Katolički odgovori

Imam osjećaj, možda sam u krivu , da je danas veoma popularna kod vjernika literatura svjedočanstva, čudesa, traži se senzacionalizam, čudotvorne molitve, čudotvorna ozdravljenja, obraćenja itd........dok Sveto Pismo, katekizam , pa i životopisi " normalnih" svetaca nemaju prođu

Jednom prilikom sam to usporedila sa djecom koju bi trebala podučavati jednadžbama s dvije nepoznanice, a nisu još savladala ni zbrajanje i oduzamanje, a kamo li množenje i djeljenje

Vrijeme je kada se traži isključivo iskustvo i to u svemu, pa tako i u vjeri.
Ako ništa ne ''osjeti'' onda je sve mrtvo. Tako bi i misa i sakramenti i propovijedi trebale biti na razini predstave ''performens'' kako se to ''stručno''veli. Inače ništa. Nije me dirnulo. Ne idem na misu jer je tamo sve mrtvo, a ne razumije jadno da je mrtvo u njezinoj duši.
Kada je vjerniku dosadno na misi onda je zbilja u pitanju vjera u Kristovu prisutnost u euharistiji. Onaj koji vjeruje, njemu nije dosadno jer ima dosta ''posla''.
S druge strane, ta ''iskustva'' i to ''diranje u srce'' nije i ne mora biti izraz vjere, to su tek popratne emocije kojima uzrokom može biti tisuću drugih stvari, samo ne ona bitna.
U jednu župu došao mlad naočit kapelan, a bila neka starija cura onak malo, kako bi njemci rekli behinderte i ona trči na svaku misu da vidi kapelana i okolo trubi da je ona sada puno pobožnija od kada je došao novi kapelan jer on tako lijepo služi misu da ju sve u srce dira.

Inače je poznato da današnjeg čovjeka manje zanima postoji li Bog ili ne, već ako taj Bog postoji kako mi može pomoći u životu. Otuda i interes za stvari koje djelatno pomažu u životu.
Dakle definitivno postoji potreba za poukom odraslih, no ne vjerujem da bi bilo interesa za dolazak na kateheze. Možda im se treba reći, kako će kateheze polučiti čudotvorna ozdravljenja, obraćenja itd.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Sinoć sam bila na sastanku župog pastoralnog vijeća, nadbiskup Marin je proglasio godinu župne kateheze, poslao je i svim župnicima dopise u kojima se traži da svaka župa ima pored obaveznog župnog vjeronauka za sve razrede osnovne i srednje škole i pastoral mladih,braka i obitelji ........... e sad je pitanje koliko će se to ostvariti

ja mislim da je došlo vrijeme da stavimo "ključ u butigu" zatvorimo crkve, matične knjige stavimo u muzej. A svećenici počnu okupljati male bazične zajednice, onih koji hoće vjerovati i živjeti po vjeri. Pa katekumenta pa krštenje... evo danas pitam jednu bakicu pred crkvom a što danas slavimo: a ona kao iz topa (malo uvrijeđeno) pa slavimo ka d je "Gospe bila dite!" A ja: a na Veliku Gospu? "A bome kad je naresla!" I to nakon slušanja propovijedi i molitava koje govore o rođenju Gospinom.

Što se tiče vjeronauka, župnog održavam ga! za sve uzraste a ipak se prvi put u povijesti ove godine dogodilo - ovdje u Dolu - da buduću prvopričesnici nisu dolazili na nedjeljnu misu kao ni svi budući krizmanici - kao i mladi (zaposlili se u hotelima) zato sam u nedjelju najavio "okretanje gramofonske ploče!" Kako će izgledati druga strana - ni sam ne znam. Jer dosadašni način katehizacije i pastoralnog rada očito više ne daje ploda. Došla su neka druga vremena ili je meni vrijeme (nakon 42 godine rada u "vinogradu" ) napuštanja vinograda!

Sneni, Bog s tobom, kakvo napuštanje vinograda sad kad počinje berba.
Nije opet sve tako crno, samo je ono loše po prirodi vidljivije, dok je dobro skrovito i sramežljivije pa ga često ne primjećujemo.

Samo što kad grožđe urodi vinjagom?

Vinograd nastojimo gajiti i obrađivati a plodove će Gospodin prosuditi.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

OO!
Gospon si voli popiti?

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Logika ti pokazuje da su kateheze odraslih potrebne i u tvojoj biskupiji.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

No frks!
uvijek sam za učiti i naučiti!
(ali ak Gospodin probare vino, onda mu je fino, logika, ne?)

Mnogi su prošli kateheze, ali ne znaju spojiti svoje "znanje" sa praktičnim životom......

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Jako sam zainteresirana za katehezu odraslih jer mi se čini da u mojoj generaciji i oko nje ima dosta ljudi koji zbog odrastanja u posljednjim desetljećima prošlog stoljeća nisu imali prilike pohađati vjeronauk sustavno i po nekakvim normama nego kako bi naletjeli u svojoj župnoj zajednici, ako im je vjeronauk bio uopće dostupan. Kako odrasli podižu i odgajaju djecu, logično je da s njima također treba raditi ako se želi popraviti situacija u državi po pitanju vjere, mislim na istinsko življenje vjere, ne na formalno izjašnjavanje u popisu stanovništva ili nekoj drugoj anketi. Ponekad se stvarno začudim kad ljudi u kvizovima koje ponekad pogledam ne znaju odgovoriti na najosnovnija pitanja koja se odnose na kršćanstvo, na Bibliju i na druge slične teme. Kod nas u župi postoji kateheza za odrasle, no njome su obuhvaćeni samo roditelji prvopričesnika i krizmanika, a nastoji se te iste roditelje zadržati u grupi i nakon što im se djeca pričeste ili krizmaju. No kako takvo nešto ne može biti obavezno, odaziv roditelja je jako loš iako predavanja nisu loša (na nekima sam bila).
Palo mi je na pamet da bi kateheze za odrasle trebalo dobro osmisliti i nastojati ponuditi kao radionice. Danas je taj naziv "radionica" jako popularan, pa zašto onda umjesto radionice suvremenog plesa, radionice kreativnog pisanja, radionice zdrave prehrane ili neke druge ljude ne bismo pozivali na radionice čitanja i tumačenja Biblije, radionice osnovnih liturgijskih pojmova ili radionice praktičnog katoličanstva? Znam da Jehovini svjedoci i neke druge sekte nude čitanje i tumačenje Svetog Pisma pa ponekad pomislim kako im u mrežu upadaju i oni koji bi u nekoj drugoj situaciji radije bili s nama. Naravno da bi takve naše aktivnosti trebale biti isključivo pod okriljem Crkve. One zapravo i postoje, uglavnom se radi o raznim interesnim skupinama vjernika koje djeluju pri župama, no tzv. rubni vjernici ne znaju naći put do njih ili se boje priključiti. Radionice bi ih mogle privući i iz njih bi mogli prelaziti u razne molitvene, biblijske, liturgijske, karitativne i druge zajednice.

Usput me zanima je li netko pobliže upoznao ili se uključio u DOPISNU TEOLOGIJU, razmišljam već dvije ili tri godine da se prijavim (prijave su obično do Uskrsa), ali nisam sigurna da bih izdržala do kraja zbog obaveza koje imam u životu. Kad bih znala da je to "ono pravo" sigurno bih se odvažila. Zato me zanimaju eventualna iskustva.

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Tiha, potpuno se slažem s tvojim zadnjim upisom.
http://www.katolik.hr/crkvamnu/katehezamnu/359-najvea-potreba-crkve

U tu je svrhu sastavljena i knjižica "Vjera, objava i čovjek" (http://www.glas-koncila.hr/knjizara_det ... iga_ID=112) koju mogu preporučiti. Zanimljiva je jer je jednostavno pisana, a i dosta je kratka pa ne oduzima puno vremena, a u njoj se nalaze osnove o vjeri, objavi i kršćanskom pogledu na čovjeka, pa preko nje možemo dublje i ispravnije shvatiti ono što kao djeca možda nismo mogli ili pak smo pogrešno usvojili. Pisana je baš s nakanom da bude priručnik u katehizaciji odraslih...


Jedna članica moje obitelji je već dvije godine u tome i jako je zadovoljna... Sve tekstove i materijale dobije, nije preteško, pa joj ne oduzima puno vremena, a koliko vidim, počela je i sama više slobodnog vremena provoditi uz duhovne sadržaje (i glazbu i prezentacije), pa sam dobila dojam da se preko te dopisne teologije baš preokrenula... Sve u svemu, pozitivno utječe...

Rio, hvala na linku do zanimljivog članka!
adrijana, hvala na preporuci i posebno na onom pozitivnom iskustvu s DT. Možda se i ja okušam, jako me privlači.

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran