Katolički odgovori

Da, ali kad ne bi bilo tuge i depresije ne bismo ni znali vrijednost radosti...
Ozbiljno depresivnoj osobi ne pomažu baš riječi "trebamo" i "truditi se", jer ona u takvim časovima uza sav svoj trud ne uspijeva osloboditi se tog osjećaja koji pritišće - i koji je zapravo protiv njene volje, ali je kao svaki jaki osjećaj svlada u naravi.

PS. Zašto je onda i Gospa ponekad žalosna?
Zašto je Isus u govoru na gori rekao "Blago ožalošćenima, oni će se utješiti..."?

Jedan je svećenik na početku korizme pričao u propovijedi o dvije vrste radosti: izvanjskoj i unutarnjoj. Izvanjska radost često naposljetku može voditi u žalost i depresiju, dok je unutarnja ono oko čega se "treba truditi"...
Ali kako...?

Dakako na tu unutarnju radost mislim.
Ona je dana svakom čovjeku a to je DS u nama ali naravno ovisi i o nama kako će mo se postaviti.
Ovo blago ožalošćeni je zbog pravednosti ( zbog drugoga ) je u redu jer je to normalno i ljudski ali ja mislim na ožalošćenost u nama zbog nas samih kao neka vrsta agresije prema samima sebi a to je dalje povezano i sa srđžbom i bijesom a to stanje ne donosi nikakvo dobro.

Slažem se da ovo drugo stanje ne donosi nikakvo dobro, ali ponekad je ta agresija usmjerena prema samima sebi posljedica dugotrajnih emocionalnih rana, npr. u slučajevima fizičkog i emocionalnog (ili seksualnog) zlostavljanja za što nije sama žrtva nikako kriva, nego i ona trpi zbog grijeha drugih.
Gotovo svi karizmatici se slažu da molitve za nutarnje ozdravljenje pomažu takvim osobama, pa tako i Ivančić, koji je razvio cijelu teoriju o "duhovnim ranama", praznini koju uzrokuje nedostatak ljubavi i načinima liječenja...

Nisam baš siguran u te teorije " duhovnih rana" ne u tom pretjeranoj verziji gdje se sve svodi na nekakvo liječenje i sl.
To mi više liči na psihičke probleme kojima se treba baviti psihijatri i psiholozi.
Više sam za klasični put a to su Biblija i crkveni oci i ispravno duhovno vodstvo dobrog duhovnika.

Potpuno razumijem, ali ljudi vjerojatno znaju zašto se odlučuju npr. radije za hagioterapeuta, nego za psihologa...
Iako sve najbolje mislim o psiholozima, kad čovjek osjeća recimo neku tešku ranu na dušu koja je povezana s osjećajem krivnje, savjesti, grijehom ili nemogućnošću ljubiti bližnje kako to Bog zapovijeda, ili jednostavno ne osjeća onu radost i mir koju Duh Sveti daje, onda možda bi teže otišao k psihologu, a prije hagioterapeutu (ako je u blizini).

Hagioterapija jest vrsta duhovnog vodstva vezana uz ime prof. Ivančića koji je svoja filozofsko-teološko-psihološka istraživanja objedinio pod tim imenom, kao što je Viktor Frankl "objedinio" svoja shvaćanja u logoterapiju...

Vidim da nekako suprotstavljaš "klasični put a to su Biblija i crkveni oci i ispravno duhovno vodstvo" hagioterapiji.
I ja sam u početku mislila tako.
Ali što više slušam i čitam Ivančićeve tekstove čini mi se da je to jedno te isto.

Možda to nekome i pomogne tj. nečiji subjektivni dojam može biti takav ali dok ne budemo imali znanstvene dokaze bolje je biti skeptičan.
Što se tiče osoba koje imaju nekakve psihičke probleme takve ne bi slao na hagio t. već da se što prije obrate svome doktoru koji će procijeniti situaciju.
Ono što može biti najveća pogreška je da osobu koja "možda" treba stručnu pomoć pošaljemo na krivu mjesto te nosimo kasnije na savjesti kad nešto krene po zlu.

Hagioterapeuti inače dobivaju stroge upute o tome kada da traže mišljenje struke (tj. psihologa)... Misliš da nije i za njih same težak teret individualno raditi s osobom koja ima psihičke smetnje? Ali u tome i jest bit: dok bi kod nekog "doktora" čovjek dobio samo dijagnozu i medikamente, jedva koju toplu riječ i sućut, hagioterapija je osmišljena tako da u startu postavlja drugačije dijagnoze i lijekove, od kojih je među prvima prihvaćenost, molitva za tu osobu i riječi Svetog pisma... Ne kažem da lijekovi ne pomažu, daleko od toga, ali ako je problem nastao na duhovnoj razini jedino se tako najispravnije može i liječiti...

Mislim da ne shvaćaš ozbiljno psihičke probleme i bolesti.
Kod njih je slično kao i kod somatskih a to je ako se na vrijeme ne reagira prelaze u kronično stanje sa ozbiljnim posljedicama.
Ne može Hagioterapija postavljati dijagnoze i raditi bilo što kada je riječ o ovim stvarima.
Ne možeš isto tako banaliziraju stvari u smislu da će na Hagioterapija osobi sa psihičkim problemima pružiti bolju pomoć te neće morati piti tablete.
To je isto kao da neko treba na operaciju slijepog crijeva a ti mu kažeš pusti to i odi na hagioterapiju, hoću samo reći da su psihičke bolesti u istom rangu kao i tjelesne i ako se na vrijeme ne reagira jednako su katastrofalne posljedice.

Zanimljivo, kad bi bila riječ o jogi ili mindfullnesu onda se ne bi postavljalo pitanje o psihičkom stanju osobe, ali hagioterapija??... To je čini se jako opasno.

Pozdrav Dea, ja sam zainteresirana za skripte, ukoliko ih još imate?

Da. Javila sam se s u inbox.

Hej hej. Održavaju li se još uvijek otvoreni hagio sastanci ili je i to zamrlo s koronom?
Jednom mi je pomoglo, možda opet uspije.

Pozdrav, ne znam za održavanje sastanaka, možda se najbolje raspitati tamo gdje ste zadnji put bili.
Na njihovoj stranici piše da imaju dežurstva i pružaju pomoć telefonom (obavijest od 14. 7.), pa pokušajte ih dobiti. Raspored i telefonski brojevi pišu ovdje:
https://hagio.hr/hagio-info/hagioterapi ... ke-linije/

Puno pozdrava i uspjeha!

Hvala na odgovoru.

https://www.facebook.com/hagioterapija.split1

Odnedavno su krenuli s online susretima!