ogovaranje je mnogima osnovni oblik komunikacije u društvu. Jer kad ljudi ogovaraju, hrane svoj ego. Većina ljudi je više manje izložena ogovaranju i rijetki su oni koji to ne rade, a svaka čast izuzecima! Jer jednostavno, ne može sve biti kod nekoga savršeno, ne može nam se svatko svidjeti i često nas određeni ljudi iznerviraju pa nam je lakše olakšati dušu i podijeliti svoje negativne stavove o toj osobi. Na meti ogovaranja može biti bilo tko, poznanik, konobar u kafiću, nepopravljivi prijatelj, dečko ili cura, majka, otac, brat, sestra... Nisam ni ja svetac, al imam jedan trik, s kojim zaustavim val negativnih misli kada me netko iznervira. A to je da u mislima jednostavno samo blagoslovim tu osobu. Izražavanjem blagoslova mislima za neku osobu, automatski vas obuzme val topline, automatski skrenete um s negativnih misli i usredotočite ih na ono pozitivno, steknete razumjevanje za tu osobu, automatski zbrojite i shvatite da postoje određeni uzroci, razlozi i posljedice njihovog ponašanja i rasvijetlite sve. Odjednom vidite smisao njihovog ponašanja - jasno vam je da postoji neka pozadina u čitavoj priči, i dobivate više razumjevanja, poštovanja i suosjećanja prema toj osobi.
I još jedno je bitno shvatiti, a to je da nismo svi na istoj "valnoj duljini", i tim saznanjem možemo biti svjesni da smo ne samo karakterno već i duhovno drugačiji od drugih pa zbog toga nema smisla ni ogovarati a ni raspravljati se s ljudima s kojima se ne slažemo! Zato često promišljam kad me netko izbaci iz takta misao :" Blagoslovi Bože osobu XY!" Blagoslivljanje nekoga ima moćan učinak i za vas i za tu osobu, siguran sam!
Jedna od važnih metoda u ostvarenju boljeg životnog stila jest disciplina. Kako se disciplinirati? Problem je u početnom koraku. Kasnije je lako. Jer sve ono za što ste se u početku trebali disciplinirati, kasnije postaje navika. A navike je lako održavati. A disciplinom možemo postići zdrave navike. E sad, taj prvi najvažniji korak u discipliniranju samog sebe nije samoosvještenost. To je samo stanje uma. Bitna je akcija i djelovanje. Bitno je odlučiti se na akciju i djelovanje i ustrajati kontinuirano naredno vrijeme u tim djelovanjima dok sva ta djelovanja ne prijeđu u naviku. Sve ovo zvuči u teoriji jednostavno. A u praksi, mnogi će reći, i nije. Za početak treba vam motivacija. Razmislite malo o navikama koje disciplinom želite uvesti u vaš život, i pokušajte iznijeti sve prednosti i blagodati tih novih navika. To je ta početna motivacija. Ali motivacija je samo početni korak, ona neće zadržati disciplinirano ponašanje. Zato je bitna organizacija. Organizirajte si dan na način da uvedete novu aktivnost i smislite nešto i za nagradu sebi. Nastavite se nagrađivati iz dana u dan djelujući s novom aktivnošću. Kad ta aktivnost prijeđe u naviku, više se nećete trebati nagrađivati i ostvarit ćete cilj. Tada će ta aktivnost postati vaša navika i dio vaše svakodnevice. Disciplina znači uvođenje reda u vaš život prema određenim pravilima. Ona znači požrtvovnost samo u početnom stadiju, a nakon određenog vremena disciplinirano ponašanje prelazi u zdravu naviku! Disciplina je zapravo put do ostvarenja kvalitetnih životnih iskustava. Disciplinom dolazimo do slobode...Iako je u početku teži put zapravo put discipliniranog ponašanja, s vremenom ćete se uvjeriti da će vas disciplina dovesti do osobne slobode.
|