|
Rani kršćani su se protivili spaljivanju tijela jer su pogani to činili da bi se suprotstavili kršćanskom vjerovanju u uskrsnuće tijela. Da bi zaštitila to vjerovanje, Crkva je zabranila spaljivanje. Ta zabrana je uklonjena 1963.
Crkva i dalje preporuča pokapanje, ali katolici mogu biti kremirani ako to ne demonstrira nijekanje vjere u uskrsnuće tijela.
Tako piše i u KKC-u:
"Crkva dopušta spaljivanje mrtvih tjelesa (kremiranje), ako ta odluka ne
dovodi u pitanje vjeru u uskrsnuće tijela." (2301)
Te u Zakoniku kanonskog prava:
"Crkva usrdno preporučuje da se čuva pobožni običaj pokapanja tijela preminulih; ipak ne zabranjuje spaljivanje, osim ako je izabrano zbog razloga protivnih kršćanskom nauku" (Kan. 1176 -§ 3)
čovjek je jedinstvo duha i materije, duše i tijela, i iako se to jedinstvo kod smrti privremeno razdvaja, biti će ponovno obnovljeno na Sudnji dan kada će tijelo uskrsnuti, proslavljeno i slobodno od nedostataka.
Pošto svemogući Bog može od šačice pepela ili prašine napraviti ponovno tijelo, kremiranje ne može "otežati" uskrsnuće tijela. Uskrsnuće tijela je pitanje vjere i nema veze s tim kako je tijelo tretirano nakon smrti.
Ipak, tijelo je hram Duha Svetoga i Crkva ga čak i nakon smrti smatra uzvišenim i posvećenim. Zato Crkva zahtjeva da se ostaci i nakon kremiranja smještaju u posvećenu zemlju.
|