max je napisao/la:
U današnjem svijetu i u ovoj ludoj trci sa vremenom,vrlo je teško biti i ostati na putu Evanđelja.Ponekad,kada mi ne uspijeva da budem onakav kakav želim da budem,okrivljujem se da nisam dobar vjernik i tada,ponekad gubim volju za molitvu.Znam da svi ponekad imaju možda manje žara za molitvu ili druge vjerske aktivnosti,ali ne bih htio da u meni bude sve manje žara ili da se stalno samookrivljujem za svoje slabosti.
Zato bih htio čuti vaša mišljenja i iskustva o ovoj temi,jer ne kaže se uzalud da 10 glava bolje misli od jedne.
Ja takodjer, cesto razmisljam,da li stvaro uvjek dajem sve od sebe...
pogotovo,kada je rijec o molitvi...Danas su toliko molitve potrebne...
ne samo nama samima,nego nam se i drugi obracaju..na sve strane ...svakim danom za sve vecom molitvom...Poneki puta,je lako ukljuciti neku dodatnu molitvu...
a neki puta bas zbog manjka vremena,nismo u stanju prihvatiti...onoliko
koliko to potrebe traze...ne samo nase,nego i drugih...
Cesto s manjkom vremena ,molitva gubi na kvaliteti ..jer ju vise iz obaveze izmolimo,nego smireni i skruseno ,kako pripada...