Katolički odgovori

Katolički roditelji bi trebali pomoći djeci da sudjeluju u euharistijskom životu. Crkveni zakoni obvezuju od navršene sedme godine života (ZKK 11), dakle ne postoji obaveza nedjeljne euharistije dok dijete nije na to razumom spremno.
No Zakonik kanonskog prava kaže još:
"Roditelji, budući da su djeci dali život, imaju veoma tešku obvezu te pravo da ih odgajaju; zato je dužnost ponajprije kršćanskih roditelja da se brinu za kršćanski odgoj djece prema nauku predanu od Crkve." (ZKK 226)
Temeljna obaveza roditelja je da pouče djecu u vjeri i pripreme ih za euharistijski život. Zato bi trebali pripremati djecu i prije sedme godine da sudjeluju u euharistijskom slavlju onoliko koliko su za to sposobna. U svakoj pojedinoj obitelji će se to drugačije ostvariti. Nisu sva djeca spremna ili željna biti na misi, a i mnogim roditeljima će biti teško dovesti malu djecu na misu. No cilj je da dođu kada i koliko budu na to sposobni, i ako to još nisu, trebamo ih upoznavati s Crkvom, u početku možda s kraćim posjetima, te ih postepeno produljivati. Ići u Crkvu može za njih biti povlastica i nešto što oni žele raditi.
Dok dijete ne može potpuno shvatiti sve što se dešava na misi, može sudjelovati na svoj način. Može pjevati, i obitelj može nekad zapjevati te pjesme i kod kuće. Ako se Oče naš moli često kod kuće, djeca će se radovati da ga mogu izgovoriti i na misi. Svaka obitelj će za sebe naći najbolji način kako pripremiti djecu za euharistiju.

Zanima me kako oni koji imaju djecu pripremaju i dovode djecu na misu?
Mi često idemo odvojeno jer su djeca mala. Djeci je lijepo malo biti u crkvi i slušati pjesme, pa još više igrati se u parkiću preko puta crkve, ali mi tada ne možemo u potpunosti čuti ni doživjeti euharistiju.

Navika, navika, tako djeca zavole objekt, ljepotu druzenja, a ostalo dolazi spontano. Prvi dolasci i ulasci u Crkvu pamte se dovijeka. Tako je kod mene bilo.

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

Ovo je jedna nadasve osjetljiva tema na trećoj godini posvetili su cijeli jedan kolegij iz kateheze ovakvim pitanjima.

U osnovi sažetak jest:

Djecu do dosezanja dobi u kojoj počinju upotrebljavati razum (školska dob) ne treba siliti da idu u crkvu niti i nasilu učiti molitve itd.
Preporuča se poticati dječju znatiželju po tim pitanjima, ali stati s davanjem odgovora kad se zasite.
Pružati pozitivan primjer i poticati oponašanje.
Voditi u crkvu na misu za blagdane tipa Božić i Uskrs kako bi dijete osjetilo svečanost i posebnost euharistijskog slavlja, a može i tokom dana da dijete upozna i zavoli sakralni prostor.

Kad nastupi školska dob dijete se nalazi u fazi "Vjera mojih otaca" gdje ono obavlja svoje vjerske dužnosti zato što to rade i svi u njegovoj obitelji.
Pred pubertet izlazi iz ove faze i tada mora naći svoju, vlastitu, osobno motiviranu vjeru stoga ga ne treba siliti nego mu dati prostora, a opet dovoljno razloga da ostane u Crkvi.

pa ja ne znam smijem li odgovoriti primjerom, ali smatram da drugacije niti ne mogu.........
u Crkvi u koju ja idem svake nedjelje dolaze obitelji sa jako jako malom djecom, bebama, jer mnogi nemaju gdje ostaviti svoju djecu, a mnogi smatraju da je to pocetak jednog zivota u zajednici...
i nema nikakvih problema, male bebe cesto spavaju , ne smeta im glazba niti nista ...malo veca djeca vec naviknuta da su svake nedjelje tu, jednostavno sjede i gledaju okolo...
po neki put se zna dogoditi da neka bebica ima sto za dodati, ali se nitko na to ne obazire, cak sam svecenik koji propovjeda to sa smijeskom prokomentira, kao bitnost djece u Crkvi...
i primjetila sam da je to jako dobro i lijepo jer se nakon Mise ljudi vise druze i stariji prilaze i pricaju sa mladim roditeljima i tako to..
tako da neko ogranicavanje o djecijoj dobi nema bas nekog smisla..
cini mi se da je puno teze odjednom djete u 6 ili 7 godina dovesti i reci mu da je sada vrijeme da prisustvuje Svetoj Misi...
Ovdje puno radimo sa djecom u Pastoralu, sa malom djecom i sa djecom sa poremecajem u razvoju, i veliki je interes da djeca budu u nasim grupicama ...

Savršeno točno. Kud roditelj tud i dijete! A ovo limitiranje godinama nije drugo nego trošenje vremena i papira nekih suvremenih ''stručnjaka'', s izuzetkom crkvenog prava gdje se postavlja pitanje odgovornosti.
Djeca u najranijoj dobi upijaju sve dojmove oko sebe. Djeca koju roditelji donose u crkvu od najranije mladosti uče da je to poseban prostor gdije se šuti, moli ili pjeva. Nekoliko nedjelja postoji prilagodba, a onda sve ide kako treba. Djeca dobro komuniciraju očima. Ako je malo dijete nemirno i mama ga ne može smiriti, pogledam ga i stavim prst preko usta uz obavezan smiješak.
Nedavno mi je u trgovini pritrčala mala djevojčica kakvih četiri godine i stisla se uz mene i rekla: znam ti si velečasni. Onda sam se sjetio kako smo više puta ''komunicirali'' kod mise smiješkom, a mama joj je govorila - to je velečasni.
U našoj seoskoj kapeli u kojoj sam kao dječak ministrirao, a tada je crkva bila dupkom puna ljudi, mame su na rukama držale male bebe i ako bi plakalo, onaku među ljudima, dale bi im sisati na prsima i sve je to bilo sasvim normalno i razumljivo.
Kakav dob, kajgod.....