Katolički odgovori

(Ukljucili smo se u molitve)

Imam pitanje,ovdje se ne zna,dali je otac vjernik,ali mama je ateist...
Kako se ponasati u takvom slucaju...,treba li dijete krstiti ili ne..??

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Svakako bi trebalo krstiti dijete, osobito ako je bolesno. Vjernik-tata mora mami ateistici objasniti da taj čin smatra nečim važnim za njihov cjelokupan brak, te da je i njemu kao ocu važan taj sakrament na djetetu budući da se radi o roditeljskoj dužnosti vjernika.

Ateiste zna živcirati takva preduzetnost, ali ovisi od slučaja do slučaja. Sigurno je upoznata s time da će u svojem braku uvijek imati vjerski dio, i krštenje djeteta je dio koji spada u ovu kategoriju.

Hvala lijepa Sinke..
Na tako brzom odgovoru..i prenjet cu dalje...Mi jedino molimo za obracenje roditelja i za malog bolesnog Nou...
Ovo smo dobili za odgovor...kada smo pitali,sta je sa ocem...?



Vrijeme ce pokazati...?? Da,to znamo svi...!

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Ako ona kao ateist ne vjeruje u sakramente, trebala bi pristati na taj obred radi sloge u braku. Znam da ima takvih ateista kojima je ovo problem, ali se isto tako pitam što vide tako problematično u nečem što traje dvadesetak minuta.

Ako je on "nepraktičan vjernik", ne znam u kojim je segmentima "praktičan", tako da mu ne možemo pomoći savjetom. Ako mu je do krštenja radi običaja, tad ima poteškoća u shvaćanju što su dužnosti roditelja, i nije baš u poziciji koja je objektivno razumljiva.

Molit ćemo Boga da rasvijetli ovu čudnu poziciju.

Gledano iz moje 40 godišnje župničke prakse: takvima je najbolje odgoditi krštenje dok ili dijete ne odraste da samo može prihvatiti krštenje a neka ga oni usmjeruju prema tome, ako žele.
Odrediti katekumenat za roditelje djeteta da se i oni priprave za krštenje, pa svih skupa krstiti.
U slučaju bliže smrtne pogibelji, dijete krstiti.

Praktično gledano: Na početku obreda krštenja svećenik pita: Roditelji hoćete u vjeri odgajati svoje dijete. Odgovaraju Hoćemo! Lažu i sebi i Crkvi! Kako će odgajati u vjeri koju ne vjeruju niti žive...

Teološki: Dijete se krštava u vjeri i iz vjere roditelja. Ono treba hranu za rast u vjeri. Roditelji te hrane nemaju i djetetu ne mogu pružiti. Dijete se ne razvija u vjeri pa u njemu ne raste milost. I to postaje preprekom milosti sakramenta. Onoga časa kad dijete odraste - ostaje "osakaćeno" u milosti koje da je sakramenat krštenja i više nikada tu milost (mislost krštenja) ne može dobiti, jer se krštenje ne može ponoviti... I dijete cijelog žiovota ostaje na neki način duihovni bogalj!

Ovo se događa i sa djecom roditelja vjernika koji nakon krštenja ništa ne čine da se ta krsna milost razvije. Samo je pitanje koliko roditelja na to misli.. Ozbiljno pitanje trenutka ne samo roditelje iz ovog pitanja nego za sve nas. Nije li situacija u našoj Crkvi u Hrvata i drugdje plod ovakvog krivog odnosa prema krštenju.,