Čovjek neki išao kuhat ručak. Živio je sam, pa radi društva da ih bolje upozna pozove susjede.
Svi se priključili, četvero ih stiglo, a jedna se ispričala da je na aerodromu, na putu u inozemstvo. Susjed, najmlađi, donio bocu vina, drugi paket piva. Prvi je živio kuću do, a drugi odmah preko puta.
Prva susjeda bila udaljena dvije kuće niz ulicu, a druga ulicu niže u novoj zgradi,urbanoj sa svega nekoliko katova.
Kada je kuhanje pašte bilo pri kraju čudio se kako su svi uranili, ili je pobrkao vrijeme.
Prva će susjeda: A nema krumpira!?
Domaćin je šutio. U sebi je mislio da se bar ponudila pomoći oko salate, zar ne vidi gužvu? Dobro će biti i ako mi ovo uspije. I još mi skače po glavi.
Srećom brzo je bilo gotovo,gosti su sjedili, dok je domaćin sve servirao spotakne se i prolije vodu po susjedi iz zgrade.
-Ispričavam se
-Ništa, ništa, dometnu ona, brišući haljinu salvetom. Potom i on sjedne.
Susjeda iz zgrade, da razbije nelagodu reče:
- Nije ti baš ko' iz restorana, ali bar nisi prekuhao! Al dente. Smješkala se. Što je prva popratila usiljeno.
-Si bila u onom novom restoranu što se otvorio prije par mjeseci? - upita je prva, pucketajući prstima, a govorila je sugestivnim tonom jer i sama je često razmišljala da ode. Ali nikako. Ustvari, nije imala sa kime pa joj se i nije dalo.
-Zar si sumnjala, draga! Znaš da ja samo najbolje biram - reče uz gutljaj vina, koje nije bilo po njenom ukusu, ali ne davši na znanje, jer opći dojam ionako ništa nije moglo više pokvariti, pa se pokušala pošto-poto opustiti.
-Kak se zove?
-Fancy - reče jedva prikrivenim cinizmom. Konobari su okej, al u kuhinji navodno rade migranti, doda ozbiljnim glasom. Prezirala je migrante, ne javno, jer si kao kršćanka to nije mogla dopustiti. Tako da bi na njihov račun dobacila i pohvale o marljivosti. Doduše znalo joj se ( jedan put, dva put) omaći u ljutnji da bi trebalo zatvoriti sve granice tim poganima.
Ali, kako je čvrsto shvaćala, to nije bio izraz prezira prema drugačijima. Uostalom ja imam ljubavi za sve. A prezirati mogu samo nevjernici.
Maštala je s druge strane o
metropoli Pariza,gdje bi znala lutati mislima nekom sjetom, jer možda je ono što je tražila još kao djevojka - osjećavši sada sve bolnije nesigurnost egzistencije - tamo. Iako joj nije bilo sasvim jasna ta sjeta, a slutila je vrlo dobro da to ne bi riješilo problem ogorčenosti koji više nije mogla skrivati ni samoj sebi. Ustvari, znala je kada bi se tamo preselila prestala bi sanjariti i sudarila bi se sa surovom stvarnošću. Čitala je o tome u duhovnoj literaturi, pojam sivilo svakodnevnice. Voljela je duhovne teme i čeznula za Božjom ljubavi, ali Bog se činio sve dalji, i strog. Intelektualno nije mogla pomiriti kontradiktornosti milosrđa i pravde.
- Ste čuli da su opet pukle cijevi u kvartu? Tim je pitanjem skretala pažnju sa tog umora kojega više ni društveni život nije uklanjao. A to joj je postalo sasvim jasno.
-Cijev ko cijev - reče drugi susjed. Ima rok trajanja. Samo da onaj novi gradonačelnik - idiot-ne zaboravi obećanje kružnog toka! Doma neka si sadi cvijeće!
A pričao je to ubrzano sa podignutim kažiprstom istovremeno ciljajući paštu i nabadajuči je na vilicu koju je držao u drugoj ruci. Ustvari,gušeći frustraciju do koje su ga dovodili ljevičari. I licemjerni kršćani. A sam je sebi rekao prije dolaska: Neću o politici! Moram misliti na zdravlje. Kardiovaskularno.
I doda: Znate što je najvažnije kod infarkta? Da je od srca!
Svi su se nasmijali.
E, kako se zove ona serija o usamljenim njujorčankama? pita ona dalja susjeda
-Seks i grad! - uskoči prvi susjed. Znao je tu seriju, ali nije mogao vjerovati da to itko gleda. A opet, nije ga ni čudilo. Možda je jednostavno takav svijet. Ljudi to vole jer trebaju mozak na pašu. A meni ne uspijeva. U čemu je problem?
Gledao je seriju par puta, tjerao se na to, jer ničega drugoga nije bilo. I živcirala ga je plošnost likova i ispraznost dijaloga. Ali ne manje od ove dvije susjede. Kroz glavu mu je prošla misao da su svrake. Kakve veze žene mogu imati sa svrakama? Ima li to ikakve veze? Jesam li ja novopečeni šovinist?
Ali kada bi njih netko upriličio u roman. Bilo bi materijala. Hihihih Smijao se u sebi. Suzdržavajući se. Ali prva susjeda primjeti.
-Vjerujem da nemaš ništa protiv samostalnih žena, procjenjujući ga pogledom.
Kimnuo je neodređeno i nevoljko glavom.
Razmišljajući dalje o karakterizaciji. To bi morao... Susjed si gledal tekmu sinoć? prekine mu misao domaćin
-Nisam stari. Znaš da ja ne gledam to.
Zaustavio se tu. Nije čak imao ni potrebu objašnjavati zašto ne gleda nogomet. Čak je i tv prestao gledati. Bio je nezadovoljan, između ostalog, jer ne nalazi sugovornika oko tema koje su ga zanimale.
-Gledao sam! uskoči drugi. A gle, ne možemo uvijek medalje osvajati.
Iako je momčad već duže vrijeme nizala neuspjehe.
I doda, podižući čašu piva, prva ljubav zaborava ne.. !
Iznenada strese grom i svi se prepadoše. Ženske poskoče sa stolice...
Prika moj! Mora da si hude prahe spiv.
Login
Registracija
FAQ
Traži
