Katolički odgovori

"Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj.
Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov?
Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoće.
Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječijih.
Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide;
Uši imaju, a ne čuju; nozdrve imaju, a ne mirišu;
Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega.
Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih.
Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoć i štit" ( psalam 115. 1-9 )

"Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje.
Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene" ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 4 )

Želiš li to reći da su katolici i pravoslavni idolopoklonici?

Korisnik "Sedmi dan" se javio samo jednom sa nekoliko klasičnih protestantskih postova, vjerojatno ti neće odgovoriti.

Pa da odmah odgovorim da je katolicima zabranjeno moliti se kipovima. No nije Bog zabranio izradu kipova ili slika, već klanjanje drugim bogovima - idolima. Bog Izraelcima jasno naređuje izradu kipova kerubina: "Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Pričvrsti ih na oba kraja Pomirilišta (...)" (Izl 25, 18). Odnosno Mojsiju govori da napravi kip zmije od mijedi i stavi je na stup da je svi mogu gledati. No ni jedan taj simbol ne preuzima ulogu idola.

Isto tako kada katolik gleda npr. prikaz Isusa na križu, podsjeća se time svog Spasitelja, a ne klanja se kipu naravno. Jer kada bi se netko klanjao stvarima, to bi bila idolatrija, one su samo simbol koji nas podsjeća na Boga i duhovnu stvarnost.

Nigdje u Novom zavjetu ne nalazimo ohrabrenja Crkvi da stvaraju kipove ili slike ičega, ili da prihvaćaju posjedovanje istih. Od samih početaka kipovi i slike "božanstva" su bile osuđivane od Boga, jer zaista tko je vidio Boga da bi ga mogao pravilno oslikati ili mu napraviti kip? Štoviše, čekajući braću, Pavao je bio poprilično "ozlojeđen" idolima koje je našao u Ateni - imamo detaljan izvještaj tog događaja u Djelima Apostolskim 17:16-34. U tom dijelu vidimo da je Pavlovo ispravno razumijevanje Boga i onoga što Bog mrzi sukladno samoj Božjoj objavi u starom zavjetu, gdje se nalazi jedna od zapovijedi za koju ti tvrdiš da Bog nije naredio svojem starozavjetnom izabranom narodu, Izraelu (Izlazak 20:4-5);

"Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi."

Pa opet po proroku Izajiji Bog izražava svoju mržnju prema izopačenosti ljudskog srca kada objavljuje ovako u Izaiji 44:9-11, pa detaljniji opis čovjekove izopačenosti i njegovih namjera u pravljenju takvih kipova sve do kraja 20-og stiha;
"Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje (<- izravan napad na čovjekovo pokvareno srce - drugim riječima, tko od ljudi kojima je plaćeno za kipove koje posjeduju mnoge crkve nije bilo plaćeno, ili novcem ili hvalom i slavom, bez obzira na mjeru novca, hvale i slave koju su si ti ljudi time stekli?)
Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom.

Nabukodonozora je vrijedno spomenuti. Nadam se da su vjerojatno ljudi čuli za njega i što mu se dogodilo. Bio je najmoćniji kralj ovoga svijeta (glava od zlata), izradio je svoj kip od zlata inspiriran snom kojeg je sanjao, zaslijepljen svojim zlim srcem, slavom i moći koju je posjedovao, a Bog ga je u trenutku kad je kralj naredio da Božji sluge iz Judeje (Danijelova tri prijatelja) budu bačeni u ognjenu peć jer nisu iskazali štovanje tom kipu, slomio kraljevo oholo srce te je Nabukodonozor videći da je Bog očuvao tri Danijelova prijatelja, priznao pravome Bogu slavu, što čitamo u jednoj od najljepših izjava nađenoj u Bibliji (Danijel 4:28-29);
"Nabukodonozor viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!«"

Što se tiče brončane zmije koju je Mojsije napravio, bitno je znati kontekst tog događaja i svrhu pravljenja zmije, koji nalazimo u Brojevima 21:4-9;
Izraelski narod se počeo buniti protiv Boga, time iskazujući nezahvalnost za Njegovu milosti i vodstvo, pa je Bog na njih poslao zmije ljutice. U lancu uzrok-način-posljedica, uzrok tog događaja je bio njihov grijeh protiv Boga, način kažnjavanja tog grijeha bila je zmija ljutica, posljedica zmijskog ugriza bila je smrt. Kad su shvatili što su napravili (videći da narod umire), pokajali su se i tražili oproštenje od Boga, te je Bog naredio Mojsiju da napravi kip od brončane zmije i stavi je na stup kako bi pokazao i osigurao ljudima da neće umrijeti ako pogledaju na taj kip, poništavajući time kaznu za njihov grijeh protiv njega - drugim riječima, način kojim su bili kažnjeni je bio učinjen bezvrijednim ako bi pogledali prema toj brončanoj zmiji (dakle zmijski otrov je učinjen ništavnim, budući da su nastavljeli živjeti). Dakle, ako bi iskazali poslušnost Bogu gledajući na zmiju, tad ne bi umrijeli.

U Ivanovom Evanđelju 3:14-15 vidimo da Isus ukazuje na sličnost tog događaja sa svojim vlastitim razapećem. Uzrok Kristovog razapeća je bio grijeh kojeg je Božji narod učinio protiv Boga. Krist je bio način na koji će posljedice tog grijeha (odnosno vječan i pravedan Božji gnjev) biti učinjene ništavnim u Njemu, tako što je On sam podnio kaznu za Božji narod kojeg je Bog odlučio spasiti, odnosno za sve kojima je predana vjera u Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. To je Radosna vijest! Spasenje milošću Božjom po vjeri, a ne po djelima, da se nitko ne bi hvalisao (Efežanima 2:8-9). Ne možeš ništa učiniti da zaslužiš spasenje te ništa da ga održiš, to je u potpunosti Božje djelo, i slavno je u očima i srcima Božjeg naroda!

Pitanje: koja je razlika između ovih par slika, osim obličja pred kojim se svi ponizuju?






Milost tebi.

Ispričavam se zbog veličine ove jedne slike.

_________________
»Budući da potječemo od Boga, ne smijemo držati da je Božanstvo slično zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari - tvorevini ljudskog umijeća i mašte.«
Pavlov govor u Ateni, Djela Apostolska 17:29
Milost tebi.

Da li bi onda po tebi ova slika Blažene Djevice Marije za koju suvremena znanost ne zna kako je nastala, bila od Boga ili od zloga. Zanima me tvoje mišljenje.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Gospa_od_Guadalupe

kako koja je razlika??pa jel ne vidiš da ovi štuju Bogorodicu a ovi ostali neke rogate vragove

toni1, kao prvo, hvala ti na tvojem upitu. Ovo je citat sa članka kojem si me usmjerio na Wikipediji, i htio bih da primjetiš neke stvari u tom citatu;
"U izvoru Nican mopohua zapisano je da je Gospa Juanu Diegu rekla i sljedeće: "Znaj, najmanji moj sine, da sam ja vazda djevica, presveta Marija, majka najistinitijeg i jedinoga Boga, po kojemu sve opstoji, koji je stvoritelj života i ljudi, gospodar neba i zemlje. Žarko želim da se na ovom mjestu sagradi moj mali sveti dom, crkva u kojoj ću puku iz ljubavi na vidljiv način iskazati milosrđe, pomoć i zaštitu. Jer ja sam zbilja vaša milostiva mati: tvoja, svih onih koji zajedno nastavaju ovu zemlju i svih onih koji me ljube, zazivaju, obraćaju i potpuno se u mene pouzdavaju. Ovdje ću slušati vaš plač i jadikovke. Bit ćete mi u srcu i brinut ću se da vam pomognem u svim vašim brojnim brigama, patnjama i bolestima.""

Koristi najobičniju logiku ovdje i najobičniju definiciju riječi:
1. VAZDA (stalno/uvijek) DJEVICA (osoba koja nije imala spolni odnos sa drugom osobom) - to bi značilo da je Marija nakon rođenja Isusa Krista i dalje bila djevica. To bi zaista bilo moguće da Marija nakon Isusovog rođenja nije konzumirala brak s Josipom, odnosno da nije imala spolni odnos sa svojim mužem (a po Bibliji znamo da je to bio Josip). Kako znamo da je ipak imala takav odnos sa Josipom? Pa to znamo po ovim dijelovima teksta iz Biblije;

Evanđelje po Luki 2:41-45;
"Svake su godine njegovi roditelji išli u Jeruzalem o blagdanu Pashe. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, hodočastili su s njim prema običaju Blagdana. Po završetku tih dana, kad su se vraćali kući, dječak Isus ostade u Jeruzalemu bez znanja svojih roditelja. Misleći da je među suputnicima, odu dan hoda te ga počnu tražiti među rodbinom i znancima. Kako ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem da ga traže."

Evanđelje po Marku 6:2-5;
Kada dođe subota, [Isus] poče učiti u sinagogi i mnoštvo se slušatelja zanijelo i pitalo: »Odakle njemu ovo? Kakva li mu je mudrost dana? Kakva li čudesa čini svojom rukom? Zar nije ovo tesar, sin Marijin, a brat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov? Zar mu se sestre ne nalaze ovdje među nama?« Tako on postade kamen spoticanja za njih. Isus im reče: »Prorok je bez časti jedino u svom zavičaju, kod svoje rodbine i u svojoj kući.«

Evanđelje po Mateju 13:53-57;
A Isus kad dovrši te usporedbe, krenu odande. Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: »Odakle ovomu tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama? Odakle mu sve to?« Tako on postade kamen spoticanja za njih! Ali im Isus reče: »Prorok je bez časti jedino u svom zavičaju i u svojoj kući.«"

Gledajući samo ova tri odlomka iz evanđelja, vidimo da je (dječak, a kasnije naravno odrastao čovjek) Isus imao obitelj koja se sastojala od očuha Josipa, majke Marije, braće Jakova, Josipa, Šimuna i Jude (sinovi Josipa i Marije, njegova polubraća, za koje se vjeruje da su Jakov i Juda autori dviju poslanica Novog zavjeta (Jakovljeva poslanica i Judina poslanica)) i neizrečen broj sestara (kćeri Josipa i Marije, njegove polusestre, pretpostavlja se je imao barem dvije ili tri).

Dakle, biblijski kontekstualno gledano, ne možeš doći do drugog zaključka osim ovog kojeg podržava običan smisao tih riječi – Marija i Josip su konzumirali brak, te je ona rodila još djece. To se direktno suprotstavlja doktrini vječnog djevičanstva Marije. Od sve njezine djece, jedino je Isus bio rođen bez ljudskog oca, jer je začet po Duhu Svetome – on je nadnaravno začet, bez spolnog odnosa (to znači biti začet po Duhu Svetome); ovo je inače jedna od optužba muslimana protiv kršćana, jer oni vjeruju da kršćani vjeruju da je Marija imala spolni odnos sa Duhom Svetim, što i sami kršćani s pravom osuđuju kao herezu. Duh Sveti se ne zove bez razloga Duh Sveti.

2. MAJKA NAJISTINITIJEG I JEDINOGA BOGA – Isus je u zapovijedi velikog poslanja izjavio ovako (Matej 28:19);
"Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime (jednina) Oca i Sina i Duha Svetoga (množina osoba, tri osobe)!"
Otrodoksno kršćanstvo će se složiti u izjavi da se krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga odnosi na Boga. Tko je taj Bog? Jahve – jedno ime koje nose tri vječne osobe; i Otac i Sin i Duh Sveti.
Dakle, moje pitanje je ovo: ako je Marija uistinu majka najistinitijeg i jedinog Boga, onda to podrazumijeva da je ona majka sve tri osobe koje su jedan Bog; ona je onda majka Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, što je samo još jedna hereza – doktrina koju Biblija ne podržava, već osuđuje.
Suprotno tom učenju, Luka nam u svojem evanđelju (1:31) objavljuje ovako o Mariji: "Evo 'ti ćeš začeti i roditi Sina' komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.«" Dakle, ona je majka čovjeka Isusa koji je Krist, odnosno Mesija, obećani prijestolonasljednik kralja Davida (budući da je Marija od roda Davidova), kao što je Bog i obećao svome sluzi, izraelskom kralju Davidu.

3. ... KOJI ME LJUBE, ZAZIVAJU, OBRAĆAJU I POTPUNO SE U MENE POUZDAVAJU.
Nekoć je Isusa jedan od učitelja Zakona (pripadnik farizeja) upitao ovako (Evanđelje po Mateju 22:37-38); "»Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?« On mu odgovori: »'Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!' To je najveća i prva zapovijed."
Isus je točno odgovorio, potvrđujući starozavjetnu zapovijed koja glasi ovako (Ponovljeni Zakon 6:4-5); "Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!"
Kome ćeš radije vjerovati, Isusu, Njemu koji ne laže, koji je od vječnosti Bog te koji je od trenutka kad je uskrsnuo savršen proslavljen čovjek; ili palom čovjeku, sinu Adamovu, za kojeg kao i za sve nas ostale stoji pisano ovako (Rimljanima 3:4): "Naprotiv, neka se pokaže da je Bog istinit, a svaki čovjek lažac..."?
Da je sad Isusova majka Marija tjelesno prisutna na zemlji, najvjerojatnije bi je isti ljudi koji se klanjaju "njezinim slikama i kipovima" htjeli ubiti, jer bi im ona sama izjavila ono isto što je izjavila dok je živjela na zemlji, a to je ovo; "»Što vam god [Isus] rekne, učinite!«"

Ukratko, moj odgovor na tvoj upit glasi ovako: sve je od Boga i za Boga, ali vrsta suda kojim On ispunjava Svoju svrhu (a ta svrha je Njegova vlastita slava), odnosno prosuđivanje kojim se Bog sam proslavljuje ne donosi isti ishod za svakog palog čovjeka, budući da je takav čovjek po svojoj paloj prirodi neprijatelj i pobunjenik protiv Boga. Dakle, Bog je predodredio stvaranje takve slike (odnosno ta slika je dio Božjeg savršenog suverenog plana, a dokaz za ovu izjavu je činjenica da ta slika postoji), ali Bog nije naslikao tu sliku, već ju je naslikao pali čovjek, te se pali čovjek pouzda u tu sliku i drži je vrijednom, te je koristi za dobivanje slave, dobivanje prihoda; iskazuje joj štovanje, što je velika zabluda, budući da je jedino trojedini Bog Biblije vrijedan štovanja, hvale i slave i svega što postoji te što mu pravovaljano pripada.
Kad me pitaš da li je slika od zloga, ja ti ne mogu pravilno odgovoriti jer ne znam na koga misliš pod "zloga" – na sotonu, demone ili čovjeka? Čovjek ju je sigurno naslikao, ne vjerujem da je nastala iz ničega; da li je potaknuta demonskim zabludama, ja to ne znam. Znam da je to jedna od mogućnosti. Ali griješniku nije potreban demon niti sotona da bi on sam iskazivao svoju griješnost i zabludu na razne načine.

_________________
»Budući da potječemo od Boga, ne smijemo držati da je Božanstvo slično zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari - tvorevini ljudskog umijeća i mašte.«
Pavlov govor u Ateni, Djela Apostolska 17:29
Milost tebi.

Skrećeš sa teme, pa da se odmah razjasni osnovno.
Nitko ne može proizvoljno tumačiti Bibliju kako mu paše. Ovakve i slične "pametne" zaključke možeš naći kod fundamentalista koji ne proučavaju jezik, povijest ni ostale izvore iz tradicije, već se baziraju na prijevodu Biblije i to samo na svom jeziku. Tako i dolazi do 35 000 različitih zaključaka, a nas ovdje nijedan od njih ne zanima.

Isus nikako nije mogao imati braće ni sestara, braća su djeca od istog oca i iste majke, a ovdje se ne može raditi o istom biološkom ocu. Grčka riječ "adelphoi" koja je na hrvatskom prevedeno kao "braća" osim prave braće označava polubraću, bratiće ili rodbinu.
Naime u tadašnjem jeziku i kulturi su obitelj i rodbina bili blisko povezani, pa su se jednostavno nazivali braćom i sestrama. Dakle, pošto se nikako ne može raditi o Isusovoj braći, moguće je da su to bili njegovi bratići ili rodbina ili polubraća od Josipa ako je bio udovac. O tome možemo nagađati, ali Isusova braća nisu.

Jakov i Josip su sinovi "druge Marije" kako ju naziva Matej (Mt 27,61; 28,1), moguće Marije Kleofine, sestre majke Isusove, čija su dakle djeca Isusovi rođaci (bratići).
"A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija..." (Mt 27,61)
"...među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih."(Mt 27,56)
"Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena." (Iv 19,25)

Isusova majka Marija je začela i rodila Sina Božjeg, i njezin život je bio posvećen Njemu i Božjem planu, nije imala djece u svojoj utrobi sa nijednom drugom osobom osim Duha Svetoga. To pokazuju i ostali dijelovi Biblije kada se čita cjelovito, uostalom čak i utemeljitelji protestantizma Luther i Calvin su shvaćali da je Marija ostala djevica.

Dakle tvoj nauk na ovom forumu nije zanimljiv, a ako te nešto zanima u vezi Crkve i vjere, onda jasno i kratko pitaj i netko će ti moći pojasniti.

Zašto uopće raspravljate sa jednim iz 40 000 protestantskih sekti! Šta da sad svi dođu raspravljati, a ni sami ne znaju što žele! Manite se tih sektaša!

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15

Nije mi jasan ovaj dio posta. Da li je Isus Krist Bog ? Ako je Bog onda je Marija rodila Boga tj ona je Bogorodica. Dakle Marija nije rodila Oca ,nego Sina. Nije rodila ni Duha Svetoga. Marija je dijete Boga Oca, majka Boga Sina i zaručnica Duha Svetoga. Ili KKC:

253 Trojstvo je jedno. Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u trima osobama: “istobitno Trojstvo”.[61] Božanske osobe ne dijele među sobom jedino božanstvo, nego je svaka od njih potpun Bog: “Otac je isto što i Sin, Sin je isto što i Otac, Otac i Sin su isto ono što i Duh Sveti, to znači po naravi jedan Bog”.[62] “Svaka je od triju osoba ta zbilja, tj. božanska suština, bit ili narav”.[63]

254 Božanske su osobe zbiljski među sobom različite. “Bog je jedini, ali nije osamljenik”.[64]”Otac”, “Sin”, “Duh Sveti” nisu naprosto imena koja naznačuju načine božanskog bića, nego su zbiljski međusobno različiti: “Onaj koji je Sin nije Otac, a onaj koji je Otac nije Sin, niti je Duh Sveti onaj koji je Otac ili Sin”[65] Oni se među sobom razlikuju po svojim izvornim odnošajima: po tomu što “Otac rađa, Sin biva rođen, a Duh Sveti ishodi”.[66] Božansko jedinstvo je trojstveno (trojično).

255 Božanske su Osobe jedne prema drugima u suodnosu. Zbiljska različnost među božanskim Osobama, jer ne razdjeljuje božansko jedinstvo, sastoji se jedino u odnošajima jedne osobe prema drugima: “Po odnošajnim osobnim imenima, Otac je u odnosu prema Sinu, Sin prema Ocu, Duh Sveti prema obojici. I premda se po tim odnosima kaže da su tri osobe, ipak vjerujemo da im je narav ili suština jedna”.[67] “Sve je (u njima) jedno ondje gdje se ne javlja opreka odnosa”.[68] “Zbog toga jedinstva Otac je sav u Sinu, sav u Duhu Svetomu; Sin je sav u Ocu, sav u Duhu Svetomu; Duh Sveti sav u Ocu, sav u Sinu”.[69]

256 Carigradskim je katekumenima sveti Grgur Nazijanski, zvan i “Bogoslov” ili “Teolog”, predavao ovaj sažetak vjere u Trojstvo:

Prije svega čuvajte mi taj dragocjeni poklad za koji ja živim i borim se, s kojim želim umrijeti, koji mi daje da podnesem sva zla i da prezrem sve užitke: hoću reći ispovijest vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga. Predajem vam je danas. Po njoj ću vas upravo sada uroniti u vodu i dići vas iz nje. Dajem vam je kao pratioca i zaštitnika za cio vaš život. Dajem vam jedno jedino božanstvo i Moć, koje kao Jedno postoji u Trojici, i sadrži Trojicu na različit način. Božanstvo bez razlike suštine ili naravi, bez stupnja višega koji uzvisuje ili nižega koji snizuje (…). Trojici beskonačnih beskonačna je istobitnost. Sav je Bog kad se svaka promatra u sebi samoj(…), Bog su kao Trojica promatrani zajedno(…) Nisam pravo ni počeo misliti o Jedinstvu, a Trojstvo me kupa u svom sjaju. Jedva sam počeo misliti na Trojstvo, a Jedinstvo me opet osvaja.”[70]

2. Božja Jahvina Očeva zapovjest

Izlazak 20,4
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.

Izlazak 20,5
Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja,
Jahve Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.
Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze -
na djeci do trećeg i četvrtog koljena,

Izlazak 20,6
a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

Hm, postavlja se pitanje tko se uopce moli kipovima?! Ja nisam nikada sreo nekoga tko bi se doista molio kipovima ili vjerovao u cudesnu moc kipova. Mozda grijesim, ali pretpostavljam da nema bas puno takvih ljudi. Ako ih i ima, onda su to pojedinci koji ne razumiju doista ucenja svojih religija. Ne vjerujem da ikoja od trenutno postojecih religija naucava da bi se imalo koristi moliti kipovima ili bilo kojim drugim tvarnim predmetima. Bilo bi to posve isto kao moliti se namjestaju ili kucanskim aparatima. Mislim se da bi to bilo krajnje praznvojerje.

To je prevaziđena i vrlo rijetka pojava ali znamo vidjeti tako nešto kod nekih vjernika .
Samo nije dobro otići u krajnost po tom pitanju te u tome gledati nešto što je samo po sebi dobro ili zlo.