sara je napisao/la:
modus vivendi je napisao/la:
Zbog čega svi katolički apologeti kada se susretnu sa logičnim činjenicama koje ne idu u prilog predbračnoj čistoći ili apstinenciji od seksa izvan braka, bježe u područje teške i krajnje neopipljive (posve beživotne) filozofije?
Ostaje neoboriva činjenica, sam Bog nigdje nije rekao da je seks prije braka zabranjen, to su rekli ljudi, jednako kao što su svojevremeno rekli i da je potrebno kamenovati žene preljubnice (očigledno u suprotnosti sa 10 Božjih zapovijedi), da je moguće raspustiti ženu ako ti dosadi, da je dopušteno u ime vjere ubijati pripadnike druge religije, proglašavati nevine žene vješticama i spaljivati nakon višednevnog mučenja, prodavati oprost, kupovati položaje u visokoj crkvenoj hijerarhiji, štititi pedofile i sl.
To je tvoje gledanje na stvar. No, gledanje na drugoga s požudom jest grijeh. A što je drugo nego požuda kad se drugu osobu reducira iz bogatstva ljudskog na uporabnu vrijednost pa makar to bilo s obostranim pristankom.
Ti, odjednom vrlo fundamentalistički gledaš na 10 zapovijedi - hoćeš li tako i zapovijed o želji za tuđom ženom staviti u kontekst one o vlasništvu ili ćeš reć da se smije željeti tuđeg muža jer to ne piše?!
Kad govorimo o katoličkoj moralci, mjerodavna je Crkva iznad svakog pojedinačnog "filozofiranja". A ono što Crkva kaže nije plod pojedinačnog doumljivanja.
Neki to zovu požudom, i riječ je o vrlo malo izuzetno promiskuitetnih ljudi kojih se gnuša i svaki iole pristojni svjetovniji čovjek, dok normalni svjetovni ljudi, za seks trebaju i ljubav.
Apologetima predbračne čistoće, ne sviđa se činjenica da ljubav nastaje ipak izvan braka a ne u braku, a zašto im to toliko smeta, zato što se seks ljudi koji se jako vole više ne može sa lakoćom inkvizicije nazivati požudom.
Požuda je naime kategorija pornografije, a svi znamo da normalni ljudi koji se vole nisu pornografija.
Ljubav naime ne može izvan braka biti nešto zlo i odjednom postati dobro po ulasku u brak, zlo je zlo uvijek, ne može postati dobro.
''Ne poželi tuđeg ženidbenog druga'' tako piše u 10 zapovijedi, prema tome zapovijed je ''unisex''.
Crkva je vjerujem, bila jednako mjerodavna i kad je osnovala inkviziciju i provodila mučna ispitivanja nevinih ljudi koje bi potom spaljivala (''Ne reci lažna svjedočanstva''), vjerojatno je bila mjerodavna i dok je prodavala oproste (Nemaj drugog Boga osim mene''), pozivala na vjerske ratove (''Ne izusti imena Gospodnjeg uzalud'') u koje su čak i osobno išli i neki Pape (''Ne ubij'') itd.