Katolički odgovori

U kontekstu Isusovog ućenja, siromaštvo duhom,
jest blaženstvo. Kroz Bibliju ima prepuno opisa
onih koji su siromašni duhom, obićno se navodi da su to ljudi
smjernog i skrušenog duha na koje Bog svraća svoj
pogled i s njima i u njima voli prebivati.Siromašni ljudski duh
priznaje pred Bogom svoju duhovnu nedostatnost i nedosljednost,
te ako izrazi želju, da ga Božji duh ispuni, Bog je dosljedan
svojem obećanju ispunja i vlada ljudskim duhom i dušom,
ali samo onom koji mu to dopusti. Dakle, umrijeti samom sebi,
a dati Bogu priliku da oživi u nama, smanjiti vlastiti ego,
a dozvoliti da se kroz nas oćituje Bog i oslanjati se na Njegovu milost,
naćin je na koji se dobiva mjesto u Kraljevstvu Nebeskom.
Neophodan uvjet za primanje Kraljevstva Nebeskog, jest
naše priznanje...da smo siromašni duhom...!!

NADAM SE da ce Gospodin ispuniti to obecanje "blago onima".
Svatko je barem nesto od toga zasluzio u ovom svijetu punim patnja

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Gospodin je vjeran svojim obećanjima,
pored svih patnji...Nebo se ne zaslužuje...!!
Ali je zato... Milosrđe Božje bezgranićno...!

Slažem se s tobom Domenika, Nebo se ne zaslužuje, niti mi tu nešto od Boga dobivamo po zaslugama.
Nego sve po milosti Njegovoj. Iskreno, sklizak mi je taj "teren",
i često se ulovim kako mislim da sam štošta zaslužila (pohvalu, nekakvo priznanje od najbližih...da sam nešto dobro napravila.... itd.)
a kad mi Bog otvori oči , vidim da sam uhvaćena u zamku i hranim svoju taštinu i oholost.
Inače, nadam se tom siromaštvu.

Blago siromasima duhom njihovo je kraljevstvo nebesko!
Ove riječi u proturječju su s našim životnim iskustvom, jer kako može biti blago onome koji je u nečemu siromah?
Jer kada za nekoga kažemo da je siromah, mislimo na nedostatak potrebnih dobara, siromah je onaj koji je ovisan o drugima
i potreban mu je drugi da bi preživio.
Siromah duhom je onaj tko najprije sam sebi prizna da je u potrebi, a onda može to priznati i Bogu. On se ne oholi, ne drži da je sve ovisno o njemu, već o Bogu.
Mnogi misle da su "siromašni duhom" zapravo oni koji ničeg nemaju u sebi, ni znanja ni talenata.
No, 'siromaštvo u duhu' je rezultat duhovnog hoda, jer do te jednostavnosti treba narasti. Siromašan u duhu je onaj koji je naučio da se mora umanjivati kako bi Bog u njemu mogao rasti.
Dakle, "Blago siromasima duhom" označava one koji su pred Bogom siromasi.