Kamo sreće da vidim naše svećenike kako ophode ljude po cesti. Ja im zbog pristupa skidam kapu. Trebaju svećenici izaći na ulicu i pričati i sa nevjernicima.
Da, da... ja jako volim kada negdje putujem javnim prijevozom, ili kada nekoga moram cekati u gradu, da me zabavljaju Jehovi svjedoci ili Hare Krishne. Jos kada bi i katolicki svecenici isli po ulicama i salijetali ljude, pa gdje bi bilo kraja zabavama.
U osnovi Jehovi svjedoci su siritelji pesimizma. Oni mogu pridobiti samo nekoga tko je u jakoj depresiji. Ako je osoba optimisticna, ne mogu joj nikako prici.
Evo jednog mojeg razgovora s Jehovim svjedocima (zaustavili me na ulici):
JS: Sta mislite vi o stanju u svijetu?
Ja: Stanje je super!
JS: Pa kako super, vidite li vi sve ove muke i katastrofe?
Ja: Sve je to u redu, decki, nista ne brinite. Svjetski kapitalizam je pred raspadom. Prije 30 godina smo se oslobodili komunizma, sada je na redu kapitalizam. Ova kriza je samo osnazila poduzeca u vlasnistvu zaposlenika i potrosaca. Eticne banke u uvjetima krize biljeze godisnji rast od 30%, John Lewis Partnership je kao radnicko poduzece u Britaniji pretekao Marks & Spenser. U SAD je postotak zaposlenika koji su suvlasnici poduzeca u kojima rade presao 15% Drustveno poduzetnistvo je postalo vazna poluga razvoja...
JS: Dobro to, ali bolesti?
Ja: Pa bolesti nisu tako strasne. Danas je smrtnost od njih daleko manje nego ranije. Zivotni vijek je produzen vise nego ikada ranije u povijesti. Znanost napreduje, iznalaze se novi lijekovi. I to ne samo konvencionalni, nego i mnogi alternativni koje mogu ljudi sirom svijeta koristiti badava ili vrlo jefino...Kultura prehrane i higijene nikada nije bila na visoj razini...
JS: Dobro to, ali sta kazete na bolesti u proslosti? Pokosile su pola svjetskog stanovnistva.
Ja: Istina, ali mi smo danas potomci onih koji su prezivjeli. U genima nosimo prirodnu otpornost. Danas ako i izbiju negdje kuga i kolera, oboli samo 10tak ljudi, a i oni prezive. Ne izbijaju vise masovne epidemije jer je covjecanstvo otporno...
JS: U redu, idemo mi... ugodan vam dan!
Ja: Cekajte momci, gdje cete...