Katolički odgovori

[u]
Ta osoba uopce ne racuna,ni na mene,ni na ikoga.To jest problem.Jer vec sam napisala da se zatvara u sebe i ne pusta nikome blizu.Tocnije kad treba pojadat ce se ona,ali sve ostaje na tome da je ti smijes sazaljevat(u neke odredene dane ne smijes ni to,sve ovisi kakav je trenutak) a kad joj ponudis bilo kakvo rjesenje ne zeli ni cut,jer ona sve vidi crno,za nju nema rjesenja,svi su protiv nje,nju nitko ne voli,nju nitko ne razumi i tako u nedogled...
Imam pitanje za tebe-zbog cega ne volis klizanje?Tj imam 2 pitanja.Zbog cega ne vjerujes u proklestva i ispastanje tudih grijeha?
E i hvala na savjetima,nisu losi!Sve je dobro pokusat i probat pa cemo vidit dokle ce nas dovest!

_________________
Ne želim uraditi drugome ono što ne bi voljela da drugi meni uradi!

Mislim da ne pomazu gledajuci na svoje oci razvoj citave situacije vezane za tu osobu.Naravno da bi njoj moglo biti jos i gore od ovoga sto je sada ali kada si u problemu onda jednostavno ne razmisljas o gorem nego zapravo zelis da bude bolje ili da se problem potpuno rjesi.Mi ljudi uvijek nesto trazimo,molimo,kukamo,takvi smo...I onda kada situacija ne ide na bolje zamislimo se,kako,zasto,zbog cega,ko je kriv... itd.Nadam se da si shvatila sta zelim reci.Ali ko zna,mozda moje molitve i pomazu,ali onda ja to ne vidim nazalost.
Zasto hagioterapija?Nisam ja sad nesto posebno na nju ciljala,ali eto nakon sto sam procitala temu jednostavno mi je pala na pamet,i Ivancic takoder,a i jos jedna osoba mi je davno prije rekla za tu osobu o kojoj pricamo da bi je ona najrade poslala na hagioterapiju kad bi ona htjela i tako sam eto ovde postavila samo pitanje i nastale je citava ova nasa dobra komunikacija!Ne treba to nuzno ni biti hagioterapija,ali bit je u tome kako probudit nekog drugog ako on nema snage i volje,ako je umoran od zivota a jos nije vrijeme za umrit nego ima sto za odzivit...Vidim da je najvece teziste na molitvi bas onako kako je Arsen napisa.Sto se tice ispovjedi i pricesti te odlaska u crkvu,malo je rec da ne ide.Svaki put joj govorim,molim,nagovaram...Najvise sta napravi je to da ode nekoliko puta u godinu i to ako moze spretno izbjegne,a o ispovjedi i pricesti uopce ne trebamo raspravljat jer je njoj nepojmljivo ista od svojih stvari govoriti svecenicima koji su ljudi kao i ona,i koji ce nakon sto ona ode doma to svima razglasiti pa ce se njoj svi smijati!(Ovo je njezino autenticno misljenje o tome koje je meni rekla vise puta-za ne povjerovat ali tako je.Sto vise reci?)Vec sam napisala da ona osobno nije iz vjernicke obitelji i nije odgajana u vjerskom duhu tako da mene to ni ne cudi.Ali mi je tuzno da stoji pored mene a nemogu joj pomoc jer je njezin sklop u glavi njezin najveci neprijatelj.Eto to je moje misljenje.Sve je u glavi.Kada bi samo promjenila nacin razmisljanja...

_________________
Ne želim uraditi drugome ono što ne bi voljela da drugi meni uradi!

Leja,to je to sto ja pitam!Kako nagovoriti i pomoci tim ljudima ako sami ne vide,nemogu,ne zele??

_________________
Ne želim uraditi drugome ono što ne bi voljela da drugi meni uradi!

SIMPTOMI DUHOVNIH BOLESTI I TERAPIJA


Don Tomislav Ivančić

Osnove hagioterapije
SIMPTOMI DUHOVNIH BOLESTI I TERAPIJA



O uzrocima duhovnih bolesti

Grijeh je nutarnji nered. To je djelatno počelo podijeljenosti između čovjeka i njegova Stvoritelj, između čovjeka i prirode, pojedinca i društva. U dubini duhovne podsvijesti ukorijenjeni su etos i eros, savjest, ljubav i estetski senzibilitet. Viktor Frankl u dubini duhovne podsvijesti razlikuje etički-podsvjesno, estetski podsvjesno i erotski-podsvjesno.
Iz ''transcendentne podsvijesti'' javlja se potisnuta transcendencija u obliku ''nemira srca'' koji može osobu dovesti do neurotskih simptoma. Podsvjesna religioznost može biti patogena, ''nesretno potisnuta''. Potisnuta vjera se izrođuje u praznovjerje i neurotsku egzistenciju. Ateist ima latentnu religioznost (V. Frankl). Cilj psihoterapije je duševno zdravlje, a cilj religije je spas duše.
Smisao života se ne može dati, nego se mora naći. Ne može se izmisliti nego se mora otkriti. Savjest je organ smisla. Ali, savjest može čovjeka zavesti u zabludu. ''Srce ima razloge što ih razum ne poznaje'' (B. Pascal). Čovjekova konfliktnost se nalazi u vrijednosti. Čovjek kao biće trudi se da nadvlada neko određeno nutarnje stanje, primjerice kompleks manje vrijednosti, tako što razvija težnju za nadmoći. Tu motivaciju nazivamo ''volja za moć''. Volja za smislom danas je uvelike frustrirana. Današnjeg čovjeka spopada osjećaj besmisla – riječ je ''egzistencijalnom vakuumu'', manjku inicijative da se nešto promijeni. Mladi najviše trpe od osjećaja besmisla koji nastaje kao plod otuđenja. ''Religija je ispunjenje volje za posljednjim smislom'' – ističe Frankl. Krize identiteta su krize smisla. Forsirana težnja za samoostvarenjem odaje frustriranu težnju za ispunjenjem smisla. Bog je duševna činjenica neposredne iskustvenosti. Kako spoznajemo Boga? 90-ih godina 20 st. sve više se počelo govoriti o SQ (duhovnoj inteligenciji) nakon što je neuropsihijatar Michael Persinger proveo istraživanje o postojanju ''božanske točke'' u ljudskom mozgu. Neurolog Ramachandran je 1997. godine otkrio da se ''božanska točka'' nalazi među živčanim spojevima sljepoočnih režnjeva u mozgu. Pozitivnom emisijskom tomografijom se pokazalo kako svi ovi skupovi živaca zasvijetle čim se ispitanik upusti u raspravu o duhovnim/vjerskim temama. Duhovna bolest i smanjenje SQ-a javlja se zbog nemogućnosti uspostavljanja veze s dubokim središtem u sebi. ''Bol duše'' javlja se kad je pojedinac odsječen ili u nesuglasju s najdubljim dijelovima sebe. Bol duše se može opisati kao osjećaj rascjepkanosti, otuđenosti i besmisla. Duhovna patologija se veže uz nedostatak smisla, očaj, odbačenost, opsjednutost, zlo. Osjećaj otuđenja je shizotipno stanje. ''Bolesti smisla'' su ovisnost, stres, depresija. Duhovne zaostalosti su: fanatizam, narcizam, mazohizam i sadizam, te sociopatska nemogućnost osjećaja za druge. tu su još opsesija, fobija (histerija), manična depresija, zloupotreba moći, nezdrava paranoja. Ključni faktor ovih nezdravih reakcija je otuđenje od nekog dijela sebe, kao kad se zavade dva prijatelja.


O agresivnosti

Agresivnost je znak da su se u čovjeku nagomilali konflikti, a oni se rješavaju na tri načina: agresivnošću, depresijom, rezignacijom. Agresivnost se javlja kad se čovjek liši sigurnosti. Zli (diabolos) je onaj koji razbacuje, smućuje. Ljudska egzistencija je ograničena. Čovjek je stvorenje ontološki ovisno o Stvoritelju. On je biće utemeljeno u bitku koje je vječno. Nepoznavanje Boga, udaljavanje od njega i neprijateljstvo s njime ugrožava čovjeka, stvara osjećaj besmisla, straha, tjeskobe, nesigurnosti. Sigurni korijeni čovjeka uvjet su mira, a bolesni nemira, agresije i autoagresije. Najvažnija čovjekova duhovna struktura jest sposobnost povjerenja ili vjere. Izvor agresivnosti je u nepovjerenju, a ono rađa strah. Agresivnost se prvo javlja kao trauma u kojoj čovjek doživljava bol, tjeskobu, strah.

Glavni uzročnici egzistencijalnih, bazičnih i aktualnih rana su zlo, požuda, uvrede. U enciklici Salvifici doloris se ističe da je duhovna patnja daleko teža od psihičke ili tjelesne. Uzročnici duhovne patnje napadaju cjelokupnu duhovnu strukturu čovjeka pa se on može osjećati svestrano izranjen, nemoćan. Ako smo voljeni, imamo povjerenjeu Začetnika bitka. Zadaća terapijske teologije je posredovati smisao u pustinji besmisla! Čovjeka treba dovesti do svijesti o njegovim unutrašljim kočnicama i blokadama, a onda mu reći: ''Ti ne možeš baš ništa učiniti da te ja prestanem voljeti''. Svaki stav koji ne sadrži ljubav ugrožava drugu osobu, razara njezino povjerenje.


O terapijskoj teologiji

''Ja sam Gospodin koji dajem zdravlje'' (Izl 15,26). Krist je Magister interior – unutarnji učitelj srdaca, svjetlo koje rasvjetljuje svakog čovjeka. On je ozdravitelj egzistencijalne bolesti, PUT, ISTINA i ŽIVOT. Putem se ide, istina se spoznaje, život se živi! Program terapijske teologije sažima se u riječima: ''Trpljenje ima smisla'' (Usp. Lk 4,18-19; Jak 5,16). Logoterapija je liječenje smislom, a hagioterapija je liječenje svetim. Hagioterapija liječi posljedice nepoštivanja čovjeka, boli i rana koje su pri tome nastale, te tako pomaže čovjeku da može vjerovati u povratak u izvornost svog bića. Čovjek se oslobađa duhovne boli kada povjeruje da ga Bog voli i da mu je nježni otac. Pastoral oslobađa od grijeha a hagioterapija od patnje. Hagioterapija razlikuje psihičku i duhovnu strukturu duše.


A&Q

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

naisla sam na ove rijeci,i to me potaklo da cujemo i druge.....



Rijeci Pr.Tomislava Ivancica..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Leja,hvala za ove tekstove!Stvarno lipo i tocno receno,a moram priznat da neke stvari ni sama nisam znala.Sad si me bas potakla pa cu sama malo po Internetu pronaci jos toga o hagioterapiji.
Ovo sta sam podcrtala,to me samo zanima sta bi ta zadnja recenica trebala znacit,nisam shvatila?Tu je gdje umire evandelje u nama??

_________________
Ne želim uraditi drugome ono što ne bi voljela da drugi meni uradi!

Našla sam taj citat (ali ne znam je li Leja uzela baš sa te stranice ili neke druge). To su kao nekakve natuknice sa njegovih predavanja (ne zna se baš tko je zapisivao), ali tu ima doslovno SVAŠTA... Nešto od toga doista može zbuniti vjernike, jer je stavljen naslov "škola hagioterapije", a pisano je potpuno amaterski:
http://www.vjera.pondi.hr/skolahag.htm

Evo nekoliko (nepovezanih) citata, dok se cijeli tekst može pročitati na linku:

"I kao što smo rekli da je opasno biti dobar vjernik, jer dobri vjernici ne vjeruju u evanđelje nego u svoju dobrotu, iako je jasno da je samo Bog dobar.
Opasno je biti kršćanin.
Kršćanin ne vjeruje u evanđelje.
Kršćanin, to je jedan kulturološki pojam i stvarnost.
Od sto krštenih kršćana 10 ili 15 ide u crkvu.
A od njih sto možda samo dvojica koji zaista vjeruju u evanđelje.
I zato se kršćani moraju evangelizirati.
...

Kršćani trebaju prestati biti kršćani i postati Isusovi učenici.

Kršćani su kao Petar dobri pa kažu Isusu Ti nesmiješ ići na križ i trpjeti.
...

Isus nije rekao Molite pa ćete biti zdravi, nego vjerujte pa ćete biti zdravi.
I ono što može hagioasistent načiniti za fizičku i psihičku bolest je da pacijentu pomogne vjerovati u ozdravljenje, dok ga somatski liječnik i psihijatar liječi.
Jako je važno to poštivati.Hagioasistent se ne može igrati s pacijentima.
...

I ako ne možete zaboraviti razne karizmatske i molitvene skupine za ozdravljenje onda ne možete biti hagioasistent.Jer mi znamo rijetko ko postane na taj način zdrav.
Naprotiv, nakon takvih skupova psihijatri i mi imamo više posla.
Shvatite da su često te skupine devijacije od evanđelja.
...

Duhovni život je vječan, fizički je privremen.
To je mudrost života, koji moraš protumačiti ljudima.
I ako ti dođu ljudi koji kažu da stalno mole a ništa ne dobivaju onda im reci da je to zato što su kršćani i to dobri kršćani.
Dobri kršćani sve slušaju što Isus kaže, ali ništa ne čine.
Isus kaže da onaj ko čini, taj gradi kuću na stjeni i taj vrši volju Očevu.
Tu je gdje umire evanđelje u nama.
Iz prijelaza iz teorije u praksu.Iz prijelaza ono što smo čuli u ono što treba činiti.
Jesi li dosad i jednu propovjed vršio.
Ljubiti sebe znači, sve dati, samo sebe ne izgubiti.Što koristi čovjeku ako sve dobije , a život izgubi.
Što može dati u zamjenu za život, pita Isus.
Mudrost je da prepoznaš cjelinu života.
Mudrost je da vidiš da je duhovna dimenzija najvažnija i vječna.
Mudrost je da je bolje da učiniš i jedan potez nego znati stotinu poteza, a ne učiniti ni jedan."


Preporučila bih jednu, stručnije pisanu, Ivančićevu knjigu "Dijagnoza duše i hagioterapija" (Teovizija), koja slovi kao neki udžbenik hagioterapije, za one koji žele znati kako na taj način pomoći drugome...

Evo jedan dobar citat iz te knjige....

10.-Genetske bplesti -nasljedjene bolesti

"Genetske"duhovne bolesti nastaju na temelju naslijedjenih sklonosti na bolest .Tako se istocni grijeh prenosi rodjenjem.Postoje brojne sklonosti na somatske i psihicke bolesti koje se prenose,i zaista "ocevi jedu kiselo grozdje,a djeci trnu zubi",kako to kaze Biblija.Nesporno je da postoje sklonosti na duhovne bolesti ,na grijehe ,patnje,djela i misli .Istrazivanja to mogu obilno potvrditi.To su patnje nevinih ljudi ,grijesi koje oni nisu htjeli ,ovisnosti koje su dosle prisilom .Ljudi kao da su nagnani na zlo ,kao da su opsjednuti ,kao da u njima postoji mehanizam koji ih tjera da cine suprotno zakonu savijesti i bitka.Cim covjek postane "slab" ,umoran ,neuspjesan ,tada se pocnu razvijati "genetske" bolesti i prisile.Postoje razne vrste duhovne terapije ,no najbolje je oprostiti precima i moliti za njih...

11.-Ovisnosti

Gotovo svaka duhovna bolest nosi i neku dozu ovisnosti .Isus kaze da onaj tko cini grijeh ,postaje rob grijeha (usp,Iv 8.34.)Buduci da se radi o moralnoj boli ,logicno je da sve te bolesti nose znak ovisnosti.Ovdje govorimo o ovisnosti kao duhovnoj bolesti.Ona ima svoje uzroke na duhovnom podrucju ,ali se ocituje i na psihofizickom,dapace na tom se podrucju nalaze agenesi kao droga,alkohol i drugo sto covjeka cini ovisnim.Ovisnistvo je patnja jer covjeku oduzima moc raspolaganja slobodom .Covjek postaje rob,te se osjeca poput zarobljenika,cesto bez nade.Ovisnik dozivljava griznju savjesti jer je na neki nacin za uzitak prodao svoju slobodu.Bol u ovisniku dolazi od ranjenosti njegovog duhovnog organizma,ali i od poremecaja koji se dogadja na psihofizickoj razini.Cesto ovisnici pocinju ciniti nemoralna djela kako bi se domogli droge,alkohola ili drugih sredstava.Ovisnik pokusava razraditi svoju zivotnu filozofiju kojom se brani protiv okoline .No,on pati jer nije normalan covjek ,nije slobodan ,postaje teret drugima i sebe,razara zivot i ne vidi kraja kotrljanju u vlastiti ponor...

12.-Simptomatske duhovne bolesti

Pod simptomatskim duhovnim bolestima mislimo na fizicke i psihicke bolesti koje su uzrokovane na duhovnoj razini i zovu se specificne ljudske bolesti.Simptomatskim bolestima mozemo nazvati i one duhovne bolesti kojima kojima uzrok lezi na somatskoj ili psihickoj razini.Razne duhovne tjeskobe ,griznje savjesti,starahovi i traumatsa stanja tako djeluju na psihu i tjelo da na njima stvaraju rane ,traume i bolest.Te rane treba lijeciti simptomatski na somatskoj i psihijatrijskoj razini,ali uzroci se mogu lijeciti samo na duhovnoj razini.To znaci da se duhov.psihicke bolesti.Jores ih nabraja 60-70% .O tome je temeljito napisao djelo dr.Matthias Beck,doktor medicine i teologije ,pod naslovom Seele und Krankait .Psychosomatische Medizin und theologishe Anthropologie, gdje dokazuje da je "trazenje duhovnog nedostatka u fenomenu bolesti potpuno legitimono "Bolest nije neutralna patnja ,nego trazi od covjeka odgovornost,smatra on.Istina ,on ne govori o "duhovnim bolestima",ali u njima vidi uzrocnike somatskih bolesti.Bitak koji je na jedan ,istinit,dobar i lijep,duhovan je i nedostatak na podrucju bitka reflektira se na duhovnu dusu te zbog njezina jedinstva sa psihom i tijelom uzrokuje psihomatske bolesti.Posljednji uzrok simptomatskih bolesti lezi u rezini duha i bitka .Na temelju istrazivanja duse J:V.Uexlülla,V.von Weizsäckera te teolosko-filozofke antopologije.K.Kahna i H.Ursa von Balthasara,Beck kaze da psihosomatska dijagnoza ostaje na izvanjskoj " causa efficiens",i ne dotice bitni uzrok "causa formalis"
Iz toga zakljucujemo da hageoterapija moze biti od goleme koristi u bolnicama i na psihijatrijama.Iz nase se prakse pokazalo da su mnoge bolesti npr.anoreksija i bulimija,epilepsija,bolest kostiju ,srcane tegobe ,bolest glave ,unutarnjih organa ,pa i mnoge maligene bolesti ,simptomatske .Mnoge od ovih bolesti nabraja i Biblija kao rezultat duhovne i moralne patnje.Brojne simptomatske bolesti otkriju se podjeljivanjem sakramenta bolesnickog pomazanja ili kroz molitve za bolesnike.
Zakljucimo dakle!Pokusali smo sintetizirati duhovne patnje pod raznim vidicima.Zajednicko je svima da uzrokuju"bol duhovne naravi",da ranjavaju ili razaraju funkcijue duhovne dimenzije ,da se u njima pojavljuje sila zla.One su prisutne vec u temelju covjekove egzistencije ,razaraju bazicno povjerenje covjeka u djetinjstvu ,onesposobljavaju i ogranicavaju djelovanje duhovne strukture te unose patnju i bol.One djeluju i disperzivno ,sto znaci da se sklonosti prema njima prenose.No bitno je da za sve njih postoji lijek.
Na kraju treba dodati da u dnu duhovnih patnji covjek dozivljava zlo.,ali i Zloga,.Pacijenti imaju iskustva da im dosaptava i prijeti ,da ih drzi u ropstvu i da ih okrivljuje i nakon sto su se pokajali i ispovjedili.Cinjenica Zloga u duhovnim patnjama jasno upozorava da se bez Boga ,Stvoritelja i Spasitelja ne moze dogoditi potpuno ozdravljenje.Hagioterapija ima jasne pokazatelje da je Bog konstitutivno potreban covjeku kako bi on funkcionirao kao covjek ,da covjek postao covjekom kad mu je Bog udahnuo svoj zivotni dah i da je moguc izlaz iz svih duhovnih bolesti ,bas svih ,jer je Bozji Sin postao covjekom i dao za njega.Doslo je vrijeme da se konacno znanstvenom akribijom na principu humanistickih znanosti pokaze Bozja stvarnost i Bozja terapija.Ovdje je neophodan izlaz iz ideologija koje su zarobile znanstveni um Zapada u tolikoj mjeri da boji znanstvenih rezultata o Bozjoj o Bozjem djelovanju na oslobadjanju covjek i naroda..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Ovo je Link..od predhodnog teksta...


http://www.vjera.pondi.hr/skolahag.htm


A,ovo citiram,jer je isto (?)dvosmisleno, jer dovodi covjeka,da ne zna sta da misli...?

Vjera

Isus nikada nije molio da bi nekoga izliječio.
Najteže ćete nekoga izliječiti molitvom.
Jer molitva je znak da ti ne vjeruješ.Zato i moliš.
Hočeš Boga navesti da ipak posluša tebe.
Ni apostoli nisu nikada liječili molitvom.
Mi naprotiv kršćani stalno molimo, molimo i uništavamo ono bitno.
Isus kaže nemojte blebetati kao pogani.
Nećete biti uslišani zbog mnoštva riječi koje izgovarate u molitvi.
A mi upravo suprotno radimo.Izmolimo 3 krunice, 7 Očenaša
Kad naučimo da Isus govori o vjeri a ne o molitvi onda ćemo biti dobri hagioasistenti.
Kad molimo onda sumnjamo da ćemo dobiti.

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Iz nevolje i zla do svjetla

Molitva i grijeh

"Uđimo, poštovani čitatelju, zajednički u mudrost življenja. Htio bih ti govoriti danas o molitvi.
Učiti Očenaš znači istinski moliti. Očenaš nam je darovao Isus Krist, Sin Božji, Očenaš je, dakle, Božja molitva darovana čovjeku. Prvi ju je molio Isus Krist, a sada je na tebi da je moliš. Dok moliš Očenaš, znaj da s tobom moli Isus, ali s tobom moli i čitavo nebo i mnoštvo ljudi koje je nakon njega kroz stoljeća i tisućljeća molio tu molitvu. Ta je molitva postala srce svih kršćana živih i pokojnih. Moleći Očenaš ti nisi sam u molitvi, uključen si u bezbroj pokoljenja koja s tobom mole.
Moliti Očenaš znači najprije stati pred Boga i u svijesti razmisliti o Njegovu liku, podsjetiti se da te obasjava Njegov olinski pogled, polako izgovarati Oče naš, meditativno i sa sigurnošću da Bog čuje tvoj glas.
No, da bi tvoja molitva postala molitvom djeteta, koje s pouzdanjem prilazi Ocu, potrebno je stalno učiti tu molitvu. Isus nas je pri kraju Očenaša učio da Ocu treba reći: Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Grijeh nas, naime, dijeli od Boga. Grijeh je neprijateljstvo s Bogom. Grijeh je okretanje leđa Bogu. S neprijateljem se ne može razgovarati. Stoga, dok se ne oslobodiš grijeha, dok ne makneš to brdo grijeha koji kao zid stoji između tebe i Boga, ne možeš s Njime razgovarati i ne možeš iskusiti Njegovu blizinu.
Kako da se oslobodiš grijeha? Isus je došao i preuzeo tvoje grijehe na sebe, pribio ih na križ, bacio u svoj grob i uništio ih. Na tebi je da Isusu predaš svoje grijehe da ih On oprosti i uništi i osposobi te da možeš k Ocu. Ako si nekoga povrijedio, ne možeš s njime razgovarati. Želiš li, pak, s njime razgovarati, najprije ga zamoli da ti oprosti. Tako je i s Bogom. Reci Bogu svoje grijehe, reci da ti je žao što si Ga povrijedio, imenuj grijeh jedan po jedan i osjetit ćeš kako s tebe silazi teret, a Božja nazočnost je sve bliža.
No osim grijeha može te opterečivati i uvreda drugih koja je u tebi stvorila mržnju. Ako te netko povrijedio, imaš potrebu da mu se osvetiš, ljutiš se na njega, osjećaš da ga mrziš. dokle god mu ne želiš oprostiti, ostaješ u mraku, u mržnji, u ljutnji. Bog je ljubav i to opraštajuća ljubav, milosrdna ljubav. Kako ćeš ti koji ne praštaš razgovarati s Bogom koji prašta. Kako će mržnja u tebi moći razgovarati s Bogom koji je ljubav? Želiš li da te obasja Božje svjetlo, da s Bogom postaneš prijatelj, želiš li da pobijediš zlo i da se izliječi rana koju ti je zadao onaj koji te povrijedio, onda je jedini način da oprostiš i tako imaš pristup Bogu koji je ljubav.
No, kako oprostiti? Za praštanje je najrpije potrebna odluka da oprostiš. Ali uvreda je ostavila ranu u tebi. Da bi mogao izliječiti ranu, najprije pokušaj moliti za onoga koji te povrijedio. Bogu, naime, reći hvala što ti je dao priliku da i ti možeš nekome oprostitit. Bog je naime rekao: Ako vi ne oprostite, ni vama se neće oprostiti. Ako vi, pak, oprostite i vama će Otac nebeski oprostiti.
Evo sada prilike da se oproste tebi grijesi, jer ti opraštaš onome koji je tebe uvrijedio. Pokušaj zatim u mašti, u mislima, zajedno s Isusom poći tom čovjeku i reći: Opraštamo ti. Nemoj žuriti da ideš pred oči tom čovjeku, pa da mu pružaš ruku. Najprije izliječi srce, onda ćeš lako doći u dodir s njime. Ustraj neko vrijeme u praštanju, dokle god ne osjetiš da ti je srce slobodno i da se možeš mirno nasmiješiti onome koji te je povrijedio i biti ponovo s njime prijatelj.
Sad su uklonjene dvije zapreke između tebe i Boga: tvoji grijesi i mržnja zbog uvrede drugih. Sada možeš lakše razgovarati s Bogom. Pokušaj to odmah. Neka te prati Božja zaštita."

Povratak nade, Tomislav Ivančić

Iz knjige-POVRATAK NADE...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Zašto ne volim kliizanje?
mogao bih otvoriti novu temu, ali valjda će biti dovoljan jedan post.
inače sam matematičar u duši, a čovjek na klizaljkama se ne vodi pod "stabilna stanja",
valjda se bojim, definitivno nisam probao,...opet, možda, da živim u Kanadi, možda bih se bavio klizanjem.

Zašto ne vjerujem u prokletstva i ispaštanje tuđih grijeha?
Sve mi to sliči na onu "ja ni kriv ni dužan, meni najgore", sigurno me netko prokleo ili ispaštam tuđe grijehe.
Uvjeren sam u to da je svaki čovjek s duhovne strane dobio jednaku priliku (jednaku Božju ljubav).
Pustimo na stranu talente i životne prilike i uvjete života... s duhovne strane svi smo jednaki

S druge strane, mogao bih ja i matematički dokazati da to nije tako, npr. ako počinim neki težak grijeh po kojem postanem poznat širem krugu ljudi, naravno da će moja obitelj također ispaštati u kontekstu života u široj društvenoj zajednici.
Prokletstvo bi se možda moglo povezati s onom "blesav ko i otac mu", to mu više dođe kao naslijeđe...
No svakako ću uvijek reći da ne vjerujem...

KLASIČNA MOLITVA ZA ISCJELJENJE

Isuse , zahvaljujem ti što si sada tu. Kažem ti : Dobro došao. Lijepo je što postojiš.
Isuse , pogledaj sada na mene , ovdje gdje sjedim pred tobom.
Ti me poznaješ.Želim Isuse da me sad dotakneš i iziječiš,
da me oslobodiš i učiniš zdravim za zadatke u životu,
Isuse Kriste prvo te molim ozdravi sve moje uvrede koje sam naslijedio od mojih predaka ,
Molim te Isuse svojom krvlju i svojim uskrsnućem raskini sve negativne utjecaje mojih predaka. Hvala ti.Iskorijeni svaku bolest , ovisnost i grijeh , moj Isuse.
Isuse , ti znaš da želim svojim precima od srca oprostiti.
Sada te molim , Isuse , dođi u trenutak moga začeća.
U trenutak u kojem sam začet u utrobi majke.Ti si bio sa mnom. Ti si me želio.
Rekao si : Živi.Hoču da živiš. Ti si me htio i radovao mi se. Hvala ti.
Moje začeće u utrobi majke bio je predivan , radostan događaj. Hvala ti.
Isuse , sad želim oprostiti svima koji su bili protiv mene u trenutku začeća.
Želim im od srca oprostiti. Jer važno je da si me ti htio , Isuse.
Tvoj Otac je moj otac i majka. Ti si me htio .Hvala ti.
A sada me Isuse potpuno oslobodi negativnih misli i negativnih sječanja.
Ti si bio sa mnom svih devet mjeseci koje sam proveo u utrobi moje majke.
Ti si bio sa mnom , bez obzira na to je li me majka željela ,
je li bila bolesna ili je morala teško raditi.
Bio si sa mnom bez obzira i na to je li mrmljala protiv mene.
Ti sve znaš.Bio si sa mnom i uvijek mi govorio : Živi .Ja sam za tebe.
Hoću da živiš. Želim da postojiš. Hvala ti .
Ti si se radovao mom dolasku na ovaj svijet. Ja sam željeno dijete.
Imam pravo na život. Hvala ti.
Isuse , želim od srca oprostiti svima koji su mi u tih devet mjeseci učinili nešto nažao.
Svima opraštam , Isuse.
Ti si moj Gospodin. Ti si me želio.
Oslobodi me Isuse svakog samosažaljenja. Očuvaj me od svake depresije.
A sada Isuse ozdravi trenutak mog rođenja.
I tada si bio sa mnom. Ako je porod bio i težak , ti si mi govorio : Da , želim da živiš.
Živim zato jer si ti tako htio.
Isuse , opraštam svima koji su me pri porodu možda šokirali ,
ili bili protiv mene , ili me odbacili ili možda bili grubi.
Opraštam im od srca , Isuse. Blagoslovi ih.
Važno je jedino da si me ti htio.
Nije važno jesu li me željeli moji roditelji ili bilo tko drugi.
Ti si me želio.
Sada ti Isuse predajem moj život do sedme godine , a osobito prve tri godine života.
Ti si bio sa mnom. Htio si me .Ti si me uvijek čuvao , i kad se možda dogodio neki šok ili bolest. Možda sam bio u bolnici ili u rodbine ili bake i djeda umjesto u roditelja.
No ti si bio sa mnom.Hvala ti .Ti si me želio.
Ti si uvijek bio sa mnom. Nikad nisam bio sam.No , to tada nisam znao Isuse.Sada znam.
Sada si ti u mom djetinjstvu. Nikad nisam bio sam .Uvijek si bio sa mnom.To je lijepo Isuse.
Zbog toga opraštam svima koji nisu imali dovoljno ljubavi za mene , koji su prema meni bili strogi.Opraštam im , jer imam tebe za oca i majku.
A sada ti Isuse predajem moj život do petnaeste godine života.
To je vrijeme kada sam od djeteta postao dječak/ djevojčica.
Ti si bio sa mnom u školi.Ti si me htio.Ti si mi se radovao.
Uvijek , uvijek si bio sa mnom.
Moja je prošlost ispunjena tvojom prisutnošću.
To je tako lijepo Isuse. Ti si bio sa mnom. Hvala ti
Opraštam svima koji su me povrijedili u tom razdoblju mog života , Isuse.
Opraštam im od srca. I oni su samo ljudi.
Možda me moji roditelji nisu mogli voljeti , jer i sami nisu bili voljeni ,
ili su i sami patili od pomanjkanja ljubavi i nježnosti.Razumijem ih.
No ti si me volio i to je sad važno.
Sada ti Isuse , predajem moj život od petnaeste do dvadeset i pete godine ,
kada sam išao u srednju školu , fakultet , sklopio brak.
Predajem ti svoju djecu , svoj posao.
Dajem ti svoju bolest , poteškoće , razočarenja , sumnje , očaj.
Uvijek si bio sa mnom Isuse. Ti si me tješio , jačao , štitio , čuvao.
Opraštam svima koji su me u tom razdoblju mog života povrijedili.
Blagoslovi te ljude.
Sada ti predajem moj život sve do današnjeg dana.
Ti poznaješ svaki trenutak mog života .
Znaš za bolesti , posao, djecu.
Sve što sam doživio.
Ti znaš o mom odnosu prema tebi , i onda kad je taj odnos bio prekinut.
Ispuni sad cijelu moju prošlost svojom prisutnošću.
Tvoja ljubav i nježnost uvijek su bile sa mnom.
I svima od srca praštam : svome bračnom drugu , roditeljima , djeci , kolegama , prijateljima.
Opraštam. Želim biti potpuno slobodan Isuse , potpuno slobodan od svega negativnog
i slobodan za pozitivno , za ljubav.
Predajem svoj život u tvoje ruke.
Smijem biti takav kakav jesam.
I znam Isuse , ti me voliš.
Hvala ti što mi daješ radost i sigurnost.
Ja sam tvoj miljenik.
I ljudi me vole. Dubine svakog čovjeka me vole.
Ti si moj prijatelj , Moj Bog , moj Gospodin.
Hvala ti što si mi sve oprostio , što me sada liječiš i oslobađaš.

http://www.cdp.hr
A&O

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Mislim da smo došli do točke na kojoj bi trebalo nekako razgraničiti stvari i pojmove:

1) najprije, točno je da grijeh utječe ne samo na grješnika nego i na druge osobe, njegove bližnje, zajednicu… Točno je da i oni snose posljedice, možemo ih nazvati rane na duši, a nekad se one manifestiraju više u psihičkom smislu, pa tako nastaju frustracije, nervoze, depresije, psihički slomovi... Prof. Ivančić čitavu svoju hagioterapiju zasniva na tim “duhovnim bolestima” koje nastaju grijehom – a grijeh je poremećaj sklada ne samo između Boga i čovjeka – nego i između ljudi.
Sjećam se kad sam jednom slušala Ivančićevo predavanje o tome (osobito o odnosu roditelja i djece) vratila sam se kući skroz potresena jer sam i u svojoj situaciji prepoznala događaje o kojima je pričao. Mislim da bilo tko (svejedno je li kršćanin ili ateist ili koje druge vjere) može nabrojiti (ako ga netko pita) barem desetak stvari što su njegovi roditelji činili krivo, u čemu su nas zakinuli, gdje su se ponijeli nepravedno prema nama, koliko su njihove bezrazložne ljutnje i strogoća utjecali na nas, koliko su nas opterećivali lažnim krivicama i rušili samopouzdanje… Ako se neku osobu navede da razmišlja samo o tome, ona će sigurno lako zaboraviti i preskočiti sve ono dobro što su nam roditelji pružili, svu radost djetinjstva, svu ljubav i pažnju, pa će lako zamijeniti naravnu zahvalnost koju dugujemo svojim roditeljima - za bacanje krivice na njih za svoje neuspjehe i promašaje.

2) S druge strane, mnogi su ljudi opterećeni svojim grijesima kao nekakvim prokletstvima za koje oni vjeruju da nisu sami krivi, već netko drugi (najčešće njihova obitelj i preci), jer duboko u sebi osjećaju tu sklonost prema grijehu koje se ne mogu tek tako osloboditi. Međutim, vjera nas uči da nije u redu za svoje osobne grijehe tražiti izgovor u drugima (kao što se Adam izgovarao na Evu i sl.) nego prihvatiti svoju odgovornost za grijehe. Stoga, nije potrebno dugim molitvama “liječiti svoje rodoslovno stablo”, nego se u sakramentu pomirenja iskreno pokajati za svoje grijehe i slabosti.

Upravo zato neki teolozi i kritiziraju prof. Ivančića, jer on načelno odbacuje “liječenje obiteljskih korijena”, ali u hagioterapiji naučava sljedeće, kao što je Leja citirala:




I u molitvama za iscjeljenje Ivančić preporuča sljedeće:



Evo još jedan citat iz spomenute knjige o hagioterapiji:

“Genetske” bolesti nastanu jer je netko od predaka zarazio svoju dušu depresijom, pesimizmom, ohološću, agresivnošću i suicidom, mržnjom i ateizmom. Kao da je duša upisala određeni negativni program u gene, te se to zlo “genetski” prenosi na potomstvo. Pokažu se i simptomatske bolesti ako duhovne bolesti dugo potraju i ako su osobito teške.


Što je od ovih navedenih bolesti i grijeha utjecaj gena, a što utjecaj okoline nije posve jasno. Utjecaj definitivno postoji, u tome se i psihologija slaže. Međutim, mnogi psiholozi govore da nije uopće preporučljivo kod takvih bolesnika (npr. sklonih depresiji) ulaziti u dublje analize obitelji – od začeća pa nadalje), jer se time samo rane povećavaju i “žrtvena jagnjad” se pronalazi u drugima. To prof. Ivančić zna jako dobro (čula sam osobno od njega na predavanju).
Kršćanski se psiholozi pogotovo slažu s time (npr. Paul C. Vitz i dr.) da primjerice depresija može imati uzrok u postavljanju previsokih vlastitih ciljeva, a krivica za nju se obično baca na druge (roditelje, djedove i bake…) ili općenito na društvo (na što čovjek sam ne može utjecati pa se osjeća još više zarobljenim), koje možda i jest potaknulo, ali osoba bi sama trebala prihvatiti svoj život i svoju odgovornost u ruke.