Katolički odgovori

Jako lijepa i konstruktivna misao.

Gledajući svijet ljudskih emocija i diplomacije, mora se priznati da je predbračna čistoća prilično težak koncept za razumijeti.

Ponajprije vrlo je jasno da problem predbračnih odnosa nije postojao. U vrijeme SZ-a su se takvi morali oženit. A ako cura nije bila djevica, nitko je nije htio, zato se se cure udavale mlade, a roditelji nad njima bdjeli.
Izraz spoznati se odnosi na spolni odnos što jasno ukazuje na dubinu toga odnosa, ne samo tjelesnu nego sveukupnu. Time njih dvoje postaju jedno tijelo, a još nisam čula da se jedno tijelo može razdijelit a da sve ostane u redu.
Dakle, seks prije braka je fingiranje zajedništva kojega nema, on je zapravo laganje o stvarnosti tj. zajedništvu kojega nema. A sam Isus nas uči da kršćanin mora bit dosljedan, a ne prevrtljiv.
Da ne pričamo o posljedicama - seksom se "prave" djeca, a ona trebaju oca i mater, zajedno u ljubavi i trajnosti.
Uz to, seks je kao opijum. Dvoje su tako opijeni da ne vide ništa drugo, a onda prođe vrijeme i nije im jasno što čine zajedno pa idu dalje i tako ide, pa ide...na kraju ništa, ostaje praznina

Ljudi moji, u vjeri se neke stvari prihvaćaju iz vjere, nije moguće sve razumjeti, a još manje baš odmah.
Naravno da stvari nisu protivne razumu.

Ako je se u SZ podrazumijevalo da se ljudi moraju ženiti, ostaje jako čudno kako to da je ta, očigledno izuzetno važna norma onog vremena, ostala ni manje ni više izvan svih 10 Božjih zapovijedi i svih obraćanja Boga čovjeku kroz Bibliju. Meni to više izgleda kao socijalna norma onog doba i onog društva, nego kao Božja zapovijed, jer ako bismo se vodili socijalnim normama onog doba, bilo bi posve iskrivljeno dosta stvari, a meni se čini da Božje zapovijedi ne mogu biti iskrivljene i pogrješive kao ljudske. Recimo, muž je mogao kamenovati ženu radi preljuba (a što je sa zapovijedi ''Ne ubij''?) ali muž radi preljuba nije morao odgovarati. Jednako tako, muž je mogao ''otpustiti'' ženu bez osobitog razloga i uzet novu itd, ima dosta sličnih, prilično naopakih primjera. Ljudski običaji i kultura života su jedno a Božje zapovijedi drugo.

Slažem se, stvari se prihvaćaju iz vjere. Ako su te stvari ''od Boga'' a ne od ljudi, onda se puno lakše prihvaćaju čak i bez razumijevanja.
Ako pak neki oštroumniji pojedinac, što nije grijeh, shvati da bi neke stvari mogle biti djelo ljudskih ruku i ako još za to dobije neke jako dobre dokaze, e onda tu nastaje problem, nestaje vjera a na površinu ispliva sumnja, koja može biti ugašena tek promišljanjem, duhovnim vodstvom, savjetom te uz Božju pomoć.

Je, a osvrt na ostalo?!

Daleko od toga da se protive razumu. Ali stvar je prakse, ne teorije.

U teoriji, Bog je naredio "ne sagriješi bludno". U praksi, da li ako podignemo dobnu granicu za ulazak u brak s 13 na 22 godine interferiramo s unutarnjim sustavnostima te naredbe?

Jer razum nam veli da seks, vrlo vjerojatno, nije zamišljen da se konkretizira nakon 20 godine života. S druge strane, taj isti razum pojmljuje da je seks prije braka grijeh. Moramo protumačiti svoje opcije u ovoj situaciji, naglasito kad uzmemo u obzir da nemamo kontrolu nad sekularnim svijetom.

Seksualni odnosi nisu sebi svrhom i to je početak priče. Oni nisu ni središte ljudskog života, ni njegov smisao, nego trebaju životu služiti. Što ispravnije služe to više ostvaruju svoju svrhu. A smisao seksa jest da intimno produbljuje zajednicu dvoje ljudi koji su odlučili zajedno hoditi u susret Gospodinu i biti mu suradnici ne samo na uređenju stvorenog svijeta nego i u stvaranju novog ljudskog života.
Izdvajanje seksa iz sveukupnosti i inzistiranje na tome ne vodi nikuda osim u opsesiju.

Seks treba služiti životu, ali ne može se isključiti ni sjedinjenje, jer je i to funkcija seksa. Zbog nekog razloga, koji nikako nije slučajan, život nije moguće stvoriti bez užitka.

Izdvajanjem funkcije sjedinjenja i užitka kao komponente sjedinjenja, umanjuje se važnost seksa kao dara Božjeg.

Iako nije "mainstream", možemo navesti da je seks prije braka grijeh protiv mističnih razina same seksualnosti. Sakramentalnost i mističnost je u prvome redu vidljiva u nerazrješivosti braka- uistinu, kad čovjek pomisli, zašto se ljudi koji se svade ne bi rastali. Ali vezani nadmoćnom duhovnom vezom, nisu ovo u stanju.

Iako je evidentno da je brak kojeg mi zamišljamo definitivno zašao u krizu, koju nažalost, premalo analiziramo kao zajednica- ništa ne može isključiti realnost da je seks rezerviran za brak u Katoličkoj duhovnosti.

Zbog čega svi katolički apologeti kada se susretnu sa logičnim činjenicama koje ne idu u prilog predbračnoj čistoći ili apstinenciji od seksa izvan braka, bježe u područje teške i krajnje neopipljive (posve beživotne) filozofije?

Ostaje neoboriva činjenica, sam Bog nigdje nije rekao da je seks prije braka zabranjen, to su rekli ljudi, jednako kao što su svojevremeno rekli i da je potrebno kamenovati žene preljubnice (očigledno u suprotnosti sa 10 Božjih zapovijedi), da je moguće raspustiti ženu ako ti dosadi, da je dopušteno u ime vjere ubijati pripadnike druge religije, proglašavati nevine žene vješticama i spaljivati nakon višednevnog mučenja, prodavati oprost, kupovati položaje u visokoj crkvenoj hijerarhiji, štititi pedofile i sl.

Ovo što pišeš je netočno!
Sex izvan braka je blud i kao takav jasno zabranjen Božjom zapovjedi.
Doduše mnogi su svojevoljnim tumačenjem Biblije u stanju svašta zaključiti ali to ne znači da barataju neospornim činjenicama.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne, čovjek sebe degradira i čini grijeh

To je tvoje gledanje na stvar. No, gledanje na drugoga s požudom jest grijeh. A što je drugo nego požuda kad se drugu osobu reducira iz bogatstva ljudskog na uporabnu vrijednost pa makar to bilo s obostranim pristankom.
Ti, odjednom vrlo fundamentalistički gledaš na 10 zapovijedi - hoćeš li tako i zapovijed o želji za tuđom ženom staviti u kontekst one o vlasništvu ili ćeš reć da se smije željeti tuđeg muža jer to ne piše?!
Kad govorimo o katoličkoj moralci, mjerodavna je Crkva iznad svakog pojedinačnog "filozofiranja". A ono što Crkva kaže nije plod pojedinačnog doumljivanja.

A što je to blud?

Prema grčkoj riječi ''porneia'' iz izvornika iz kojeg je prevedena Biblija; nigdje ne možeš zaključiti da je riječ o predbračnom seksu, već se pod tom riječi podrazumijevaju; prostitucija, incest, sodomija, bračna nevjera (ali se odnosi samo na žene), homoseksualizam, i to je sve.

Neki svojevoljno tumače Bibliju a drugi su je svojevoljno prevodili, nijedni ni drugi ne barataju neospornim činjenicama.