ruta je napisao/la:
Da Barnaba, slažem se s tobom. Naše su župe osmišljene kao zajednice zajednica i u tom šarenilu svatko može pronaći nešto za sebe. Cilj je i bio - približiti vjeru čovjeku na različite načine jer je i svaki čovjek različite emotivne, racionalne i duhovne konstitucije. I uopće ne vidim opasnost u načinu na koji netko slavi Boga, jer slaviti Boga je Bogu ugodno i u tome nema nikave opasnosti za bližnje i cijelu zajednicu.
Pozdravljam i tebe Ruta, slažem se da ne postoji opasnost od pokreta i zajednica u Crkvi sve dok propovijedaju ispravan nauk. Na žalost župa ne funkcionira, kao zajednica više zajednica, ona bi to svakako mogla i mislim da bi to povećalo broj sudionika u vjerskom životu župe. Ja poznajem vjernike koji su u Neokatekumenskom pokretu a idu na misu i preko tjedna, isto tako i karizmatike i dr.
ruta je napisao/la:
Ali katastrofu vidim u pojavi da te zajednice međusobno često komuniciraju kao zaraćene strane, pa i oni "tradicionalni katolici" su često nesposobni na sve gledati trezveno i s ljubavlju. To je ono što predstavlja pravu opasnost za RKC - da se zajednice jedna od druge otuđe, omrznu i potpuno odvoje.
Mislim da si krivo upotrijebila pojam „tradicionalni“ vjerojatno si mislila na one koji vjeru prakticiraju šablonski iz običaja nešto u tom stilu. Takvi običajni vjernici su i protiv Tradicionalnih vjernika jer im se ne uklapaju u šablonu. Ali ja se slažem da ima puno nepotrebnih trzavica a već sam rekao da je najgore temeljiti svoju duhovnost na negaciji nečije druge duhovnosti. I nažalost to je problem.
ruta je napisao/la:
Napose, i NP je odobrio Sveti otac i onaj tko je protiv NP - protiv je i Svetog oca.
Ovo nije dobar stav i mislim da nije dobro tako postavljati stvari. Ako se netko protivi Neokatekumenskom putu nije protiv Pape već protiv njegove odluke o odobrenju. Naravno da nije beznačajna stvar to što je NP priznat i da to treba uvažavati ali to ne znači da je svima prihvatljiv taj način duhovnosti. Koliko je meni poznato nikome se taj put ne nameće kao jedini ispravan i obavezan za sve pa su i napadi na NP više odraz osobnog animoziteta i pokazatelj niske duhovnosti onih koji napadaju.
ruta je napisao/la:
Ja sam prisustvovala slavljima NP kada je 2005. došao u našu župu. Razlog je bio moja radoznalost - pojavilo se nešto novo u našoj župi, župnik nas je sve lijepo pozvao i...Međutim, nikada nisam bila niti na jednoj konvivenciji jer mi je bilo nepojmljivo ostaviti obitelj na cijeli vikend ili nedjelju ujutro otići a navečer se vratiti. Ta nedjelja je jedini dan kada se svi zajedno okupljamo za stolom nakon Svete mise. Bilo je još toga što me je odbijalo i u konačnici me posve odbilo pa sam nakon nekoliko mjeseci u potpunosti otpala od tog puta. NP nije sekta - jer iz sekte nije tako lako i jednostavno izići kako sam ja izišla iz NP (ako sam uopće i bila), sektaši se koriste pa gotovo mafijaškim metodama prinude i ucjene da bi zadržali svoje članove.
Danas, s 4 godine odmaka potpuno mi je jasno da je ono što sam u NP prošla ono što sam morala proći i da me je kroz NP i jednu molitvenu zajednicu Bog htio ojačati za još jedan dar koji mi je namijenio u životu. Danas vidim smisao i u tome što sam bila u NP i u tome što više nisam.
Dok sam bila osjećala sam nakon tih slavlja silnu sreću...
Mene osobno raduje kad se čovjek nađe u nekoj Katoličkoj duhovnosti, hvala ti za tvoje svjedočenje. Vjerujem da ima i onih koji su se našli u drugim duhovnostima, to je samo bogatstvo Katoličke vjere.
ruta je napisao/la:
I skidam im kapu zbog toga što žive pravi katolički život - bez predbračnih odnosa, rađaju djecu jedno za drugim (ma da je samo zbog ovog NP barem više uzeo maha u Hrvatskoj - da se narod obnovi), ne prave kratkoročne, srednjeročne i dugoročne kalkulacije kako će i kada roditi to jedno ili dvoje djece (kao većina pravovjernih Hrvata), već kako Bog da - i Bog im daje mnogo, hvala mu,kod njih nema pobačaja, žene se mladi a ne s 40 godina...pravi katolički život.
Moram priznati kako je stvarno prisutno napadanje vjernika zbog toga što se ponašaju kao vjernici, nažalost nisu samo neokatekumeni kao grupacija izuzetak, naprosto svatko tko vjeruje je manje-više nekad i od nekoga proglašen fanatikom. Još je teže ako napad dolazi od onih koji pripadaju istoj vjeri. Baš zbog toga je i teško danas biti vjernik ma kakvu katoličku duhovnost njegovao.