|
Pavlova povlastica jest načelo kojim se uređuje ženidba dviju nekrštenih osoba od kojih je jedna naknadno postala kršćanskom. . Svetopisamska osnova ovom naučavanju pronađena je u 1 Kor 7,10-16. Premda Pavao potvrđuje vez supružnika u ženidbi kao „nauk od Boga“, on se također dotiče pitanja bračne zajednice sklopljene između krštene i nekrštene osobe. U ranoj Crkvi bilo je slučajeva da se jedan bračni drug obrati i bude kršten . Ako su supružnici time bili zadovoljni rastava se nije postavljala kao problem, jer je pavao vjerovao da kršteni supružnik može utjecati na drugoga i posvetiti njihovu vezu. Međutim, on ukazuje na jednu drugu situaciju, a to je akd nevjernik odbija živjeti s kršenim supružnikom ili se od njega želi rastaviti. U tom slučaju kršteni supružnik više nije dužan živjeti s nevjernikom i može se vjenčati s drugom osobom, jer Bog hoće da živimo u miru. Crkva koristi Pavlovu povlasticu od 16.st, osobito nakon misionarske ekspanzije Crkve, dopuštajući ponovnu ženidbu obraćeniku u slučaju kad nekrštena strana i sama ne postaje kršćaninom. Pavlova povlastica se primjenjuje na posebne ženidbene probleme u suvremenoj Crkvi . Baš onako kako je Isusovo učenje Pavao tumačio u korintskoj situaciji, tako Crkva i danas tumači Sveto Pismo u skladu s kulturom u kojoj živi.
Vrijeme čekanja nije određeno. Nekada krene brže nekad ide sporije. Ipak mnoštvo zahtjeva usporava i rješavanje. Strpljenje, molitva i razmišljanje neće štetiti.
|