Nije da me baš zanima, još prije nego sam se rodila, misa je bila na hrvatskom. Razumjela bih neke jako stare ljude da imaju nostalgiju prema davnim obredima. Ali ne mogu je imati, bar ne u Hrvatskoj, jer
Zahvaljujući misiji svete braće Ćirila i Metoda, papa Ivan VIII. već je 880. godine bulom Industriae tuae odobrio slavensku liturgiju. Hrvati su jedini narod unutar Rimokatoličke Crkve koji je stoljećima imao pravo služiti misu na svom (starocrkvenoslavenskom/starohrvatskom) jeziku i pisati crkvene knjige glagoljicom.
A dalje, kao što sam već pokazala, nema latinske mise stoljećima
Hrvatska redakcija staroslavenskog jezika (hrvatski crkvenoslavenski) nastaje potkraj 11. i početkom 12. stoljeća.U tom razdoblju izvorni, kanonski staroslavenski jezik gubi svoj općeslavenski karakter. Pod utjecajem lokalnih govora prepisivača, on se grana u zasebne nacionalne inačice (redakcije).Proces oblikovanja hrvatske redakcije obilježile su sljedeće ključne faze i posebnosti:Ključne faze razvojaSpontani početci (od 11./12. do sredine 14. stoljeća): Glagoljaši prepisuju stare crkvene tekstove i u njih nenamjerno (spontano) unose elemente živoga hrvatskog jezika, u prvom redu čakavskoga narječja.
Iz tog najranijeg razdoblja potječe i slavna Bašćanska ploča (oko 1100. godine).Namjerna revizija (od sredine 14. stoljeća): Dolazi do svjesnog pročišćavanja i ujednačavanja tekstova.
Jezik se normira kako bi bio uzvišeniji i prikladniji za bogoslužje, ali i dalje zadržava snažan hrvatski pečat.Vrhunac i tiskana izdanja (krajem 15. stoljeća): Ovaj jezik doživljava svoj tehnički i estetski vrhunac tiskanjem prve hrvatske inkunabule, Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine.
Po čemu je hrvatska redakcija bila jedinstvena?Za razliku od ostalih slavenskih redakcija (poput ruske ili srpske), hrvatska inačica imala je dvije jedinstvene osobine:Pismo: Zadržala je i razvila vlastitu uglatu glagoljicu, dok su ostali uglavnom prešli na ćirilicu.Obred: Koristila se isključivo u rimokatoličkom (zapadnom) obredu, dok su druge redakcije pripadale istočnom (pravoslavnom) crkvenom krugu.Ti ljudi koji ne priznaju II vatikanski sabor i stalno nalaze neko zlo u Papama od tada, neki idu dalje tim putem i ustoličuju biskupe, evo, sada su ekskomunicirani...Ali ostaju ovi koji nisu ni tu ni tamo, i dalje se vode kao katolici iako imaju protiv Papa primjedbe i kao tradicionalisti iako sam pokazala da tu nema tradicije (bar naše)? Netko je to pitao,što bi oni, usporedio sa onom narodnom i jedno i drugo, ajmo reć, mislim da nije nekulturno za napisati je, ali tko zna, možda Giovi ne bi pustio
I vidjela sam reakcije, opet se stvaraju velike podjele među katolicima, neki drže da je današnja crkva mlaka i zazivaju lefrebrovce, eto, imaju neku crkvu u ST, fratar zaziva da se tamo ne ide. Neki će baš namjerno ići a našem narodu ionako štošta nije jasno pa ni glede vjere i moglo bi doći do raskola, srećom, mislim da ih ovdje nema toliko, ali ima te, kao, "blaže" "tradiconalističke" braće.
Na drugom su forumu aktivno stavljali slike kipova u Vatikanu, govoreći čega su to simboli, baš poput braće protestanata.