Barnaba je napisao/la:
Dakle polazišne osnove za Međureligijski dijaloge mogle bi biti:
1. Jedan je Bog Otac svih ljudi i zapovijedi koje su od njega ne razlikuju se toliko da se ne bi mogle odnositi na sve, posebice kad je su pitanju temeljne zapovijedi.
2. Sve veća prisutnost ateizma koji odbacuje svaku vjeru te s tim u svezi proklamira nehumani liberalizam na osjetljivim područjima kao što je bioetika, eutanazija.....
3.Zajedno nam je živjeti i brinuti se za ovaj svijet i prirodna dobra. Za dobro svakoga pojedinca što se ne bi smjelo rješavati ratovima i prevlašću jednih nad drugima....
Ako dijalog shvatimo samo kao
"suradnju u pitanjima koja su nam zajednička, poput ekologije, ljudskih prava, prava na život, slobodu izražavanja vjere, zaštitu bolesnih i starijih",
kao što je ranije rečeno, tada ne vidim zašto bi bili potrebni
ikakvi preduvjeti. Pa ni ovi gore. Mislim, oko takvih stvari možemo surađivati i s mnogobošcima, i s ateistima. I korektan dobrosusjedski odnos možemo održavati i s mnogobošcem i s ateistom.
Bitno je, međutim, da takav dijalog ne smije postati izlika za prešućivanje istine o kršćanskoj vjeri kao jedino ispravnoj. Isusova zapovijed izrečena u Mk 16,15-16 i dalje vrijedi: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se." Nemamo pravo to zanemariti u ime "međureligijskog dijaloga" i "odustajanja od unijaćenja", a bojim se da upravo takva tendencija postoji.