Katolički odgovori

Danas je slika ljubavi kroz medije i društvo često izvrnuta, a riječ je o ključnom pitanju. U vezi toga evo nekoliko citata za razmišljanje iz knjige "Glava Obitelji":

"Suvremeni nered na području spolnosti, braka i obiteljskog života te osobna nesreća milijuna ljudi na ovom svijetu posljedice su davanja pogrješnog odgovora na pitanje što je ljubav."

Ljubav je tajna koja se ne može potpuno definirati, no recimo sv. Toma Akvinski navodi "Ljubiti znači htjeti dobro drugomu."
Pritom se to ne odnosi toliko mnogo na emocije ili spolnu želju koliko na volju:
"Volja, nadahnuta razumom, jest ta koja odabire ljubiti ili ne. Iskrena ljubav između muškarca i žene ne isključuje ni ono tjelesno ni ono emocionalno, ali podređuje ove sposobnosti ljudskoj prosudbi i volji.
(...)
Ako ljubav ovisi o spolnoj želji, ona je osuđena na propast kada ta želja izblijedi - a bolest ili nesreća mogu u trenu izbrisati samu srž te želje. (...)
Osim ovog brkanja ljubavi s tjelesnom željom, postoji još raširenije mišljenje da je ljubav neodoljiva emocionalna sila kojoj ljudsko biće ne može odoljeti. Kako pojednostavljeno tvrdi suvremena masovna kultura, posebice literatura i zabavni mediji, ljubav je sposobna pogoditi nas u bilo kojem trenutku poput teške bolesti - pod uvjetom da postoji virus prave osobe. Ti ljubavnici s ekrana koji jadikuju: "Ah, to je jače od mene" ili: "Ništa ja tu ne mogu", i, nažalost, oni koji su pod njihovim utjecajem čine od ljubavi svojevrsnu bolest.
Reći, međutim, da je ovo emocionalno stanje ljubav, značilo bi identificirati ljubav s nečim u našoj prirodi što je još nepredvidljivije od spolne želje. Naša emocionalna stanja variraju iz dana u dan, iz sata u sat mijenja se naše raspoloženje - naša radost danas može sutra ustupiti mjesto tuzi.
(...)
Sva ova pogrješna tumačenja ljubavi - da je ljubav spolna želja ili emocionalno stanje ili kombinacija ovih dviju stvari - čine istu pogrješku (...) ova su tumačenja usmjerena unutra, prema osobi koja ljubi, a ne prema van, prema osobi koju se ljubi. Osim toga, po njima je ljubav izvan kontrole osobe koja ljubi, i na taj joj se način ostima najdragocjeniji atribut. Pravi razlog zbog kojeg je ljubav neprocjenjiva jest taj što je slobodna.
Ljubav koja se ne daje slobodno uopće nije ljubav. Ništa nas ne može prisiliti da nekoga ljubimo. Bog nas ne prisiljava da ga ljubimo.
(...)
Kada slobodan izbor svoje volje da združimo život s drugom osobom iskažemo zavjetom na vjernost do smrti i nastavimo ga štititi svakodnevnim primjerima odanosti samom Bogu, taj slobodan izbor u stanju je odolijevati svim olujama vremena i okolnosti. Takva ljubav može odoljeti čak i emocionalnoj ili spolnoj privlačnosti druge osobe za koju nam se može činiti da bi na našu ljubav možda pružila više zauzvrat."

Eto, nakon ovog uvoda bilo bi zanimljivo komentirati naslov teme - "ljubav je odluka".

Slažem se, premda ipak započinje emocijama i privlačnošću. Bez toga, teško da će se netko okrenuti i obratiti pažnju na drugu osobu. No, ključ stvarne ljubavi jest odluka za drugoga i mislim da je nije moguće uistinu održati bez Božje milosti,

I ja se slažem:
A kada uzmemo još Isusovu zapovijed.
"Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge!" (Iv 13,34)
Vidimo da se savršeno uklapa.
Ako je ljubav zapovijed, onda se ona ne odnosi na emocije.
Emocije ne možeš kontrolirati, dok odluke i postupke itekako možeš, (ponekad su i suprotno od onoga što emocije govore).

Kad smo ušli prije 15 godina u dvoranu na Fratrovcu, oboje prilično neupućeni u ono što će se iduća dva dana s nama zbivati (HZBS), najprije sam primijetila zid pun parola. Najupečatljivije su mi bile dvije: "Ljubav je odluka" i "Bog ne stvara smeće!". Nisam pojma imala što bi to moglo značiti ali te dvije poruke nisu mi izlazile iz glave. Za dva dana drugačije sam ih čitala i prihvaćala.

Ljubav je odluka, prije svega, za Krista. Ljubiti bližnjeg moguće je jedino u punini ljubavi s Bogom.
Tko odluči zanemariti Boga i bližnjeg neće niti spoznati ljubav, znat će jedino što je ugoda. Kad potroši sve ugode, na kraju će ostati prazan.

Što se tiče druge poruke - ni sebe čovjek ne ljubi niti ne prihvaća ako istodobno ne ljubi Onog tko ga je stvorio.

Ljubav znači prihvatiti, odnosno pustiti Krista u naš život. Najveće takvo djelo u mome životu je rođenje moga sina. Dugo mjeseci sam ustajala nekoliko puta po noći, hranila ga, oblačila, kupala, družila se sa njime...ne zato što to moram, već zato što to želim. I sada je star godinu i pol i cvjetam dok me zagrli i poljubi. U početku smo ga učili..a sada i on sam donosi odluku i da pusu,bez da ga se traži

Nadalje treba razlikovati zaljubljenost i ljubav, kao i jačinu takve ljubavi. Ponekad MISLIMO da nekoga volimo, ali nakon nekog vremena ta nam se osoba više ne sviđa...i ti osjećaji jednostavno nestaju. Ljubav nije hirovita i euforična, već blaga, topla i smirena. Ona raste postepeno. pr. vjerojatno nitko ne bi dao život za nekoga koga poznaje par dana (da se razumijemo, Kristova žrtva za sve nas je nešto posve drugo), ali ako tu osobu zavolimo, povećanjem takve ljubavi možda bi to i učinili. Oni koji daju život olako,odmah to ne čine iz ljubavi,več iz drugih razloga.

Naravno da je odluka. Ja sam sebi kažem: "Ma nije moj/a _____ toliko teška da ga/je ne mogu nositi."

Najnovije predavanje don Damira od prije kojeg tjedna.
Poslušala sam dosta njegovih predavanja, a svako je (barem meni) drugačije i zanimljivo.
Govori o Telogiji ljubavi, o božanskom planu u spolnosti, o Ivanu Pavlu II., o tome kad crkva kaže ne - iza toga dolazi veliko DA, o braku, predbračnoj čistoći, ljubavi kao odluci, o čednosti i čistoći, djevičanstvu te na kraju daje odgovore na pitanja iz publike.

https://www.youtube.com/watch?v=WuxHa4Aa81c

https://www.youtube.com/watch?v=lLsBoKy8mRM

Istina, nisam muško i nemrem razmeti,
ali sam nakon tvog posta počela malo pratiti don Stojića
(#vjerski fanatizam, bitno.net
https://www.bitno.net/vjera/pitajte-sve ... fanatizam/)
i zaključila sam da je u cijelom ovom članku fanatik zapravo on sam (nek mi njegovi fanovi oproste),
razlog:
u vrijeme dok mlade mame masovno izbjegavaju sv. misu nedjeljom (što je itekako zapovijedano)
gotovo sve do djetetove prve pričesti,
on (Stojić) govori da je pobožnost grijeh...
a u kakvom danas duhu mlade mame odgajaju svoju djecu
(istina, ima ih par iznimki i u mojoj župi, al to je prije iznimka nego pravilo)
da to ni najbolji ni najkreativniji vjeronauk ne može popraviti...

Ne govori on zeno da je pobožnost grijeh, vec govori da je zanemarivanje duznosti koje imas kao majka i zena - grijeh, makar i radila poboznosti. Sta oce rec; da odes na 10 dana u Afriku i nahranis 500 djece i spasis 500 zivota i izmolis 500 krunica, a nisi izvrsavala bracne duznosti zbog toga - u grijehu si. Jasno je kao dan; ti su duzna izvrsavat bracne duznosti, tj. ispostovat sakrament (otajstvo) koji je "znak Bozije ljubavi prema čovjeku".

Voljela bih da te mogu shvatiti, ali ovaj primjer koji navodiš upravo je dokaz "skandaloznog" fundamentalizma. Nahraniti 500 djece umjesto izvršavanja bračne dužnosti je grijeh, a ne dobro djelo - u kojem se zapravo žrtvuješ za druge, a ne gledaš samo na sebe i svoje "bračne dužnosti". Ovaj primjer je vanserijski, čak nije niti konzervativan, i svodi ljudsko dostojanstvo i Božje milosrđe na ono "kako se muškarcu svidje"...

Pravi problem onog članka don Stojića jest u tome što on uopće ne vidi očite znakove fanatizma u Hrvatskoj i u svijetu oko sebe, već mu je kriva žena "koja ne ispunjava svoje staleške dužnosti". Znači, žene bi trebale čekati najmanje da im muškarac umre da bi mogle kojiput otići na duhovnu obnovu, neko hodočašće ili poduzeti neku akciju milosrđa za koju je potrebna ta nedopuštena "staleška" odvojenost.

Promašen članak, iako se nadam da Stojić zna puno bolje...

Meni je ovo Ok , ali si dobro primjetila da je zaboravio uključiti i muškarce. Znao sam da si feministica u pozitivnom smislu.

Molim te, čitaj ono što pišem. Piše da je zanemarivanje dužnosti grijeh, bez obzira koji razlog bio zanemarivanje tih dužnosti; makar tebi taj razlog izgledao opravdan. Da nahraniš svu djecu svijeta, a ne ispuniš ono što si Bogu obecala kroz sakrament braka jest grijeh. Dakle sluzis muza radi Boga, a ne zato sto je muz "bolji" od tebe. Ti, ako si se zavijetovala hranit dijecu onda ok. No, mi pričamo o ženama u crkvenom braku.
Druga stvar, dajes los primjer ovdje;

"Znači, žene bi trebale čekati najmanje da im muškarac umre da bi mogle kojiput otići na duhovnu obnovu, neko hodočašće ili poduzeti neku akciju milosrđa za koju je potrebna ta nedopuštena "staleška" odvojenost."

Ovo je krivo iz više razloga. Tvoja "duhovna obnova" je sakrament i svakodnevni život. Vjerujem da je lakse I ugodnije otic na duhovnu obnovu s prijateljicama nego slusat muza "koji je vec pomalo dosadan", i "djecu s kojim je tesko izac na kraj ponekad", zar ne? Nitko tebe nece "razapet na kriz" ako odes na duhovnu obnovu s prijateljicama, ali trebala bi bar bit iskrena prema sebi i uvidit da je to "tvoj pad" a ne to kamuflirat kao duhovnost. Dakle crkveni stav je da ces prije spoznat Boga kroz sakrament, nego kroz duhovnu obnovu i hranjenje dijece. Jednostavno, Crkva je odnos muza i zene uzdigla na razinu otajstva tj. sakramenta. Ako si Katolik u braku, nema spasa van toga. Mozes ti sebe varat; duhovne obnove, akcija milosrda itd...Sve to zvuci fino, no;

"Kršćanska ženidba je, dakle, po sebi stvarni i vlastiti znak spasenja koji udjeljuje milost Isusa Krista." CTI KATOLIČKI NAUK O SAKRAMENTU ŽENIDBE

Sad bi ti još jednu stvar spomenio, isto sto je i kopitar napisao. Muskarac isto moze zanemarivat svoje bracne obveze, i muskarci to cesce rade neg zene. Koliko sam svijestan Stojic je i na to upozoravao, ali ovaj clanak je o vjerskom fanatizmu, u kojeg, u praksi, cesce zene upadaju. Tesko da ce muskarac ic na duhovnu obnovu s frendovima a ostavit zenu kuci. Bar ja to nikad nisam cuo, a od zena sam cuo to miljun puta. S druge strane, opet ponavljam, muskarci cesce zanemaruju bracne obveze. Opet, trebalo bi nekad i prokomentirat da muskarci donose pogresne odluke kao "glava" kuce. A ako si dovoljno mudra, vidit ces da je upravo to i Kopitar zorno demonstrirao. On stavlja svoje potrebe prije zeninih, i prije Crkvenog nauka, sto je takoder pogresno. Razlike izmedu tvog nacina razmisljanja i kopitarovog u biti nema. Oboje se vodite vlastitom prosudbom sto je dobro a sto nije, pritom zanemarujuci zavjet koji je dan Bogu i toj osobi.

Nisam to znao..buhahaha.


Niš ti nisi razmeo , šta žena nema isto potrebe.
Koji crkveni nauk ulazi u bračni krevet ako se ni sam Bog u to nemješa , ('što Bog združi , čovjek nek' se ne Meša.)

Uza sve dužno poštovanje prema sakramentu, jesi li se ikad upitao koliko je tih žena koje trče vikendom na duhovne obnove uspjelo spasiti svoje brakove ili bar malo poboljšati stanje u njima ponajprije svojim obraćenjem... umjesto da ih apriori olako osuđuješ.
Koliko je muškaraca, s druge strane, ušlo u sakrament ne shvaćajući uopće bit bračnog otajstva - da se ne radi samo o fizičkoj bliskosti, već o emotivnoj, mentalnoj, duhovnoj... Gospa u Fatimi je rekla da se danas mnogi brakovi ne sviđaju Bogu i nisu od Boga... i kad gledam svijet oko sebe vidim zaista da je tako...

Da ne kontriram bez razloga, priznajem i ja sam bila vjerski fanatik u početku svog dubljeg obraćenja (u 27. godini života) kada me odjednom počelo zanimati sve o vjeri i možda sam bila i napasna nekome... Ali to sam uvidjela onoga časa kad sam srela još veće fanatike na internetu i kad sam počela uviđati njihove zablude... Žene su možda veći fanatici na obnovama, a muški ipak prednjače na internetu: načinom govora, sijanjem omalovažavanja i mržnje u ime svoje vjere, gorčinom i strogošću. Stavovima "samo sam ja u pravu", agresivnim i seksističkim nastupima (ljubi svoje neprijatelje?), a može se i reći da su fanatici oni koji pretjerano kritiziraju i proturječe Papi, potpisuju razne peticije protiv svećenika i protiv Pape (a u ime vjere), skupljaju donacije i novac u ime iste vjere a taj novac troše na svoj ne-katolički politički program, mole u javnosti i odlaze na vjerničke "parade", a nemaju riječ sućuti za svog bližnjeg... i tako dalje... i još bi se dalo nabrajati...

Puno fanatika sretoh i na ovom forumu, i svi su bili muški, a žene nijedne...

Kao što sam i mislio nema nijednog argumenta Ne pričamo mi tko je kakav i kako je tebi zivot tekao. Pričamo o tome je li grijeh ic na duhovnu obnovu a zanemarit svoje bracne duznosti? I onaj tko logički dode do zakljucka da je to grijeh on je fanatik? Stani malo...
Zamisli, netko se usudio pisat protiv zabluda u koje zene cesto upadaju. Zamisli koji je to fanatik; napisat kritiku na temelju logike

Ovako, izmedu redova, meni se cini da su sve te zene koje se predstavljaju Katolkinjama a pokusavaju razrusit hijerahiju braka kojoj je muškarac glava, iskompleksirane jer su solo ili su u losijem braku, i muskarci ih u pravilu ne cijene kao zene. Ove druge neiskompleksirane zene, nisu na forumima, jer imaju real life sa muzom i djecom, zato ih nikad neces ni nac na forumu - jer nemaju vremena. Taj dojam sam stekao po bespucima interneta. A tvoje pisanje nisam pratio, niti znam spadas li ti u tu kategoriju, i Bogu hvala svaciji zivot se razlikuje i uvijek postoji iznimka i kompleksnost svake situacije. Tako da ako se nades u ovome kao sto si se nasla povrijedena onim Stojicevim clankom - tvoj problem.



P.S.
Crkva je proglasila brak sakramentom kad ljudi nisu imali ni osobni primjerak sv. Pisma, a pogotovo da znaju za pojmove poput; "fizičkoj bliskosti, već o emotivnoj, mentalnoj, duhovnoj...". Dapače, žene i muškarci su sklapali brakove zbog konkretnih razloga tokom cijele povijesti i nitko tu nije vidio problem - sve do feminističkog vala.

P.P.S.
Kakav je tko vjernik mene ne zanima. Netko tko proturiječi papi moze bit veci vjernik od mene i tebe. Uostalom, duhovnost je rad na sebi, a ne na drugima. Duhovnost je ispravljanje sebe, a ne drugih.