Katolički odgovori

Evanđelje apostola Marka sastavljeno je od 11 229 riječi na grčkom jeziku, tako da u odnosu na ostala evanđelja ima primjetnu kvantitativnu razliku. Već pri prvom čitanju ukazuje se i kvalitativna razlika jer se otkriva kao sažetije i gotovo ogoljeno. U nekim dijelovima čini se vrlo pojednostavljeno, pa je ono dugo bilo podcijenjeno u odnosu na druga, mnogo duža i detaljnija evanđelja. Sveti Augustin nazivao je apostola Marka "najbožanstvenijim među sažimateljima", pridonoseći tome da se ovo evanđelje smatralo sekundarnim. Apostolu Marku dodijeljena je uloga sažimanja poruke drugih, pa se dugo smatralo da je nastalo barem nakon Matejeva evanđelja. Zbog toga imamo gotovo potpuno odsustvo komentara svetih Otaca na ovo Evanđelje.

Suvremena egzegetska znanost vratila mu je njegov zasluženi izniman značaj, smatrajući ga izvorom, odnosno polazištem ostalih evanđelja.

Iako se koristi oskudnijim rječnikom, Marko se zna zadržati na nekim detaljima. Dok se drugi evanđelisti kod scene Kristova Preobraženja zaustavljaju na Kristovu liku opisujući kako postaje blistav, svijetleći i slavan, apostol Marko dodaje jedan živopisan opis: "I haljine njegove postadoše sjajne, vrlo bijele kao snijeg, kakve ne može izbijeliti ni jedan bjelilac na zemlji."

Smatram da ne postoji toliko kompliciran dijalog koji ne može biti sveden i ispričan jednostavnim jezikom. Upravo je Evanđelje po Marku ono koje izražava teologiju prvotnog kršćanstva izraženu vrlo razumljivim, neposrednim jezikom. Zbog toga bi ga trebalo preporučivati onima koji su se po prvi put odlučili čitati Evanđelje.

Nije polazište svih evanđelja, možda Mateja i Luke. Dok, npr Ivan je sasvim nešto drugo. Evanđelje po Ivanu nastalo je posljednje (oko 90.–100. godine) i ono je iznimka. Ivan je pisao uglavnom sam za sebe, neovisno o sinopticima. Njegov stil je visoko teološki, poetičan i meditativan. On ne ponavlja kronologiju i događaje iz prva tri evanđelja, već donosi duge Isusove govore i specifične znakove (čuda) koji se kod drugih ne spominju.