Mihaela:
Citat:
Zanimljivo mi je zašto se tako diže prašina oko karizmatske duhovnosti. Ako nekome ne odgovara ta duhovnost i prisustvovanje seminarima, hvala Bogu na raspolaganju nam je mnogo drugih načina prakticiranja duhovnosti u katoličkoj Crkvi.
Prije svega treba znati da mi nemamo u Hrvatskoj karizmatsku obnovu, naročito ne karizmatski pokret. Jer pokret je nešto s glavom i repom, uređeno, strukturirano, s jasnim načelom koje je načelu konzistentno i u praksi i tako dalje. Dakle, kako toga nema u Hrvatskoj, mi imamo karizmatske raštrkane ostatke ostataka koje ne mogu nikako pozvati da unutar Crkve funkcionira u cjelovitosti. Dakle, ne samo da se diže prašina, već zbog vulkanskog pepela imamo i kontaminaciju izvora pitke vode i drugog onečišćenja okoliša. Potrebno je veliko čišćenje i pospremanje. Riješenje je u tome da karizmatske ostatke ostataka napusti stara iznevjerena kompletna garda voditelja s časnim izuzecima, kao npr. mons. Bolobanić. Taj zna šta radi, ali nema s kime.
Citat:
Znajte da ljudi koji dolaze na karizmatske susrete ne dolaze zbog nekog "obožavanja" već zbog duboke potrebe za Božjim zahvatom u svom životu.
Kako ti možeš znati pojedinačnu motivaciju svih ljudi - zašto dolaze na susrete? Jednom sam dobronamjerno i prijateljski išao skrenuti pozornost jednoj ženi u pošti koja je nosila Bracino 'sunce' oko vrata - što s time ne valja. Odgovor je bio: "O ništa ne brinite, dolazim ja utorkom i kod vas (na tjedni sastanak Dobrog pastira)!" Stotine ljudi me mrcvarilo da im dam kontakt od čudotvorca Lončara ili Vlč. Radigovića da im oni riješe obično njihove tjelesne zdravstvene probleme, i nikada me za ništa drugo u vezi pobožnosti nisu tražili. Jedna je žena svaki tjedan dolazila s cjelom obitelji da se pomolimo za "ospice", drugi tjedan za "svrab", treći za "nemir sina u školi", čega se god sjetila. Nemam sada volje ni vremena za sve primjere.
Citat:
I sigurno ne znate koliki su ljudi baš preko ozdravljenja ili oslobođenja doživjeli Božju ljubav i čvršće prionuli uz svoju Crkvu, aktivirali se u župnim zajednicama...
ni ti sigurno ne znaš, a tvrdiš kao da znaš.
Citat:
Mnogi su postali "desna ruka" župnicima, ljudi na koje se može osloniti.
Što ti točna znači ta figura "desna ruka"? Da su sprovodili glavne stvari? Da im je župnik povjeravao najvažnije poslove? Da su župnici sprovedbu svog rada bazirali na njihovoj pomoći? I zaista, koliko bi to po tebi bilo "mnogi"? A koliki mnogi nisu to postali nakon stotine molitava, pouka, susreta? Po meni, ako ovi prvi mnogi, onda ovi drugi - premnogi.
Citat:
Koliki su kroz susret s Bogom potpuno promijenili svoj život, odlučili oprostiti, oslobodili se raznih strahova, krivnje, u obiteljima obnovili obiteljsku molitvu...
Poptupno promjenili svoj život? Da je bar meni to uspjelo. Možda bih opet trebao postati karizmatik.
Citat:
Mnogi su počeli intenzivnije proučavati Bibliju, katekizam, dokumente Vatikanskog koncila.
Što se tiče Dobrog pastira, samo Bibliju. I to prečesto, preko nje, protestantske naglaske. Katekizam nikad, ili najneznatnije moguće. Dokument II Vat, također. I još nešto glede susreta, važno: znajmo da nisu zabranjeni svi karizmatski susreti, nego samo oni veliki od Dobrog pastira.
Citat:
Ali, o tome se ne govori. Kao da su nam samo negativnosti zanimljive.
O govori, govori, bez brige. Hvalisanja u svim pravcima. Ja se više ne želim slijevati u tu rijeku koja hvali nešto za što nema pokrića. Domaći karizmatici - out, strani - ok. Ti si svoju "desnu ruku" i "čekaonicu u bolnici" direktno prepisala iz Booka
Citat:
Ima tu i krivih postupaka, i svakakvi ljudi dolaze na susrete, ne želim nikoga idealizirati.
ali ipak to nesvjesno činiš, pogotovo sebi. Predviđam ti kasno triježnjenje.
Citat:
Mi nismo katolici po tome što izvršavamo zakon već po osobnom odnosu s Isusom Kristom.
Još kako smo katolici po tome kad to radimo zdušno na slavu Božju. Hvala Bogu što imamo Crkvu i nismo prepušteni sam svoj majstor bespućima. "Osobni odnos" je pojam iz personalističke psihologije i protestanti ga kuju u zvijezde.
Citat:
Ako nam neke stvari nisu jasne ili o njima premalo znamo, tko smo mi da ih automatski odbacujemo? Po plodovima se stablo prepoznaje.
Upravo tako, upravo tako. Postoje stotine dokumenata kojima je uređena karizmatska duhovnost i koji kod nas nisu sprovedeni kao što smo vidjeli. Ništa od toga nije išlo "automatski" nego nakon dugog i kvalitetnog proučavanja i praćenja. Dakle, sve znamo, a malo vršimo. Od tuda i loši plodovi kao i zabrane.
Citat:
Kroz iskustvo odnosa sa živim Bogom mnogi su još više zavoljeli svoju Crkvu (trpeću, putujuću i proslavljenu), sakramenti su im postali izvor radosti, počeli su proučavati KKC, aktivirali se u Caritasu...
Još više zavoljeli Crkvu? Prije nisu imali živo iskustvo, pa su je voljeli onako, usput, a sad je to to? Radigović kaže da u Hrvatskoj ima 1000 karizmatika. - i ti kažeš da oni proučavaju Katekizam? Aktivni u Caritasu? - čudno. Iako kod Pavla u 1 Kor među drugima nabrojana karizma - karizma služenja, ili također spomenta karizma tješenja, nikada nisam čuo od stotina karizmatika koje sam tijekom duuugog vremena sreo, pričao, provodio vrijeme da priča o njoj, da se moli za nju, da za nekog kažu da ima tu karizmu. Ali zato čudesa, spoznanja, ozdravljanja svaki drugi, treći..
Citat:
itekako čitaju Crkvene Oce, životopise svetaca, mole časoslov, uče meditirati i kontemplirati
Koje Crkvene Oce čitaju? Isto ih se nije spominjalo, ili rijetko, sporedno. Uostalom, kod nas ni nema puno literature crkvenih Otaca na Hrvatskom osim fragmentarno u Časoslovu - kojeg sam tijekom godina isto samo jednom vidio jednu osobu da moli - i to vjeroučitelj, i nešto od Mandaca. Kod Vlč. Radigovića se npr. meditira tako da svi zaklope oči, moli se polako - on samo moli - i to iz sekunde u sekundu zatrpava i zatrpava, tišina je out.
Citat:
imaju duhovnu povezanost i prijateljstva sa karmelićankama, franjevcima, isusovcima...
da imaju povezanost kad treba izžicati da se "ziher" ostvari neka njihova ideja, pa ih zatrpaju molitvenim nakanama i molbama. Reverzibilne reakcija najčešće izostane - da ponude svoje služenje istim tim redovima.
Citat:
Papa Ivan Pavao II. je izjavio da je karizmatski pokret dar Duha Svetoga Crkvi današnjice, i u to sam osobno uvjerena.
I ja sam to uvjeren. Ali opasnu ruševnu zgradu hrvatskih karizmatskih ostataka ostataka trebamo srušiti i sagraditi novu, solidnu, čvrstu i sigurnu. Neke karizmatske obnove vani su ok naročito talijanska.
Citat:
Ne želim reći da je sve u karizmatskom pokretu plod Duha Svetoga, ljudi su skloni slabostima i griješe, neki su nepoučeni.
U hrvatskom je malo toga plod, a tu i tamo je dar. Evo pitam se, gdje su danas jedni Fidesi koji su počeli i kao band, i kao molitvena zajednica, čak i firma (svjetlo malo)? Bolje da ništa ne pišem dalje, odmah će me napasti zbog navođenja imena, ili kako ti to znaš pitanjima..
Citat:
Mi smo pozvani sve provjeravati, a što je dobro zadržati (1 Sol 5,20). A dobroga tu svakako ima.
To su pozvane crkvene vlasti. Dobroga ima, ali sporadično, kao i sve manje i manje. Zaista je potrebna obnova same obnove da bi to na nešto ličilo. U suprotnom biva pričam ti priču.
