Katolički odgovori

Može li netko od teologa objasniti što je Sedevakantizam (eng. Sedevacantism)? Kakva su uvjerenja pripadnika tog pravca, kao Tradicionalnih katolika i mogu li se oni uopće zvati katolicima?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Sedevakancija nije nikakav pravac. Sedevakancija je kada umre neki papa, a još nije izabran novi. Sedes = sjedalo, tron, stolica...; vacantia upražnjenost.
No, nikad se nezna. Sljedbi i raznih pravaca kod ljudi nikad ne nedostaje, pa i onih najčudnijih.

http://en.wikipedia.org/wiki/Sedevacantism

Isus je prije smrtne borbe u Maslinskom vrtu molio za Petra kako bi njegova vjera bila čvrsta tako da se ostvari njegovo obećanje kako Crkvu vrata paklena neće nadvladati (Lk 22,32 - Mt 16,18), i s obzirom na djelotvornost Isusove molitve pouzdano znamo da se to neće dogoditi - da nijedan krivi nauk neće nadvladati službeni autoritet kojemu je Isus povjerio da pase njegovo stado i tako naučavati neko drugo Evanđelje. Tu zasigurno spada i sporni modernizam ukoliko se u svom predmetu uopće dotiče onoga što je bitno za naše spasenje. Ispitujmo duhove i vjerujmo sv. Pismu, čije je svjedočanstvo nepogrešivo i neuništivo.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Dakle prema http://en.wikipedia.org/wiki/Sedevacantism:
Sedevakantizam je grupa unutar takozvanih Tradicionalnih katolika koji u cjelini, duguju svoj nastanak protivljenju i odbijanju teoloških i stegovnih promjena nakon Drugoga vatikanskog koncila (1962-1965).
Sedevakantisti tvrde da je Sveta Stolica prazna od smrti Pape Pia XII 1958 (ili, prema nekim, od smrti Pape Ivana XXIII u 1963).
Sedevakantisti vjeruju da Pape: Pavao VI (1963–1978), Ivan Pavao I (1978), Ivan Pavao II (1978–2005) i Benedikt XVI (2005-) nisu pravi katolici ni istinski Pape već ozloglašeni heretici
Izraz "sedevacantism" je izvedenica od latinske fraze sede vacante, što doslovno znači "stolica je prazna".
Neke druge male grupe tzv. Tradicionalnih katolika imaju svoje vlastito viđenje jer su izabrale svog vlastitog papu. Budući da oni drže da je Sveta Stolica na čelu s njihovim kandidatom i zbog toga nije zapravo slobodna, nisu sedevakantisti u strogom smislu. Međutim, pojam "sedevacantist" često se primjenjuju i na njih jer su odbili, općenito prihvaćenu pontifikalnu sukcesiju.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Krasno! očito me vrijeme pregazilo. Dakle, nastala još jedna sekta u Crkvi za koju nisam znao. Nadam se da ih kod nas nema. Barem se tako nadam.

Nije to tako nova stvar Angeluse, bar kad se pogledaju tko su oni i kad su živjeli i radili.

Najpoznatiji pripadnik je:
Francis Konrad Schuckardt (srpanj 10, 1937-studeni 5, 2006) Taj traditionalni katolički biskup je prvi poznati biskup u Sjedinjenim Državama, koji je 1968 godine pristao uz sedevakantizm , On je osnovana Kongregacija Marije Bezgrešne Kraljice (CMRI) i Tridentine Latin Rite Catholic Church (TLRCC).

Schuckardt-ov suradnik Daniel Q. Brown, koji je bio rimski katolički laik i napustio Katoličku Crkvu jer je bio nezadovoljan s reformama Drugog vatikanskog sabora. Browna je „biskupom“ 1969 proglasio Hubert A. Rogers iz engleske Starokatoličke crkve..

Japanski laik, Joseph of Jesus and Mary Yukio Nemoto (1925-1988), osnovao je 1970, sedevakantističku grupu pod nazivom Seibo No Mikuni.

Još jedan lik iz sedevakantizma je Fr. Joaquín Sáenz y Arriaga, teolog isusovac iz Meksika. On je iznio sedevacantist ideje u svojim knjigama The New Montinian Church (August 1971) i Sede Vacante (1973).. Njegov beskompromisni tradicionalizam doveo ga je do ekskomunikacije iz Crkve 1972 godine.

Ostali poznatiji svećenici sedevakantisti su:

Dominikanski teolog fra. Michel Louis Guérard des Lauriers,
Nekoliko učenika na SSPX sjemeništa na Econe u ranim 1970. - Richard Williamson, Daniel Dolan, Anthony Cekada i Donald Sanborn - koji su se izjasnili da su sedevakantisti. Tri od tih četiri osobe su sada „biskupi“ u tradicionalističkom pokretu.

Engleski župnik fra. Oswald Baker, (1915-2004) bio je kontroverzan katolički svećenik, koji je odbio redovni obred i inzistirao na tradicionalnoj latinskoj misi. U početku je podržan od Društva sv Pio X, ali otac Baker pristao uz sedevakantizam godinama je radio samostalno.

Američki misionar fra. Lucian Pulvermacher, koji je napustio rimokatoličke crkve u 1976, u listopadu, 1998 malobrojni sljedbenicu su ga izabrali za „papu“ s imenom "Pio XIII."


Mislim Angeluse kako imaš pravo , kod nas nije bilo takvih u većem broju, tek možda u zadnje vrijeme, neki u duhu tog pomodarstva ustaju protiv Drugog Vatikanskog koncila. Što i nije čudno jer kad bolje pogledaš, ako se tom otpadu od Katoličke Crkve, pridruži laik odmah može postati kvazi biskup, a ako se pridruži svećenik može exspres postati kavzi „papa“.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.