Katolički odgovori

Ako sam ostavio dojam da opravdavam ubojstvo nerođenog djeteta, onda se ispričavam svima koje sam ranio. Više puta sam naveo da nema razloga za takav čin.

Ali s druge strane, ako će itko inzistirati nakon ove "isprike" da svojim postevima ohrabrujem ubojstvo, taj će činiti teški grijeh laži. Jedino analiziram zašto ljudi čine što čine, i na koji način možemo sprečavati pobačaj u budućnosti.

Simke, nemoj se osjecati napadnutim, nit mislim da se trebas ispricavati, pa ni meni. Nisi ti koji je to ucinio. A ja nisam mogla zamjerit mami, ljubav je bila jaca od boli. Vidim da zelis i pokusavas raspravljati o toj temi razumski, diskutiranjem, ali taj teski grijeh je sve samo ne razuman.

Samo sam htjela naglasiti preko svog iskustva kakve su to teske, prestrasne stvari, malo ljudi razmislja o tome kako to beba vidi i osjeca, i kakve traume mama ima nakon sto se odluci ubiti svoje dijete. Jer koliko god razumom ona sebi opravdavala kako je to samo "nakupina stanica", ono duboko sto joj je Bog usadio u dusu zna da cini najstrasnije ubojstvo i tu nastaje razdor izmedju psihe i duha, savjest pocinje polako nagrizati, stavljati teret, stvarnost pocinjenog grijeha i ulaziti u stanje teske patnje. Ali jos je gore ako svjesno ide ubiti bebu i zna za to. To je potpuni raspad sistema u njoj.

Tu je u pitanju duboka bol i nerazumni strah i sebicnost, tako da razumom se tesko moze dokuciti prava bit te stvarnosti koja se dogadja svakodnevno u tom izgubljenom hladnokrvnom svijetu. Jer beba je besmrtna dusa kao i mi, ali s nerazvijenom psihom i tijelom s kojim se ne moze obraniti kao sto se mi sada u ovom stadiju zivota mozemo. Ona ima pravo proci zivot kao i mi, ona ima pravo boriti se za raj, rasti u vjeri kao i mi, Bog joj daje to pravo sa zacetkom kao sto je dao nama i onda otkud nama pravo da uskracujemo ono sto je Bog dao?

Dijete vristi, vjeruj mi, kad ga se nasilno cupa iz sigurnosti maternice u smrt, samo sto smo mi gluhi i sebicni, slijepi jer slusamo samo usima, gledamo samo ocima, a ne cijelim svojim bicem, di nam je ljubav tada? Kada ne cujes vrisak nerodjene bebe, onda se dobro zapitaj kako ce Bog gledati na tebe, sto ce ti reci, da li place umjesto tebe za tom bebom, jer to je Njegova beba. Kao i ti i ja. Ovo pisem opcenito o svijetu, ne odnosi se na tebe, simke.

Beba je potpuno nezasticena, dana po milosti Bozjoj svojoj majci kojoj je onda ocito duznost stititi slabo dok ne ojaca. Bog joj to povjerava. Vjerujem da On to smatra jednim od najtezih, ako ne najtezi grijeh bas zbog te nesposobnosti bebe da se brani. Samo sam se zbog toga javila i opisala svoju bol, bar pokusala. Radi prave slike.

Bog te blagoslovio, simke!

Ups, sinke, pardon, pogresno sam napisala tvoj nick, hehe...

Jedna simptomatična situacija koja se dešava ovih dana u Hrvatskoj i pokazuje sav apsurd ponašanja modernog društva. Dominantno mišljenje (koje o tom društvu žele ostaviti oni koji ga zagovaraju) je kako se uvažava znanost i njena otkrića te na tome temelji djelovanje modernog („boljeg“) društva, za razliku od „nazadnog konzervativnog“ koje apriori odbacuje znanost. No da to nije tako pokazuje i slučaj liječnika iz Petrove bolnice. Kako je prenio HTV
Na pitanje Ustavnog suda kada počinje život, Etičko povjerenstvo Petrove bolnice odgovorilo je da život počinje kada se spoje muška i ženska spolna stanica.
Upit je bio upućen KBC-u Zagreb, koji ga je proslijedio u Petrovu bolnicu. Vezan je uz zahtjeve za ocjenu ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji.
Mislim da se sad digla prava hajka na njih jer bi njihova tvrdnja mogla dovesti do zabrane pobačaja koji nije zdravstveno opravdan. Na sve moguće načine se te liječnike pritišće jer su dali dosta težak znanstveni argument koji ide u prilog vjerovanju mnogih ali ne ide u prilog liberalnog kruga koji pravo na abortus smatra civilizacijskim dosegom modernog društva. No znanost se ne može obazirati na nečiji svjetonazor pa ni neoliberalaca već mora tragati za dokazivanjem istine inače nije znanost već nečija filijala koja samo potvrđuje što pojedini svjetonazor misli.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Jedan članak iz večernjeg koji je stvarno zbunjujući:
Tuži bolnicu jer joj je sin preživio pobačaj

Njezino dijete, je danas tinejdžer ali njoj ne smeta tužiti Petrovu bolnicu zbog neuspjelog pobačaja?!

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Majka tinejdžera (njezin te identitet njezina djeteta kao i podatke na temelju kojih bi eventualno bili prepoznati ne otkrivamo isključivo radi njihove zaštite), u svoje i u ime svoga sina vodi spor u zagrebačkoj Palači pravde protiv KBC-a Zagreb, od kojeg tužbom traži ukupno 2,383.752 kuna odštete.

Patologija par exellance, dakle tužbu podnosi u ime sina zato što je živ...???

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Ovaj događaj i još par iz Firence i Zagreba prokomentirao je, na sebi svojstven način, Boris Beck u Nacionalu: Abortus kao lijek za majčine financijske probleme
Zaključak njegova komentara:
Ali baš je tehnologija smrtonosna: moja je majka uz dvoje djece imala i dva pobačaja, a i otac moje supruge je neuspjeli pobačaj - bio je deveto dijete i majka bi ga od straha pred siromaštvom abortirala da je imala na raspolaganju usavršenije metode od preskakanja gromača (a on je na kraju završio fakultet i sagradio dvije kuće). Zapravo svi dugujemo život liječnicima koji nam prije rođenja nisu prepisali smrt kao lijek za sve majčine financijske probleme.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Akt Slobodna izbora; definitivno jest, ako sloboda ne narušava prava pojedinca (npr. ako se doktora ne sili na izvodi abortus).

Smrt se ne može birati, ali pitanje je što je živo ljudsko stvorenje a što to nije.

Koje su karakteristike ''živog tkiva'' koje ga čine višom razinom ''životom''?

I spermij je živ, živa je i jajna stanica, ali dal' oni imaju karakteristike živog čovjeka?

Dal' spojeni imaju karakteristike života ?

Što je s pravom djeteta koje se ubija?


Ukoliko se pri tome poštuju znanstvena spoznaja i razumsko zaključivanje nema razloga da se abortus ne smatra ubojstvom. Ostalo je samo pravni argument da to zakon dopušta te po toj logici abortus ne bi bio ubojstvo, no to je tanak argument.



Stručnjaci iz Petrove su jasno rekli da život počinje začećem što je sasvim razumski stav. Staviti sebe u poziciju da se odlučuje što je viša razina života kad je u pitanju čovjek je neumjesno jer postoje ljudi čija je kvaliteta života osjetno manja (invalidi, retardirani...) međutim s pravom ih se smatra ljudima.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne lupaj! Iz samog spermija nikada neće nastati čovjek. Ono što je od čovjeka začeto, čovjek je, Osim toga liječnici vrlo lijepo potvrđuju da ljudski život počinje začećem. A ako nije ljudski život, a molim lijepo kad se taj "nedefinirani" život pretvara u ljudski? Jer znamo ako trudnoća prođe uredno, rađa se čovjek - dakle kada je "to" postalo čovjek?

To je pitanje prejudiciranje odgovora na pitanje: ''što je to ljudski život?''

Ako nakupina od 10000 stanica nije ljudski život (nema mozak, nema krvotok, nema svijest, nema skoro nikakve ljudske funkcije) već tek jedno u nizu mnogih živih tkiva, onda ne možemo govoriti o ''pravima'' živog tkiva. (primjeti da sam napisao ''Ako'' jer smatram da znanost o tome još mora dati konačni odgovor)

Ako pak takvo ''živo tkivo'' smatramo ljudskim životom a uklanjanje istog ubojstvom, onda moramo ubojstvom smatrati i vađenje bubrega i drugih organa i tkiva zbog medicinskih razloga.



Razumskim zaključivanjem dolazimo do činjenice da živo tkivo od nekih 10000 stanica (oplođena jajna stanica) nije ništa drugačije od živog tkiva od možda 200000 (druga tjelesna tkiva), nijedno ne posjeduje ni inteligenciju niti može preživjeti kao samostalno i razumno stvorenje.
Dakle, u ranoj fazi, ne postoji skoro nikakva razlika između bubrega il slijepog crijeva ili oplođene jajne stanice, štoviše bubreg ima daleko više funkcija i daleko je autonomniji nego taj embrij u tom trenutku.

U Bibiliji se baš i ne priča o abortusu, pogotovo ne u kontekstu ubojstva, što i nije čudno, jer Biblijski ljudi jednostavno nisu bili na današnjoj razini spoznaje u pogledu medicine i znanosti.



A većina drugih stručnjaka svugdje po svijetu, rekla je suprotno, osim toga ti ljudi u Petrovoj su praktičari a ne znanstvenici i što također nije zanemarivo, velikim dijelom su vjernici, pa samim time ne mogu biti nepristrani.


Oho hoo pa ne možeš uspoređivati invalide sa živim tkivom od nekih 5000-10000 stanica, i kao invalidi, imaju ama baš sva obilježja čovjeka a te stanice imaju obilježja bilo kojeg organa bilo koje životinje.

S jedinom zanemarenom razlikom da se iz bubrega neće razviti živi čovjek, a iz zametka ipak hoće. Znanost pak nije kompetentna za odgovor na pitanje kada počinje život jer ono ne pripada domeni pozitivne materijalne stvarnosti, nego duha – a odatle je logički prilično jednostavno zaključiti, da to mora biti onaj trenutak od kojeg počinje prirodni neprekidni razvoj budućeg novorođenčeta. A to može biti samo začeće.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Nebitno, jer u trenutku u kojemu to tkivo ima tek 10 000 stanica, nikako nije riječ o živom čovjeku već samo i isključivo samo o živom tkivu koje se uopće ne razlikuje od bilo kojeg drugog živog tkiva.
Ako bismo gledali što će se dogoditi u budućnosti i što će tek(!) jednom možda postati živi čovjek, onda bismo ''život'' trebali braniti još daleko prije samog začeća, dakle morali bismo muškarcima i ženama zabraniti normalan svakodnevni život. Čudiš se ovom zaključku?
Stvar je posve jasna, svakodnevnim životom koji je obilježen stresom, upijanjem toksina i razno raznih štetnih utjecaja, muškarci i žene si potencijalno smanjuju šanse za začećem jer bitno utječu na svoju plodnost.
Ako malko istražiš što sve može izazvati neplodnost žena i muškaraca, bit ćeš šokiran koliko je mnogo utjecaja koji mogu izazvati neplodnost i koliko su isti prisutni u svakodnevnom životu svakog čovjeka.

Prema tome, tko god želi štititi budući ljudski život, trebao bi tražiti zabranu svakodnevnog života svakog čovjeka, kako svakodnevni život nebi pojedinca učinio zatvorenim prema životu ili kako ga nebi učinio samoabortivnim.

To nitko ne može reći sa sigurnošću, može se nakon nekoliko dana dogoditi spontani pobačaj i živo tkivo osta samo živo tkivo.


Meni je strašno žao što ti moram reći; mi ne živimo isključivo u duhovnoj stvarnosti, sviđalo se to tebi ili ne, živimo u itakako materijalnom i fizičkom svijetu, a za posve duhovni svijet, žalim ali morat ćeš pričekat do smrti.

Oplodnja se događa prvenstveno iz fizičkog čina, tijelo je prvenstveno fizička činjenica, biologija je opipljiva i fizička stvar, jest u svemu tome postoji i duhovna komponenta, ali fizička je naprosto dominantna.

Ako se dogodi pobačaj, onda je nastupila smrt! Dakle više nije živo.
Teze o bubregu itd su smiješne. Oplođena jajna stanica sadržava sve, ama baš sve što čini čovjeka, jasno u početnoj fazi. To nema niti jedan organ niti bilo koje tkivo. i ovo je neko normalno znanje na minimalnoj razini gimnazije. No, ja od tebe, modus, nisam čula kad to "nešto" postaje netko - točno, decidirano. Ovako samo izvrdavaš i nudiš odgovore koji to nisu.
I navedi gdje to liječnici tvrde da život ne počinje začećem, kao i po kojoj to logici ginekologe Petrove koji se bave i umjetnom oplodnjom(!) trpaš u vjernike?

Zametku je u trenutku začeća određena komplenta genetska struktura, dakle riječ je o posebnoj jedinki koja će ovu bitnu karakteristiku zadržati cijelog života. Iz bilo kojeg drugog tkiva neće se ništa razviti i broj stanica tu ne igra nikakvu ulogu, nego pitanje koji je njegova bit. Usporedba pak je potpuno promašena jer ne raspravljamo o potenciji nego realizaciji određene stvarnosti. Činjenica je da upravo od začeća počinje razvoj ploda koji će kasnije biti rođen, a ne iz neoplođenog sjemena iz kojeg se samo po sebi neće ništa razviti.



Moguće je i to, ali mi promatramo stvar u pravilu, ne izuzetku - koji je iz te perspektive identičan namjernom pobačaju. Bitno je za nas pitanje iz koje se točke može reći da će se po prirodnom toku stvari roditi dijete. A to je, jasno, začeće.



Nisam to ni tvrdio, nego da se pitanje života ne može objasniti iz perspektive materijalnosti svijeta (koja za to nije ni mjerodavna).



Ali zato život nije dio fizičke zbilje, nego duhovne, i na taj način ga trebamo promatrati. Zato ni prirodne znanosti nisu mjerodavne za pitanje definicije života.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)