nefili, vjerojatno od nafal-pasti otpasti, biti izbačen..postoje razne teorije, od demona do vanzemaljaca..poslušaj ovu: kad pogledaš kontekst, vidiš da se radi o povijesti ljudskog roda između adama i noe. ona je ocrtana u dva rodoslovlja:

a) Kajinovo, bezbožničko, Post 4, 17-24-ono je od bratoubojice,podiže grad Henok (za nomade je grad pojam pokvarenosti, usp.sodoma), kod njih se javljaju obrti-simbol pokvarene gradske kulture, Naama (ljupka)-po rabinima začetnica izvjesnog zanata vezanog uz civilizaciju, prvi slučaj poligamije, te kulminira u Lameku-on uvećava grijeh, postaje i djecoubojica..njihove su "kćeri ljudske."

b) Šetovo, pravedničko, (Post 5, 1-32)-ono počinje prisjećanjem na stvaranje, dugovječno je-znak blagoslova, u sredini je Henok-pravednik, uznesen, simbolične starosti (solarna godina), njegov sin Metušalah (Metuzalem iz svakod,govora)je najdugovječniji, te i ovo kulminira s Lamekom-777 godina, savršenstvo, i od njega će poteći novi svijet. to su "sinovi Božji"

usporedi ih-po potomstvu pravednom blagoslov i nada i spas, po bezbožničkom grijeh i razvrat. nevolja počinje kad su se počeli miješati, a miješanje s poganima je kroz Bibliju stalna napast za židove, i stalna opomena da se to ne radi. Bog prvo opominje: skraćuje život, što je opomena na gubitak blagoslova (Post 6, 3). no, događa se miješanje pravednika i bezbožnika i otpad, sinovi tog miješanja su nefilim-otpadnici, a oni su giborim-ratnici, silnici,(oboji konstantno osuđivani kroz Bibliju) i Bog se odlučuje na potop (dakle, nije uzrok potopa postojanje grešnika kao takvih, već kvarenje pravednika, usp. Isus-sol zemlje!)

pisac zapravo opominje židove svog vremena: ne miješajte se sa poganima, jer je to već prouzročilo katastrofu potopa a u naše vrijeme babilonskog ropstva (SZ je redigiran nakon toga događaja). ako uzimate "kćeri naroda", one će vas odvući u poganstvo, i eto ponovno nesreće. nemoguće mi je nabrojiti sve retke u Bibliji kroz koje se provlači ovo. to je bila situacija vremena kad su redigirane Biblijske knjige (vidi knjigu Ezrinu, osobito od glave 9 do kraja, i Nehemiju, 13, 23-27). ovo je ključ razumjevanja. što se pisac poslužio drevnim mitskim govorom, jasno je kad piše o drevnoj povijesti.

eto, raskrinkasmo nefile i vidimo da i nisu tako "strašni". ali-nose strašnu opomenu: nesmijemo se odreći Boga ni za kakvu ljudsku ljubav. posljednji odjek ovoga je zakonodavstvo KC, koje dopušta miješane brakove, ali ih ne preporučuje, shvaćajući objektivne teškoće toga.

...Evo izrodilo se još jedno pitanje..Haime...?
Zašto je Crkva zabilježila (baš)... Nefile...?
Zašto je bilo važno..spomenuti ih... ...?

Prvu stvar što te nauče na kolegijima Biblicuma na KBF-u je povijesno-kritička metoda, a prvo što naučiš o povijesno kritičkoj metodi je da moraš sumnjati u sve.

Ljudi Starog Zavjeta nisu promatrali svijet kao mi danas, objekitvno, apstraktno i znanstveno nego kroz priče i mitove koje su stvorili.

Stari Židov nikada ne bi ispričao priču o nekom događaju u svome životu ili iz povijesti svoga naroda, a da malo ne začini stvar prije toga raznim mitopjeskim elementima.

Kad ti stari Židov veli kako je u Obećanoj Zemlji vidio divove od ljudi i da je sve ogromno, početni stav ti jednostavno mora biti da pretjeruje i izmišlja jer ga je možda strah od onoga što je vidio. To je čista psihologija, vidiš nešto strašno i novo, npr. veleban grad i on će ti se činiti večim nego što jest (ili dva profesora dvometraša kojih se nasmrt bojiš zbog predstojećeg ispita), pa to još malo uveličaš kad kasnije pričaš drugima.

Da su uistinu postojali divovi u Kananu onda bi znanstvena disciplina biblijske arheologije dosad već jamačno našla njihove ostatke, ipak je to bilo prije samo 3000 i kusur godina.

a prvo što naučiš o povijesno kritičkoj metodi je da moraš sumnjati u sve.

Ne bih se slozio sa Haimovim odgovorom. Posebno ne dijelom u kojemu kaze da je Stari Zavjet jedan konglomerat starih tradicija i obicaja. Nefilimi (divovi, giganti) bili su krupni ljudi koje su izvidjaci Isusa navina vidjeli u Zemlji Obecanoj. Premudri Sirah kaze da je Golijat bio takav nefilim.

da, samo je problem da stari zavjet to i jest u svojoj formi, mnogi ljudi ne razlikuju bit i formu, nitko ne kaže da je SZ posljedica prirodnoga razvoja religije, nego da se Bog poslužio religijom i kulturom staroga istoka, da bi izrazio svoju vječnu poruku na način razumljiv tadašnjim ljudima. mi nemožemo zatvarati oči pred činjenicama, a one govore da SZ-ni kult, povijest, ideje priče, ukratko forma, nisu pali s neba, ali njihova bit-jednoboštvo, jedinstvena poruka o životu i svijetu jesu. ovo nije stvar moga odgovora, niti pojedinih teoloških fakulteta, nego činjenica. što se otaca tiče, uz svo dužno poštovanje, niti njihova tumačenja se nemogu uzeti zdravo za gotovo.
dali su postojali divovi-možda i jesu, da li su stari narodi imali svakakve mitove, jesu, no mi to moramo čitati u svjetlu ovoga, a to nam govori da u priči o nefilima nema čarolije ni senzacije.

Bil mi ukazao na neka "mitska" mjesta u Starome Zavjetu, posto ja ne vjerujem da ih ima. Ja vjerujem da je Bog stvorio svijet u 6 puta 24 h dana. Nema tu nisto mitsko. Okej, pjesnickih pretjerivanja ima, ali ona ne mjenjaju istinitost dogadjaja opisanih u Pismu.