modus vivendi je napisao/la:
Raspitaj se u kojem svijetu i u kojem vremenu živiš, napravi malenu anketu među ''vjernicima'' pa ćeš vidjeti o kolikoj je većini riječ.
Ja tvrdim a ti slobodno ispitaj, 95% vjernika živi u neprihvaćanju cijelog niza kontroverznih crkvenih pogleda na svijet, to je žalosno velika većina, koja bi trebala nekome biti alarm, ali kako vidim nije nikome, već se živi u kolektivnom poricanju.
Dobro kažeš, napravi „malenu anketu među „vjernicima“ pa ćeš vidjeti“. Stvar jest u tome što je „vjernicima“ takva ankete potrebna, a vjernicima nije.
Međutim, ono što ti nikako ne shvaćaš jest da čovjek nije stvorio Boga, Bog nije čovjekova izmišljotina (što u suštini predstavlja tvoj prikriveni stav u svakoj raspravi), da bi se mogao ljudskim stavovima, odnosno anketama ili ne/demokratskim metodama prilagođavati suvremenoj potrebi većine. Čovjek je Božje stvorenje i bez Boga je ništa.
Crkva kao živuće Kristovo tijelo na zemlji ima pravo (i obvezu) brinuti se o vjernicima, iznositi stavove o svim sferama života svojih vjernika, u što spada i seksualnost ili spolnost. Moguće da je ljudska spolnost unutar sakramentalnog braka mjesto gdje je Bog čovjeku dao toliko dostojanstvo da ga je skoro izjednačio sebi, stavio ga na poziciju vlastitog sudionika u stvaranju. Međutim, nigdje kao u spolnosti suvremeni čovjek nije toliko lišen dostojanstva, toliko prodan, pretvoren u sredstvo zabave, izmanipuliran, izvitoperen i obezvrijeđen.
Ne mislim pod ovim da je ljudima spolni život dan samo kao sredstvo produženja vrste, jer ćeš zasigurno to tako protumačiti, nego da je ljudima dan kao dar koji je puno više ili bolje reći puno potpunije od toga.
Citat:
Od kada je crkva počela po tome čeprkati a jest kroz izuzetno miješanje u pitanja seksualnosti, od tada i ljudi kojim se to ne sviđa imaju pravo, pa čak i dužnost propitivati stvari po tom pitanju.
Nekim ljudima se ne sviđaju stavovi Crkve, pa što? Ja tu "čeprkanja" ne vidim, štoviše drago mi je da me moja Crkva može uputiti što je kršćanski ispravno u nekim dvojbenim situacijama. Ne postoji nikakav zakon koji nalaže pripadnost Crkvi. Crkva jest sakrament spasenja ponuđen svima, ali ne mora je svatko prihvatiti. Kome se ne sviđa, u slobodi je Crkvu prihvatiti ili napustiti.