Katolički odgovori

Pozdravljam i tebe Ruta, slažem se da ne postoji opasnost od pokreta i zajednica u Crkvi sve dok propovijedaju ispravan nauk. Na žalost župa ne funkcionira, kao zajednica više zajednica, ona bi to svakako mogla i mislim da bi to povećalo broj sudionika u vjerskom životu župe. Ja poznajem vjernike koji su u Neokatekumenskom pokretu a idu na misu i preko tjedna, isto tako i karizmatike i dr.


Mislim da si krivo upotrijebila pojam „tradicionalni“ vjerojatno si mislila na one koji vjeru prakticiraju šablonski iz običaja nešto u tom stilu. Takvi običajni vjernici su i protiv Tradicionalnih vjernika jer im se ne uklapaju u šablonu. Ali ja se slažem da ima puno nepotrebnih trzavica a već sam rekao da je najgore temeljiti svoju duhovnost na negaciji nečije druge duhovnosti. I nažalost to je problem.


Ovo nije dobar stav i mislim da nije dobro tako postavljati stvari. Ako se netko protivi Neokatekumenskom putu nije protiv Pape već protiv njegove odluke o odobrenju. Naravno da nije beznačajna stvar to što je NP priznat i da to treba uvažavati ali to ne znači da je svima prihvatljiv taj način duhovnosti. Koliko je meni poznato nikome se taj put ne nameće kao jedini ispravan i obavezan za sve pa su i napadi na NP više odraz osobnog animoziteta i pokazatelj niske duhovnosti onih koji napadaju.


Mene osobno raduje kad se čovjek nađe u nekoj Katoličkoj duhovnosti, hvala ti za tvoje svjedočenje. Vjerujem da ima i onih koji su se našli u drugim duhovnostima, to je samo bogatstvo Katoličke vjere.


Moram priznati kako je stvarno prisutno napadanje vjernika zbog toga što se ponašaju kao vjernici, nažalost nisu samo neokatekumeni kao grupacija izuzetak, naprosto svatko tko vjeruje je manje-više nekad i od nekoga proglašen fanatikom. Još je teže ako napad dolazi od onih koji pripadaju istoj vjeri. Baš zbog toga je i teško danas biti vjernik ma kakvu katoličku duhovnost njegovao.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mislim da Nauk Ckrve treba promatrati i pirhvaćati kroz prizmu ljubavi i vjere da bi bio djelotvoran u našim životima.

ma slazem se s tim, to uopce nije upitno (pogle mi potpis ).
reagirala sam iz svoje osjetljivosti prema spomenutoj otvorenosti zivotu....
na samom Putu znalo je malo zabrazdit u koso sto se tog tice, al duga je to storija, a nisam bas s vremenom...

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Mislim da Nauk Ckrve treba promatrati i pirhvaćati kroz prizmu ljubavi i vjere da bi bio djelotvoran u našim životima.[/quote]

Koja je to prizma? Da li svatko ima svoju ili postoji neka općenita? Što to uostalom znaći?

Jednom sam prisustvovala duhovnoj obnovi prof. Ivančića. Između ostalog, govorio je o tome da poznaje brojne roditelje koji su se s povjerenjem u Boga odlučili za djecu iako im obiteljske prilike nisu išle na ruku. Napomenuo je da su se, nakon što su dobili djecu, mnogi nezaposleni zaposlili, neki našli bolje plaćena radna mjesta i da se u tim pojavama očituje živi i djelotvorni Bog u našim životima. Ovo nema veze s postavljenom temom, možda bi bilo dobro da se postavi novi topik o tome koliko uistinu vjerujemo da je Bog živ, da nam pomaže, da nas neće napustiti u trenucima kada nam je teško, kada nemamo novca i sl. i da katolik treba biti odvažan kada se odlučuje činiti Bogu draga djela, a djeci se Bog raduje.
Neos, svi smo iste vjere, ali nas je Bog stvorio različite, pa i pitanje pouzdanja u Božju volju je kod svakog od nas različito. Ali sa velikom sigurnošću mogu reći da kod neokatekumena ima više djece, da taj dar češće primaju od Boga od onih koji nisu u NP. Dovoljno dugo sam bila prisutna da sam to mogla primijetiti. I to je za moj pojam vrlo pozitivna pojava u NP.

Općenitije o odgovornom roditeljstvu može se raspravljati na temi "Seks, Bog i Brak",
a ovdje je bitno reći da neokatekumeni prihvaćaju nauk Crkve o odgovornom roditeljstvu.

Nauk Crkve ili prihvaćamo ili ne prihvaćamo. Upravo Crkva nam daje ispravan
nauk, dok ako se pouzdajemo u vlastita promišljanja možemo skrenuti krivim putem.


Marija nam pokazuje prihvaćanje Božje volje, a ne smijemo li, i kako i kada, raditi razmake između trudnoća (tu nas već upućuje Crkva). Jer Marija je imala samo jedno dijete, to je bila Božja volja za nju.
Božja volja za nas nije ono što si netko misli ili što bi sam htio, već se ona treba provjeravati u poslušnosti papi i Crkvi.
U tom smislu Crkva nas uči odgovornom roditeljstvu, a forsiranje suprotno učenju Crkve često kao posljedicu ima zdravstvene i psihološke probleme.


Crkva traži velikodušnost u odluci o veličini obitelji, a ekonomske prilike su najmanji razlog da se trudnoća odgodi, veći razlozi su često zdravstveni i psihološki. Majka treba odmor između poroda, kod onih koji to ne poštuju češće dolazi do spontanih pobačaja i drugih problema. Zatim djecu treba odgajati, dati svakome od svojeg vremena, a kad se forsira svojim snagama to zna biti psihološki prenaporno (nije cilj da majka završi na antidepresivima). Zato je dopušteno, a nekad i obaveza rasporediti trudnoće. Treba imati povjerenja u Boga i Crkvu, a ne u sebe.


Pozitivna pojava kod vjernika je otvorenost životu i odgoj u vjeri, nije naglasak na broju djece - to imaju i drugi.
Svatko tko živi kršćanski brak, bio on neokatekumen ili ne, pozvan je i na otvorenost životu kao i na odgovorno roditeljstvo, dakle na primjenu cijelog nauka Crkve.

Meni neokatekumenski put iz svega što sam upoznala nije privlačan, no kako je priznat od Crkve i ja ga prihvaćam.

Nakon nekih nesuglasica sa svećenicima i odgovornima NZ moje župe, počela sam po internetskim stranicama tražiti više podataka o njima. Gotovo sve pročitano uvjerilo me da je to zajednica sa više negativnih nego pozitivnih strana. Nedavno sam pronašla interesantan filmić kojeg je zgodno pogledati ("... kao da se radi o vojnim formacijama ili..." - iz pisma zadarskih svećenika neokatekumenima).
pogledajte na stranici:http://www.youtube.com/watch?v=s4IqjrqCong

Što god sam više u društvu deklariranih kršćana, katolika, ili kako se već tko voli nazvati, sve sam uvjerenija da je Crkva u dubokoj krizi i da nikakav neprijatelj Crkve nema potrebu napadati je izvana, jer smo mi sami takvi da svojim sumnjičenjima, razdvajanjima, osudama i svim drugim zlom, iznutra tako uspješno razaramo Crkvu da vrag doslovno može mirno spavati.

Ova „militantna skupina“ je dio procesije svećenika 2008.g., održane u botaničkom vrtu u Sydneyu, Australija, kao dio susreta mladih NKP sa osnivačima pokreta, par dana nakon susreta mladih s Papom. Snimka pokriva vrlo usko područje, pa se ne vidi širi kontekst, ali po svemu vidljivom zaključujem da je to snimka upravo od tamo, jer sam bila prisutna tom događaju.

Ono što se na snimci ne vidi jest da svećenici nose kip BD Marije (naravno, uz dozvolu mjesnog biskupa za tu svrhu posuđen iz katedrale), a ono što se čuje u pozadini je pjesma „Sama sa samim“, konkretno čuje se dio pjesme koji glasi „Sama sa samim Majko puna Boga, moli za nas koji smo grješnici.“

U očekivanju daljnjih trunova u tuđim očima, dlaka u jajetu i ostalih „dobronamjernih pronalazaka“ orijentiranih isključivo ka „dobrobiti“ Crkve, pozdravljam.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Nisam član NZ, nemam namjeru blatiti ih preko ovakvih stranica (ja to radim oči u oči sa puno tolerancije prema zavedenim članovima), nemam namjeru polemizirati. Nemam dovoljno teološkog obrazovanja, vidim samo njihove izvanjske postupke i ponašanje ali od malih nogu znam da se svetohraništu ne okreću leđa. Ali po odgovoru vidim da "marširaju" diljem kugle zemaljske. Mjesto događaja: Nikaragua (moja nadbiskupija vrvi njihovim svećenicima, a njihova zemlja vapi za njima - vidjeti tekst Bozanićevog posjeta L. Americi). Meni je neprirodno da svećenici NP spašavaju Crkvu u Hrvata (koja postoji od 7.st). Mi moramo čuvati one zdrave jezgre vjere koje će u budućnosti, nadam se , donijeti obnovu.

Imao bih nekoliko pitanja koja se odnose na ove tvrdnje, a namjera je isključivo u želji da se neke stvari razjasne.

1. Zar vi NP niste deklarirani kršćani i katolici?
2. Zašto se u NP-u tako često rabi ta tvrdnja kako je Crkva u dubokoj krizi kad
poznato da je u u svojevrsnoj krizi od apostolskih vremena, a opet je tu
postoji i djeluje?
3. Istina je da vas mnogi u Ckrvi shvaćaju kao neku potpuno zasebnu
organizaciju, a nitko iz NP-a nema potrebu pojasniti da ste vjernici isto kao
ostali, samo imate neke svoje specifičnosti. Ili se ipak radi o nekom elitizmu,
pokretu koji si je postavio zadatak da spasi Crkvu i cijeli svijet?
4. Iz vaših nastupa i reakcija ( kao uostalom i u ovom gore) jasno se daje do znanja da su svi katolici koji nisu u NP-u ''oni tamo''. Kako onda možete očekivati da vas ostali vjernici u Crkvi smatraju jednima od svojih?
Ili to ipak ne želite biti?

1. Da li si negdje u mom odgovoru vidio „mi“ nasuprot „vi“?
2. Zato što je to istina.
3. Sam pitaš i sam po svojoj volji odgovaraš, a sve što tvrdim/mo jest da smo obični vjernici (preporuka pročitati barem prošlih 30 stranica).
4. Isto kao pod 3, osim što tu u blagoj verziji iznosiš svoje prethodno u više navrata iznesene stavove.
5. Što si se osjetio prozvanim mojoj reakcijom, pa si mi odlučio dati lekciju iz poniznosti? Ma, ja ti najbolje učim kad mi neko pokaže svojim primjerom.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Pitanja koja sam postavio utemeljena su na zabunama u koje nas dovodi tvoj vlastiti tekst koji sam citirao. Osim ako kod tebe i tvojih pojam 'deklarirani kršćani' ima neko negativno značenje.
Poniznost je plemenita krjepost koja nas vodi k Bogu. U ovom slučaju ne radi se o nekim lekcijama iz poniznosti nego o želji za jasnoćom, stoga bi bilo daleko ljudskije da si mi kulturno odgovorila na moja pitanja, nego što si me obrisala ko nekog šmrkavca. Ali i to je odgovor, možda jasniji nego neka izmotavanja. Direktno saznah s kim imam posla.

Nisam imala namjeru više pisati, ali ovo postaje interesantno. Poniznost? O njoj, između ostalog, slušam od odgovornih/svećenika/članova NZ: „… Ne igraj se s božijom voljom. Nisi uopće ponizna. Poniznost ne pripada, na žalost, svima. Neki, kao ti, i ne znaju što je to …“ (pokušavajući zapodjenuti razgovor nestaju ako ih je manje od troje u grupi; pojedinac se obraća samo pismeno – pašu im SMS poruke/e-mail/internetske stranice; „Bog“ zaista pišu malim slovom; nije im važno koliko godina imate - svi smo šmrkavci, od župnika na dalje).
Gosp. Angelus, s članovima NZ nema normalne komunikacije - nikada se ne dobiva jasan odgovor, ne shvaćaju da se dijalogom dolazi do uvjerenja da npr. dosadašnja uvjerenja, s bilo koje strane, nisu ispravna i da se nešto mora mijenjati. Za njih je dolaženje do ispravnog uvjerenja vjerovatno znak čovjekove slabosti, a oni su bogomdani, bolji, veći vjernici, ekskluziva… Uvijek su u pravu pa ih treba priznati i orijentirati prema njima. A, Bože moj, "ježim se" - svi jednako razmišljaju, jednako govore, brrr…
Draga Tirsa, kada se moja župa djelovanjem NP bude obogaćivala na dobrobit svih, rado ću se pridružiti i vjerovatno Vas upoznati te ćemo zajedno pratiti Francisca (Kika) José Eduarda Argüella i Papu (ne Papu i Kika) na mnogobrojnim hodočašćima po Australijama, Europama i šire. Željela bih da mi odgovorite na jedno, čisto privatno, pitanje: da li svojim korisničkim imenom aludirate na Reljkovićeva SATIRA (u djelu pozitivan lik) vjerujući da smo mi oni koje treba prosvijetliti jer smo na krivom putu? Unaprijed zahvaljujem.
Evo još jednog filmića (govore mi više nego riječi) na adresi
http://www.youtube.com/watch?v=Xp8WjVrZ ... =relateden

Želio bih samo napomenuti da mi niti na kraj pameti ne pada osporavati neki pokret ili zajednicu koja u Crkvi djeluje i koja je od Crkve priznata.
NP koliko god o njemu čitao još uvijek mi je dobrim dijelom nepoznanica, a dogodi se tu i tamo da me ljudi pitaju što je to. Uostalom, kakav bi to bio katolik i svećenik kojega događanja u Crkvi ne bi zanimala. Stoga moja pitanja nisu usmjerena protiv, dapače, njihova je možebitna provokativnost poziv da se dotična zajednica predstavi u svojem najljepšem svjetlu.
Kad izlazimo vani, oblačimo svoje ljepše ruho. To je čovjeku u naravi. Tako i članovi NP-a kada nastupate javno, pa i na ovakvim skromnijim stranicama, vi ste ipak izloženi propitivanju, stoga ste pozvani da na stol NP-a iznesete ono najljepše i da nas obogatite.
Do sada sam imao prilike upoznati nešto što me jako podsjeća na sektu u Crkvi. To je način komunikacije, neka ekskluzivnost....
Forum je idealna prilika da se to opovrgne. Nipošto nije mjesto uzajamnog optuživanja ili nedajbože vrijeđanja.