Katolički odgovori

Arijana, pišem po imenu jer ne znam kako citirati da mi podloga bude skroz svijetlo siva, kao kod svih.

Vigilare
Znam da se uz njih veže pojam militantnog kršćanstva;podizanja sudskih procesa protiv neistomišljenika i sl. Sjećam se da i i p. Nodilo reagirao na to.

Inače, bio sam u Palmi kada se Nodilo javno suprotstavio superioru vezano uz Mise, odnosno intencija koje se politiziraju, okupljanja pred bazilikom u duhu u kojem je neka nelagoda,a što se redovito ponovljalo svake godine. Rekao je s ambona kod koncelebracije: 'Dosta s time! Nije u duhu evanđelja.'
To je kada te prisile na reakciju. A moraš jer znaš kome odgovaraš.

Tako da što se tiče Batarela, s jedne strane, neukusno govori o 'moralnim nakazama', protivnicima, a s druge tvrdi koncert je bio ' duhovna obnova'. Što reć?

U Sinju koncert kasni. Gledam prijenos. I službena osoba zamoli posjetitelje da se pomaknu udesno kako bi svi mogli ući. I odmah negodovanje, a kada je drugi put zamolio isto zvižduci su postali masovni.
Ali ljubav i zajedništvo,jel? - dok me ne dirneš, pa makar i dobronamjerno, u interesu svih posjetitelja.
I nije ovo za one koji imaju svoje stavove, već one koji znaju što je masa ili vrli prijevod: svjetina.

Znam samo taj slučaj sa bivšim predsjednikom.
Mislim da je takve stvari kao što su uvrede mudrije prešutjeti

Što se tiče 'retorike lijevih medija' Evo protupitanja: zar mislite da sa ljevice dolazi samo i isključivo laž? Nipošto.

A gdje smo danas? Može li se to uopće sagledati?
Jesmo li dostojni protivnici? Znamo li zbiti redove?

Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat će početi iznova, više ili manje od početka. Ona više neće moći živjeti u mnogim građevinama koje je izgradila u vrijeme blagostanja. Kako će se broj njezinih pristaša smanjivati, tako će izgubiti mnoge od svojih društvenih povlastica. Za razliku od ranijih vremena, na nju će se gledati puno više kao na dobrovoljno društvo, gdje ljudi ulaze samo slobodnom voljom.

Kao malo društvo, pred nju će se staviti puno veći zahtjevi na poticaj njezinih pojedinih članova. Nema sumnje da će otkriti nove oblike službe i da će zarediti za svećenika odabrane kršćane koji već slijede neku profesiju. U mnogim manjim zajednicama ili samostalnim društvenim skupinama, pastoralna skrb će se obavljati po ovom modelu. Uz to, služba svećeništva s punim radnim vremenom će biti neophodna baš kao i nekad.

No, unatoč svim promjenama koje bi se mogle dogoditi, Crkva će naći svoje utočište iznova i s punim uvjerenjem u onome što je uvijek bilo u njezinom središtu: u vjeri u Trojedinog Boga, u Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u prisutnosti Duha sve do kraja svijeta. U vjeri i molitvi ona će ponovno prepoznati svoje pravo središte i doživjeti sakramente opet kao štovanje Boga, a ne kao predmet liturgijskog učenja.

Crkva će postati više duhovna Crkva, ne pretpostavljajući nekakav politički mandat, ne koketirajući niti s lijevim niti desnim strankama. Biti će to teška vremena za Crkvu jer proces kristalizacije i pojašnjenja stajat će je puno vrijedne energije. To će je osiromašiti i uzrokovati da postane Crkva krotkih.

Proces će biti još i teži jer će se morati odustati od crkvene uskogrudnosti pa i od pompozne samovolje. Može se predvidjeti da će za sve ovo trebati vremena. Proces će biti dug i zamoran kao što je bio put od lažnog progresivizma uoči Francuske revolucije – kada se za biskupa mislilo da je pametan ako ismijava dogme ili čak da sumnja u samo postojanje Boga – sve do obnove u devetnaestom stoljeću.

No, kada ovaj proces postane dio prošlosti, velika će moć poteći iz ovakve, više produhovljene i pojednostavljene Crkve.

Ljudi će u potpuno planiranom svijetu biti neopisivo usamljeni. Ako su u potpunosti izgubili iz vida Boga, osjećat će cijeli užas svog siromaštva. Tada će otkriti malo stado vjernika kao nešto posve novo. Otkrit će ga kao nadu koja je im je namijenjena, odgovor koji su uvijek tražili u tajnosti.

I tako mi se čini da se Crkva suočava s vrlo teškim vremenima. Prava kriza jedva da je počela. Moramo računati na nevjerojatne preokrete. Ali sam isto tako siguran u ono što će ostati na kraju: ne Crkva političkog kulta, koja je umrla još s Gobelom, nego Crkva vjere. Ona možda više i neće biti dominantna društvena sila u mjeri u kojoj je bila sve donedavno, ali će uživati u svježem procvatu i biti prepoznata kao čovjekov dom, gdje će naći i život i nadu nakon smrti.

Što se tiče 'retorike lijevih medija' Evo protupitanja: zar mislite da sa ljevice dolazi samo i isključivo laž? Nipošto.

Đavao u hramu na usta opsjednutog govori za Isusa: Znam tko si Svetac Božji!

Dakle, govori istinu. A zašto? Pa kad drugi vide od koga dolazi taj proglas zaključiti će suprotno. Ili navodi ih da tako zaključe.

Nisu to bile uvrede, pa i sud je tako rekao. To je bilo ispipavanje granica, zauzimanje teritorija od strane protukršćanske ljevice. Pustiš probni balon, pa kad nema reakcije djeluješ.

Po istom principu su u Riječke vrtiće uvedene lgbt slikovnice, transrodne radionice za djecu... pa mi možemo šutjeti. Vigilare ne šuti i hvala im na tome. Kršćanski laici su pozvani oblikovati društvo u kojem žive.

Laž je kako se radi o militantnom aktivizmu. Ako želiš vidjeti što je pravi militantni aktivizam pogledaj kako izgledaju ulice nakon antifa ili blm marševa. Sve što Vigilare (ili U ime obitelji, nije Vigilare jedini) rade je u skladu sa zakonima RH.

Znam da se to nekim svećenicima ne sviđa, nekima se ne sviđa ni naša molitva po trgovima... što da se radi, ljudi imaju različite senzibilitete. Sa šutnjom smo dobili lgbt slikovnice u vrtićima danas, a budemo li i dalje šutjeli dobiti ćemo svo ovo transrodno ludilo koje gledamo na Zapadu.