Svi znamo da je unazad tjedan dana zahladilo, jesen je prošla i došla nam je zima...barem u klimatološkom smislu.
No, nekako u tom razdoblju počeli su prosjaci "žicati" pare na ulici. U tom "žicanju" i jest problem. Shvaćam ljude koji zbilja nemaju, pa čak nemaju ni snage za moliti nego leže/sjede na pločniku i ispred sebe imaju kapu/kutiju u koju se ubacuju novci. Njima uistinu je sitniš nešto najmanje što možemo dati... "Žicaroši" često su dobro i obučeni, da ne kažem da znaju imati i obojanu kosu, a pazite sad ovo: točno biraju koga će i pitati. Da, zvuči nevjerojatno, ali ove godine mi je već prisjelo što sam neka (uredna i našminkana) lica vidio nekoliko puta unazad par godina i odlučio sam, nakon što sam odbio dati novac (kojeg nisam imao uza se...točnije, nisam imao sitno), zastati i proučiti kretanje tih osoba. Pogađate...točno biraju koga će pitati i uvijek imaju pripremljen govor.
Najviše me iznenadilo kada me jedna osoba s mentalnim poremećajem (ali isto uredna i sređena) pitala za 20 kn. Kada sam rekao da nemam i da pita druge ljude koji su isto bili na trgu, rekla je da "oni neće dati" i kada je vidjela da i dalje ne popuštam, otišla je u drugom smjeru i nije pitala nikog pored koga je prošla. Da...neće dati jer ne pita (druge).
Kao da ti žicaroši imaju neki ugrađeni radar ili svoje obavještajno podzemlje gdje dilaju jedni drugima informacije koga mogu žicati pare. Pa zar to nije onda iskorištavanje tuđe dobrote?
Isto tako, koliko mi je poznato, Romi znaju svoju djecu tuči ako ne skupe onoliko novaca koliko su prikupili dan prije. Pa stoga im dati novce je dvosjekli mač. Tako sam danas i imao slučaj kada je jedna mlada Romkinja na relativno novom biciklu (prodaj bicikl, anyone?) pozvonila i tražila da joj dam nešto novaca jer je došla zima. Pitao sam je koliko novaca želi, pa mi je odgovorila koliko god dam. Otišao sam u kuću i donio joj 10 kn. Na to mi je onako sva nesretna rekla kako ih ima mnogo i kako su joj potrebni novci jer su gladni. Podsjetio sam je da sam je pitao koliko traži, što je i potvrdila ali je i dalje istodobno nastojala zadržati onaj profesionalni žicaroški pristup dok joj je tijelo odavalo tjeskobu i nervozu. Jesam li joj napravio uslugu? Mislim, ako će zbog tih mojih 10 kn ona imati problema, je li bi bilo bolje da sam je potjerao?
Da me se krivo ne shvati, za 10 kn koje je dobila samo od mene, za taj dan si može kupiti 1kg griza i još joj ostane par kuna...Dakle, da je hrana u pitanju, bila bi zahvalna do neba.
Ono što bih isto pitao jest je li ispravno takve žicaroše otpiliti sa činjenicom kako postoje karitativne ustanove i neka tamo potraže pomoć ukoliko im je potrebna? U državi gdje postoji socijala, je li uopće "žicanje" potrebno? Mislim...onaj Romkinji sam tako rekao kako u mojoj ulici ima 60 kuća i da 10 kuća da po 10 kn, to joj je 100 kn za taj dan. Dakle, pored socijale još imate i 3000 kn mjesečno, ako bi ste slijedili taj tempo. Nismo li onda mi koji dajemo novce takvim ljudima isto čimbenici koji su od žicanja napravili unosan posao i tako naštetili i onima koji su zbilja u potrebi a i društvu u cjelini potičući ljude na takvu vrst posla?
Gdje povući granicu?
Login
Registracija
FAQ
Traži
