......Dakle, tema je „zašto biti katolik“ u zadnje 2 stranice pretvorena u temu „zašto neki katolici ne svjedoče svoju vjeru i zašto sami ne vjeruju, pa koliko je loše stanje u Crkvi itd.........

Jedno je mišljenje, s kojim se baš i ne slažem, da je sama Crkva nešto oronulo, teško i na izmaku snaga, a da se prava vjera crpi negdje drugdje (u zajednicama, individualno…), i što više ljudi biva obuhvaćeno tim zajednicama – to pomaže i ponovnom rastu Crkve…

..... to je uvijek bila Crkva siromašnih, ali svetih, ljudi u koje se možemo ugledati, bili oni poznate osobe ili skromni ljudi u našoj blizini. I tada naša eventualna vjernička zajednica ima smisla jedino ako vodi k zajedništvu u Crkvi, a nije ustrojena reformistički ili, ne daj Bože, elitistički.......

I zajednice su Crkva. I sigurno što više ljudi biva obuhvaćeno tim zajednicama koje žive u svijetu "radikalno" kršćanstvo to je bolje za Crkvu i pomaže njezinom rastu.

Problem Crkve u velikim gradovima je taj da ti ljude s nedjeljne Mise ne poznaješ dovoljno dobro. Teško se ugledat na nekoga koga praktički sretneš samo na Misi.
Na selima je to puno lakše jer se ljudi poznaju dobro i onda ti je lako izabrati nekog i ugledati se na njega.

Ovo reformistički i elitistički je nešto konkretno za neke crkvene pokrete ili si to spomenula samo tako

Radikalno je danas sve što je kršćansko...otvorenost životu, predbračna čistoća, navještanje evanđelja, javno svjedočenje vjere, itd.

A što se tiče samog naziva ove teme...znači uloga i smisao pokreta u Crkvi je prije svega nova evangelizacija, put ka odrasloj vjeri, i pitanje je zašto nastaju pokreti u Crkvi? Čemu potreba za to ako je sve dobro u Crkvi?

Svjesna sam da se puno kršćana ne bi moglo ni složiti oko definicije "radikalnog" kršćanstva, pa prema tome mora postojati neki zajednički put (temelj) koji određuje što je "radikalno", a što nije - i on se mora nalaziti nužno izvan svake zajednice, da bi se one mogle orijentirati prema njemu....

Npr. "radikalno" bi bilo da katolici ne rade nedjeljom i da ne obilaze trgovine nedjeljom.
Znamo da je u državi situacija takva kakva je, i da je teško pronaći zaposlenje. Ako mene šef uvjetuje da moram raditi nedjeljom , pristankom na rad kršim treću zapovijed. Staviti Boga prije materijalne sigurnosti u današnjem vremenu i okruženju je "radikalno".

Čini mi se da je u jednoj tako velikoj zajednici kao što je Crkva i puno različitosti. Normalno je i da ima puno načina kao što je uvijek bilo (samo mi se čini da mi nismo toga svjesni koliko je osobitosti bilo u pojedinim krajevima). Ono što je važno jest poslušnost Učiteljstvu i međusobno poštovanje, ali i sloboda reći i komentirati ako se negdje uočavaju stvari koje nisu dobre.
Osobno sam prošla razne zajednice u raznoj dobi svoga života i sve je to gradilo moju vjeru.

Što se tiče komentiranja stvari koje "nisu dobre" mislim da to nije naš posao i ne bi trebala biti naša briga, već briga Kongregacija i ostalih koji se bave tim stvarima. Osobno me smeta kad netko komentira NP bez da zna išta o njemu, ili je čuo nešto od nekoga pa sad će on nešto ispraviti ili komentarom utjecati na nešto. Ima u Vatikanu dovoljno ljudi koji brinu o svemu tome, hvala Bogu, da se ne skrene sa puta.

adrijana, molio bih te da ne spominješ sada u ovoj temi neke stvari za koje postoji ta tema i počinješ neke bespotrebne rasprave, ako te nešto zanima ili muči napiši tamo.

Oko takvih stvari bi se lako složili i tradicionalno orijentirani vjernici i neokatekumeni, koji se baš i ne "miluju" recimo kad su u pitanju liturgija ili liturgijska glazba...