Katolički odgovori

Molim objašnjenje što spada u teški grijeh?

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Citiram Don Damira Stojića;

"Da grijeh bude smrtan, mora sadržavati tri elementa: mora se raditi o teškom prekršaju, on mora biti počinjen u potpunoj slobodi i pri potpunoj svijesti. Ako jedan od ovih elemenata fali, ne umanjuje se objektivna vrijednost počinjenog čina, ali subjektivna težina grijeha može varirati. Taj isti grijeh se naziva „smrtni“ jer uzrokuje „duhovnu smrt“, tj. teško nas odvaja od Boga. Što se tiče odrješenja, ne samo da se može dobiti odrješenje od smrtnog grijeha, već Crkva traži da se oni u ispovijedi nužno ispovijedaju i na kraju ispovijedi se od njih daje odrješenje. Od lakih grijeha se odrješenje može dobiti i pri pokajničkom činu u misu. Jako bih vam želio nešto naglasiti – ne bojte se! Isus je umro za nas i za oproštenje naših grijeha."

A što ako u ispovijedi nisi ispovijedio neki smrtni grijeh, a mislio si da je laki, nisi prepoznao, SVE drugo važno si rekao?

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Pa ako te muči savjest, onda ti preporučam da čim prije odeš i to predaš Isusu u sakramentu ispovijedi...kažeš lijepo tako kako si ovdje napisao-nisi znao i opet ti je sve oprošteno...puno puta sam se sreo sa takvim problemom...bilo je vremena kad sam svaki dan morao na ispovijed.

još jedno pitanje.
A moram li?
Rekao mi župnik da je što zaboravim ili nisam prepoznao uključeno, i ja nisam siguran jel to smrtni grjeh jer ja taj neki grjeh nisam počinio s nakanom da počinim smrtni grjeh.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Najvažnije je kako tebi nalaže savjest, iako ako se čovjek previše preda grijehu...savjest počinje na neki način kržljati i ne funkcionira kak spada, jer čim se predaš grijehu odvojio si se od Boga. Ako ti veliš da nisi namjerno i potpuno svjesno učinio smrtni grijeh...ok ali sad si shvatio tj. Duh Sveti ti je dao do znanja preko savjesti da si teško sagriješio...zato te i kopka i postavljaš pitanja, neda ti mira, ne znam zašto ga jednostavno ne ispovjediš...Postoji velika ili životna ispovijed, u kojoj čovjek ispovijeda sve grijehe svog života...ne zato jer ne vjeruje da mu nije oprošteno nego jednostavno da i čovjek sam sebi na neki način oprosti i da preda grijehe koje možda nije nikad ispovjedio ili ih je zaboravio ispovjediti pa mu savjest nalaže da ih ispovjedi. Ispovijed vrijedi samo ako se istinski preispitamo, ispovjedimo i pokajemo... mnogi ljudi nisu svjesni svojih grijeha, jer žive u neznanju, nedovoljno čitaju Sveto pismo, ne preispituju svoj život i postupke. Npr. osoba čita horoskop, ona ne zna da je to grijeh protiv prve zapovjedi... nije u stalnom kontaktu sa Gospodinom, ide na ispovijed jednom godišnje bez ikakve pripreme, preispitivanja... taj grijeh mu je oprošten jer nije bio svjestan grijeha ali posljedica grijeha ostaje jer osoba i dalje griješi na taj način i ne kaje se radi toga... jer je u neznanju i nije se dovoljno predao vjeri i Bogu da postane ono zbog čega je i stvoren... a to je da u svetosti služimo Bogu... "budite sveti i neporočni" kaže sveti Pavao. Zato ljudi dolaze sa ispovjedi i dalje ih nešto tišti, muči, ne ide im, jer se odmah nakon ispovjedi predaju istom grijehu i ne pokušavaju ga izbjeći. Kako da te Gospodin oslobodi grijeha ako ti sam to ne želiš??? Ako nisi siguran da li je smrtni ili nije odeš i prije ispovjedi razgovaraš sa svečenikom o toj stvari ili grijehu...ako nisi zadovoljan sa njegovim odgovorom odeš drugom svečeniku... važno je da primiš mir od Gospodina i da živiš u miru bez obzira na okolnosti svijeta... Sve u svemu tome ispovijed i služi, da primiš mir.

U redu, puno hvala na svim savjetima i pomoći, dovoljno je.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"