Katolički odgovori

Idem cijeli zivot u crkvu , ponekad i radnim danom a ne samo nedjeljom kao vecina katolika. Ali sam primjetila da cim se odam nekom grijehu mada to ne mora bit veliki grijeh, npr. Prozdrkjivost u jelu i pilu, Bog me iduci dan necim kazni , i bude mi tako lose da cijeli dan provedem u sobi uplakana. Promislila sam da me Bog time mozda zeli uvesti na neki visi duhovni nivo ali kad gledam neke koji opce ne idu u crkvu i zive razvratno, njima je uglavnom dobro i kao da ih bog ne kaznjava. Zasto se to dogadja, zasto je grijeh uzivati u necem materijalnom ako nikomu ne skodi ?

Nema sreće izvan Boga i zato smo u grijehu nesretni svi, i vjernici i nevjernici.
Bog nam uvijek želi dobro, a kada griješimo sami sebe udaljavamo od Boga, i time zapravo sami sebe kažnjavamo.
Svaki, baš svaki grijeh škodi i nama ali i ljudima oko nas. Ne postoji grijeh "koji nikome ne škodi".

Na primjeru proždrljivosti, tom neumjerenošću prvo štetimo vlastitom zdravlju, dakle sebi.
Zatim, dok mi imamo previše, drugi je gladan. U Hrvatskoj 1/3 kućanstava živi u siromaštvu, a proizvođači koji nagovaraju na sve veću konzumaciju zajedno sa ljudskom proždrljivošću rugaju se onima koji nemaju.
Tako se hrani počinje robovati, umjesto da ona koristi nama, našem zdravlju, i da njome razveselimo bližnje koji je nemaju toliko. Pravo uživanje je kada hrana ima svoju istinsku svrhu i kada se koristi umjereno.
Mada se nama gledajući izvana netko čini sretan u svom grijehu, nema u grijehu sreće za nikoga, to je samo zavaravanje.

Ja bih rekla da Bog odgaja svakoga na određen način. Kao što grijeh povlači za sobom drugi grijeh ili zlo (tj. "kaznu"), tako postoji i suprotno: blagoslov i dobro nose sa sobom još blagoslova i dobra - ali istina, nije uopće riječ o materijalnome / ili užitku.
Jedan svetac je rekao: Čistilište počinje već ovdje na zemlji; pa tako, ako doživljavate svojevrsne "kazne" ili trpljenja neposredno nakon grijeha, blaženi budite jer nećete zbog toga trpjeti gore u životu vječnom...
Sjetite se bolesnog, siromašnog Lazara i onog bogataša iz Isusove prispodobe... Kako im je različit završetak, a kako su ih na zemlji različito držali "sretnima".
Sv. Jakov u Poslanici kaže: Radujte se kad upadnete u različite kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa spasenjem.

Posljednja knjiga Starog zavjeta, Knjiga proroka Malahije, posebno opominje da se čuvamo takvog razmišljanja da su drugi "sretniji koji ne mare za Boga", te da čak mislimo da je Bog na strani takvih oholica te da ih neće kazniti po svojoj pravdi. Posljedično samosažaljenje nas vjernika kojima "nejde baš u životu" uvreda je Bogu i pokazatelj koliko se ustvari malo uzdamo u Njega kada dođu kušnje. Takva razmišljanja i osjećaje manje vrijednosti treba odbaciti i sve svoje pouzdanje staviti u Boga i posvetiti se vjeri, molitvi, ufanju i ljubavi, kao što je On rekao.
Treba se moliti da u svim svojim razapetim osjećajima osjetite Njegovu blizinu i ljubav, i postojani mir koji sa sobom donosi!